Mongolsko Carstvo
Mongolsko Carstvo (Mongolыn Эzэnt Gүrэn) bilo je najveća kopnena država u povijesti i druga uopće po veličini poslije Britanskog Carstva (koje je bilo veće za 3 milijuna km²). Pokrivalo je teritorij od preko 33 milijuna km² na vrhuncu svoje moći i imalo je oko 100 milijuna stanovnika. Mongolsko Carstvo osnovao je Džingis Kan 1206. godine.
Mongolska vojska je najvjerojatnije brojila preko 200 000 vojnika. Sklapali su saveze sa nomadskim i drugim narodima u Aziji. Počela je kao mongolska nacija Mongola, Naimana, Uigura i Merkita. Osvojili su Kinu, Bliski istok i neke europske regije. Mongolskim carstvom vladao je Veliki Kan ili Kagan. Poslije smrti Monge Kana, Mongolsko Carstvo se podijelilo na: Juan dinastiju, Ilkanat, Čagatai Kanat i Zlatnu hordu. Stoljećima su Mongoli živjeli nomadskim životom na stepama ili travnjacima u Aziji. Iznenada su, tijekom 13. stoljeća, izbili na svjetsku scenu. Predvođeni Džingis- kanom, Mongoli su stvorili prostrano carstvo koje se protezalo Europom i Azijom. Bili su bezobzirni vojnici koji su svaki zaposjednuti grad pretvorili u prah i pepeo. Ipak je njihovo carstvo doživjelo cijelo stoljeće mira. Cvala je trgovina duž Puta svile između Kine i Europe, a Kina je ujedinjena nakon dugo godina razjedinjenosti. Njihovo carstvo je kratko trajalo i raspalo se smrću Kublaj Kana 1294. godine.
Osnivanje carstva[uredi | uredi kod]
Godine 1206. sastao se kuriltai (skupština) mongolskih plemena i proglasio Temujina, vođu mongolskih plemena, vrhovnim vladarom >> svih koji su lutali u pustanim šatorima <<. Nadjenuli su mu ime Džingis Kan, >> princ svega što leži između dva oceana <<. Godine 1279. vladali su carstvom koje se protezalo od srednje Europe duž starog Puta svile do Tihog oceana.
- Jurte
Mongoli su živjeli u jurtama (šatorima). Bile su načinjene od kože i ručno tkane tkanine nategnute preko drvenog okvira i lako se rasklapale.
Mongolski ratnici[uredi | uredi kod]
Mongoli su bili vješti i okretni konjanici koji su dnevno mogli prevaliti više od 160 km. Jahali su malene konje koje su odabrali radi njihove sposobnosti da izdrže veliku hladnoću, a mogli su i brzo trčati na kratkim udaljenostima. Njihovi jahači imali su lagano oružje. Koristili su lukove i strijele što su mogle probiti neprijateljov oklop.
Borba[uredi | uredi kod]
Mongoli su u borbi bili zaplotnjački i lukavi, tjerajući konje bez jahača u neprijateljske linije radi zastrašivanja, te vezujući na konje napunjene vreće da bi njihove vojske izgledale veće. Omiljena taktika bila je hinjeno povlačenje kojim se neprijatelja mamilo u zasjedu. Pohod Džingis-kana na zapad 1219. godine pretvorio je središnju Aziju u gomilu zadimljenih ruševina. Buhara, Samarkand, Herat i Balkh, sve veliki gradovi, svaki s više od milijun stanovnika, bili su pretvoreni u pepeo. Godine 1258. Hulagu je osvojio Bagdad, tada jedno od žarišta svjetske uljudbe.[1]
Džingis-kan[uredi | uredi kod]
Džingis-kan, a bio je poznat i kao Temujin, rođen je u Mongoliji oko 1167. Kao mladić je postao neustrašivi poglavica. Nakon izbora za vrhovnog vladara Mongola, predvodio je svoju vojsku u pobjedama diljem Azije. Umro je u Kini 1227. godine, no njegova se smrt držala u tajnosti sve dok ga nije mogao naslijediti njegov sin.
