Barkijaruk

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Abu al-Muzaffar Rukn ud-Dīn Barkyāruq bin Malikšāh (perzijski: أبو المظفر ركن الدنيا والدين بركياروق بن ملكشاه‎), Barkijaruk (čvrsti, negaseće svjetlo),[1] (1081. - 1105.) bio je sultan Seldžučke Monarhije od 1094. do smrti.

Bio je sin Malik-šaha I[2] te nakon njegove smrti sudjelovao u borbi za nasljedstvo protiv tri brata - Mahmuda I, Ahmeda Sandžara i Mehmeda I.[3]

Barkijaruk je na prijestolje u Bagdadu došao u dobi od trinaest godina,[4] i često je od svojih protivnika bio optuživan za nezrelost i neiskustvo. Vodio je ratove da nametne vlast područjima Iraka i Irana, a u manjoj mjeri Siriji gdje su mu lokalni emirili otvoreno prkosili. Za vrijeme njegove vladavine se zbio Prvi križarski rat zbog kojih je seldžučka država ostala bez dijela posjeda u Siriji i Palestini.

Godine 1104. se razbolio i odlučio pomiriti s Muhamedom I, formalno podijelivši vlast. Umro je 1105. u Borudžerdu. Nakratko ga je naslijedio malodobni sin Malik-šah II, a ubrzo nakon toga Muhamed I.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Notes on Some Turkish Names in Abu 'l-Faḍl Bayhaqī's Tārīkh-i Masʿūdī, C. E. Bosworth, Oriens, Vol. 36, (2001), 305.
  2. E. J. Van Donzel, Islamic Desk Reference, (E.J.Brill, 1994), 464.
  3. Bernard Lewis, The Assassins: A Radical Sect in Islam, (Basic Books Inc., 2003), 51.
  4. The Internal Structure of the Saljuq Empire, A. K. S. Lambton, The Cambridge History of Iran: The Saljuq and Mongol periods, (Cambridge University Press, 1968), 220-221.


Prethodi:
Mahmud I Seldžuk
Seldžučki sultan
1094–1105
Slijedi:
Malik-šah II