Erik XI od Švedske

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Erik XI
Eric the Lisper & Halter of Sweden bust c 1234.jpg
Bista Erika Erikssona iz 13. vijeka
Švedski kralj
Vladavina 1222. - 1229.
Prethodnik Johan I Sverkersson
Nasljednik Knut II Holmgersson
Vladavina 1234. - 1250.
Prethodnik Knut II Holmgersson
Nasljednik Valdemar
Supruga Katarina Sunesdotter
Puno ime
Erik Eriksson
Dinastija Erik
Otac Erik X Knutsson
Majka Rikissa od Danske (Valdermarsdotter)
Rođenje 1216.
negdje u Danskoj
Smrt 2. februar 1250.
?
Pokop Opatija Varnhem (Västergötland)[1]
Vjera katolik

Erik XI rođen kao Erik Eriksson zvan i Erik läspe och halte (Erik mucavi i hromi) (negdje u Danskoj, 1216.- ?, 2. februar 1250.), bio je švedski kralj u dva navrata, prvi put (formalno) od 1222. do 1229., i drugi put od 1234. (možda 1232. ?) do svoje smrti.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Erik je rođen nakon što mu je umro otac - kralj Erik X Knutsson)[1], od djetinstva je šepao pa su ga zato nazvali - hromi.

Kad je 1222. umro stari kralj Johan I Sverkersson na otoku Visingsö ne ostavivši iza sebe direktnog muškog nasljednika, izbor je pao na njegovog daljneg srodnika Erika Erikssona.[1]

Erik je imao samo oko 9 godina kad je okrunjen za kralja - 1224. Kako je bio maloljetan kraljevstvom je vladao regentski savjet, sastavljen od utjecajnih biskupa i velikaša sa kojima se Erik nije mogao nositi. Trojica koji su dominirali savjetom bilu su; Knut Holmgersson, zvani Knut Långe (Knut Dugi), kasniji monarh Knut II, Filip Katarinasson (Petersson) i jarl Ulf Fase, koji je imao vodeću ulogu.[1]

Kako im nije mogao parirati Erik se čak poželio povući s trona, tada je jedan od njegovih regenta Knut Holmgersson - 1229. podigao bunu protiv njega i pobjedio ga u Bitci kod Olustroma (to je možda današnje selo Ostra u Općini Eskilstuna - Södermanland).[1]

Nakon poraza, mladi kralj pobjegao u Dansku, Knut Holmgersson je okrunjen za kralja 1231, ali nije dugo vladao jer je već 1234. umro. Erik se ponovno popeo na švedski tron uz pomoć Birger jarl Magnussona (on se oženio njegovom sestrom Ingeborg). Drugi dio njegove vladavine protekao je relativno mirno, jer je uz njega stajao kao njegov savjetnik i suvladar moćni Birger jarl.[1]

Kad je umro bez nasljednika 1250. Birger je nastavio vladati Švedskom, jer je uspio uvjeriti članove Dijete da izaberu njegovog maloljetnog sina Valdemara u čije ime vladao kao regent.

Eric je pokopan u Opatiji Varnhem (Västergötland).[1].

Kao zanimljivost može se navesti da ga satirički časopis Grönköpings Veckoblad navodi kao svog zaštitnika i osnivača.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Erik "läspe och halte" Eriksson" (švedski). Historiska Personer. http://historiska-personer.nu/min-s/p3912ee38.html. pristupljeno 01. 09. 2015. 
Prethodnik: Švedski kralj Nasljednik:
Johan I Sverkersson Knut II Holmgersson
Prethodnik: Švedski kralj Nasljednik:
Knut II Holmgersson Valdemar

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]