- Pljačkanje Kijeva
Godine 1240. mongolska vojska stigla je do velikog ruskog grada Kijeva. Spalili su grad do temelja i ubili ili osakatili sve ljude. Šest godina poslije, papin izaslanik je , posjetivši mongolske vođe, izvjestio da je u Kijevu preostalo samo 200 kuća.
- Timur
U 14. stoljeću mongolska je moć slabila. No, 1369. g. Timur Lenk poznat i kao Tamerlan (1336 - 1405), proglasio se vladarom Samarkanda u srednjoj Aziji te započeo obnavljati Mongolsko Carstvo. Osvojio je najveći dio srednje Azije, no umro je prije nego što je uspio osvojiti Kinu.
Mongolska osvajanja[uredi | uredi kod]
Mongolska plemena najprije su pregazila sjevernu Kinu, zauzevši Beijing 1215. g. Zatim su osvojili srednju Aziju i Perziju. Kasniji pohodi odveli su ih na zapad u Mađarsku i Poljsku, na jug u Egipat i Indiju te na istok na Javu i u Japan.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Atwood, Christopher P. (2004). Encyclopedia of Mongolia and the Mongol Empire. New York, NY: Facts on File, Inc.. ISBN 978-0-8160-4671-3.
- Hull, Mary (1997). The Mongol Empire (World History Series). Greenhaven Press. ISBN 978-1-56006-312-4.
Literatura o temi[uredi | uredi kod]
- Allsen, Thomas T. (1987). Mongol Imperialism: The Policies of the Grand Qan Möngke in China, Russia, and the Islamic Lands, 1251-1259. University of California Press. ISBN 978-0520055278.
- Allsen, Thomas T. (2004). Culture and conquest in Mongol Eurasia. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-60270-9.
- Amitai-Preiss, Reuven (1995). Mongols and Mamluks: The Mamluk-Ilkhanid War, 1260–1281. Cambridge, UK; New York, USA: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-46226-6.
- Atwood, Christopher P. (2004). Encyclopedia of Mongolia and the Mongol Empire. New York, USA: Facts on File, Inc.. ISBN 0-8160-4671-9.
- Barfield, Thomas Jefferson (1992). The perilous frontier: nomadic empires and China. Blackwell. ISBN 978-1-55786-324-9.
- Burgan, Michael (2005). Empire of the Mongols. New York, USA: Infobase Publishing. ISBN 978-1-4381-0318-1.
- Diamond, Jared (1997). Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies. New York, USA: W. W. Norton & Co.. ISBN 978-0393317558.
- Finlay, Robert (2010). The Pilgrim Art: Cultures of Porcelain in World History. Berkeley, California, USA: University of California Press. ISBN 978-0-520-24468-9.
- Foltz, Richard C. (1999). Religions of the Silk Road: Overland Trade and Cultural Exchange from Antiquity to the Fifteenth Century. New York, USA: St. Martin's Press. ISBN 0-312-23338-8.
- Franke, Herbert (1994). Twitchett, Denis; Fairbank, John King. ur. Alien Regimes and Border States, 907-1368. 6. Cambridge, UK; New York, USA: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-24331-5.
- Grousset, Rene (1970). The Empire of the Steppes: A History of Central Asia (translated from French by Naomi Walford).. New Brunswick, New Jersey, USA: Rutgers University Press.
- Halperin, Charles J. (1985). Russia and the Golden Horde: The Mongol Impact on Medieval Russian History. Bloomington, Indiana, USA: Indiana University Press. ISBN 0-253-20445-3.
- Howorth, Henry H. (1965) [London edition, 1876]. History of the Mongols from the 9th to the 19th Century: Part I: The Mongols Proper and the Kalmuks. New York, USA: Burt Frankin.
- Hull, Mary. (1997). The Mongol Empire (World History Series). Greenhaven Press. ISBN 978-1560063124.
- Jackson, Peter (1978). „The dissolution of the Mongol Empire”. Central Asiatic Journal XXXII: 208–351.
- Jackson, Peter (2003). The Delhi Sultanate: A Political and Military History. Cambridge, UK; New York, USA: Cambridge University Press. ISBN 0-521-54329-0.
