Ismail Samani

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Isma'il ibn Ahmad
Emir Horasana
Spomenik Ismailu u Tadžikistanu
Vladavina 892. – 907.
Titule Amir Adil ili "Pravedni komandant"
Rođen/a 849[1]
Horasan
Umro/la novembar 907
Sahranjen/a Samanidov mauzolej
(Buhara)
Prethodnik Ahmad ibn Asad
Nasljednik Ahmad ibn Ismail
Potomstvo Ahmad ibn Ismail
Kraljevska kuća Samanidi
Otac Ahmad ibn Asad

Ismail ibn Ahmad (perz. ابو ابراهیم اسماعیل بن احمد, Abu Ibrahim Ismail ibn Ahmad, ? - novembar 907.) poznat i po nadimku "Amir Adil" (Pravedni komandant)[2] bio je perzijski samanidski emir Transoksijane (892. – 907.) i Horasana (900. – 907.). Za vrijeme njegove vladavine klan Samanida je postao regionalna sila. Bio je sin Ahmad ibn Asada i potomak Samana Khude, osnivača Samanidske dinastije poznatom po tome što se odrekao zoroastrizma i prihvatio islam.[3]

Historijski izvori opisuju kako je mjesto emira naslijedio od svog brata Nasra, sa kojim je došao u sukob, ali koga nije htio formalno svrgnuti kako bi sačuvao legitimitet u kalifovim očima, odnosno spriječio da pod izgovorom pobune suparnička dinastija Safarida napadne s juga. Spor je riješen bratovom smrću nakon čega je Ismail vladao iz Buhare. Pod njegovom vlašću je grad postao jedan od najvećih u islamskom svijetu, te privukao niz trgovaca, umjetnika i učenjaka. Pod njegovom vlašću je Kuran prvi put preveden na perzijski jezik, a Ismail je uz pohode na sjeverne granice poticao i misionarsku djelatnost među turkijskim plemenima.

Do konačnog obračuna sa Safaridima je došlo godine kada je Amr Safari napao Ismailove teritorije u Transoksijani. Iako je Ismail raspolagao s malobrojnijim i slabo opremljenim snagama, kod Balha je pobijedio Safaride, dio čijih snaga je prešao na samanidsku stranu. Amr je zarobljen i poslan u Bagdad kalifu Al-Mutadidu. Ismail je od kalifa dobio safaridske teritorije, uključujući Horasan, Tabaristan, Raj i Isfahan.

Ismail Samani je sahranjen u velebnom Samanidovom mauzoleju, jednim od najvrijednijih iranskih arhitektonskih spomenika u današnjoj Centralnoj Aziji.

Samani, koga su kasniji historičari u Buhari opisivali kao plemenitog i velikodušnog vladara, kasnije je postao nacionalni heroj pezijskih Tadžika, koji se kao takav slavi u današnjem Tadžikistanu. Osim brojnih spomenika i naziva valute (tadžikistanski somoni) po njemu je nazvan Vrh Ismail Somoni, najviši planinski vrh u nekadašnjem SSSR-u (ranije poznat kao Staljinov vrh i Vrh komunizma).

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. M. S. Asimov: Historical, social and economic setting, str. 78.
  2. The book of government, or, Rules for kings: the Siyar al-Muluk, or, Siyasat-nama of Nizam al-Mulk, Niẓām al-Mulk, Hubert Darke, pg. 156
  3. Mohammad Taher: Encyclopaedic Survey of Islamic Culture, str. 84.

Literatura[uredi | uredi kod]

Prethodi:
Ahmad ibn Asad
samandiski vladar
892–907
slijedi:
Ahmad ibn Ismail