Erik IX od Švedske

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Erik IX
Stockholms stads tredje sigill.png
Lik Erika Svetog
Švedski kralj
Vladavina 1156. - 1160.
Prethodnik Sverker Stariji
Nasljednik Karl VII Sverkersson
(zajedno sa Magnusom II Henrikssonom)
Supruga Kristina Järnsida (Björnsdotter)
Djeca Knut I Eriksson, Margareta, Katarina, Filip
Puno ime
Erik Jedvardsson
Dinastija Erik
Otac Jedvard
Majka Cecilia Svensdotter
Rođenje oko 1120.
?
Smrt 18. maj 1160.
Uppsala
Pokop katedrala u Gamla Uppsali

Erik IX rođen kao Erik Jedvardsson poznat kao Erik Sveti / Erik den helige (?, oko 1120. - Uppsala, 18. maj 1160.), bio je švedski kralj od oko 1156. do 1160., svetac i otac budućeg kralja Knuta I Erikssona.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Erik je rođen oko 1120., kao sin bogatog upplandskog feudalca Jedwarda, čiji je djed oko 1050. pomagao engleske kršćanske misionare kod Jezera Mälaren, a možda i financirao izgradnju katedrale u Gamla Uppsali (Staroj Uppsali).[1]

O njemu se zapravo vrlo malo pouzdanog zna, jer iz tog vremena ima vrlo malo dokumenata.

Prema legendama koje su se kasnije isprele o njemu živio je i djelovao kao pravi kršćanski svetac pomažući svima bez obzira na to tko su, dali su bogati ili siromašni. Po tim pričama - svet je postao 1141., 1150. su ga Sveji priznali za svog kralja, a 1156. i Goti.[1]

Po hagiografiji - Vita Sancti Erici, koju je o njemu napisao vesteroski biskup Israel Erlandsson (umro 1328 ili 1329), Erik je negdje između 1155. - 1160. poduzeo križarski rat po Finskoj, koju je mačem pokrstio, a njihovog misionara Henrika postavio za biskupa Gamla Uppsale.[1]

Erik je skončao nasilnom smrću 18. maja 1160., kod crkve sv. Trojstva u Uppsali, gdje ga je sa cijelom svojom vojskom sačekao danski princ Magnus II Henriksson, rival i pretendent na tron. Iznenađenog Erika su pretukli na smrt i odrubili mu glavu.[1]

Po legendi na mjestu gdje mu je pala glava, potekao je izvor, a njegov grob u katedrali Gamla Uppsale gdje je pokopan - postao je čudotvoran. Većinu tih priča širio je njegov klan iz Dinastije Erik, s namjerom da od njega napravi sveca. S druge strane njihovi rivali iz Dinastije Sverker širili sasvim drugačije priče, da je zapravo bio pijan kad je poginuo. Kako su Sverkeri imali bolje odnose s papom, on je osudio težnje da se ga kanonizira.[1]

Sin ga je proglasio nacionalnim svecem 1170.[1]

Krajem 13. vijeka njegove relikvije su preseljene iz Gamla Uppsale u novu katedralu u Uppsali.[1]

Legenda o Eriku kolala je dugo i nakon njegove smrti, a početkom 13. vijeka prerasla je u kult, on je u narodnoj memoriji izrastao u velikog (i pravičnog) zakonodavca (Zakoni kralja sv. Erika). Iako ga pape nisu nikad kanonizirali[1] - dan njegove smrti je svetak u katoličkoj i Američkoj evangeličkoj luteranskoj crkvi.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Erik IX "den helige" Jedvardsson" (švedski). Historiska Personer. http://historiska-personer.nu/min-s/pdf48d1e6.html. pristupljeno 06. 09. 2015. 
Prethodnik: Švedski kralj Nasljednik:
Sverker Stariji Karl VII Sverkersson
(zajedno sa Magnusom II Henrikssonom)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]