- Jackson, Peter (2005). The Mongols and the West: 1221–1410. Harlow, UK; New York, USA: Longman. ISBN 978-0-582-36896-5.
- Lane, George (2006). Daily life in the Mongol empire. Westport, Connecticut, USA: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-33226-5.
- Man, John (2004). Genghis Khan: Life, death and resurrection. New York, USA: Thomas Dunne Books. ISBN 978-0-312-36624-7.
- Man, John (2007). Kublai Khan: from Xanadu to superpower. Bantam Books. ISBN 978-0-553-81718-8.
- Morgan, David (June 1989). Arbel, B.; et al.. ur. „The Mongols and the Eastern Mediterranean: Latins and Greeks in the Eastern Mediterranean after 1204”. Mediterranean Historical Review (Tel Aviv, Illinois, USA: Routledge) 4 (1): 204. DOI:10.1080/09518968908569567. ISSN 0951-8967.
- Morgan, David (2007). The Mongols (2nd izd.). Malden, Massachusetts, USA; Oxford, UK; Carlton, Victoria, Australia: Blackwell Publishing. ISBN 978-1-4051-3539-9.
- Prawdin, Michael (pseudonym for Charol, Michael) (1961) [1940]. Mongol Empire. New Brunswick, New Jersey, USA: Collier-Macmillan Canada. ISBN 1-4128-0519-8.
- Ratchnevsky, Paul (1993). Haining, Thomas Nivison (translator). ur. Genghis Khan: His Life and Legacy. Wiley-Blackwell. ISBN 978-0631189497.
- Rossabi, Morris (1983). China Among Equals: The Middle Kingdom and Its Neighbors, 10th–14th Centuries. Berkeley, California, USA: University of California Press. ISBN 0-520-04383-9.
- Sanders, Alan J. K. (2010). Historical Dictionary of Mongolia. Lanham, Maryland, USA: Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-6191-6.
- Saunders, John Joseph (2001). The history of the Mongol conquests. Philadelphia, Pennsylvania, USA: University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0-8122-1766-7.
- Rybatzki, Volker (2009). The Early Mongols: Language, Culture and History. Indiana University. ISBN 978-0933070578.
- Sverdrup, Carl (November 2010). „Numbers in Mongol Warfare”. u: Rogers, Clifford J.; DeVries, Kelly; France, John. Journal of Medieval Military History. 8. Woodbridge, Suffolk, UK: Boydell & Brewer. ISBN 978-1-84383-596-7.
- Vladimortsov, Boris (1969). The Life of Chingis Khan. B. Blom.
- Weatherford, Jack (2004). Genghis Khan and the Making of the Modern World. New York, USA: Three Rivers Press. ISBN 0-609-80964-4.
- Brent, Peter. The Mongol Empire: Genghis Khan: His Triumph and his Legacy. Book Club Associates, London. 1976.
- Buell, Paul D. (2003). Historical Dictionary of the Mongol World Empire. The Scarecrow Press, Inc.. ISBN 0-8108-4571-7.
- May, Timothy. "The Mongol Art of War." Westholme Publishing, Yardley. 2007. ISBN 978-1-59416-046-2 / ISBN 1-59416-046-5
- May, Timothy. The Mongol Conquests in World History (Reaktion Books, distributed by University of Chicago Press; 2012) 319 pages
- Rossabi, Morris. The Mongols: A Very Short Introduction. Oxford University Press, 2012. ISBN 978-0199840892
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Pandit Džavaharlal Nehru - Otkriće Indije, Rad, Beograd 1952., str. 241.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Genghis Khan and the Mongols
- The Mongol Empire
- Mongols
- The Mongols in World History
- The Mongol Empire for students Arhivirano 2020-11-27 na Wayback Machine-u
- Paradoxplace Insight Pages on the Mongol Emperors Arhivirano 2017-09-15 na Wayback Machine-u
- William of Rubruck's Account of the Mongols
- Mongol invasion of Rus (pictures)
- Worldwide Death Toll
- Mongol Empire Google Earth[mrtav link]