Erik IX od Švedske

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Erik IX)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Erik IX
Stockholms stads tredje sigill.png
Lik Erika Svetog
Švedski kralj
Vladavina 1156. - 1160.
Prethodnik Sverker Stariji
Nasljednik Karl VII Sverkersson
(zajedno sa Magnusom II Henrikssonom)
Supruga Kristina Järnsida (Björnsdotter)
Djeca Knut I Eriksson, Margareta, Katarina, Filip
Puno ime
Erik Jedvardsson
Dinastija Erik
Otac Jedvard
Majka Cecilia Svensdotter
Rođenje oko 1120.
?
Smrt 18. maj 1160.
Uppsala
Pokop katedrala u Gamla Uppsali

Erik IX rođen kao Erik Jedvardsson poznat kao Erik Sveti / Erik den helige (?, oko 1120. - Uppsala, 18. maj 1160.), bio je švedski kralj od oko 1156. do 1160., svetac i otac budućeg kralja Knuta I Erikssona.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Erik je rođen oko 1120., kao sin bogatog upplandskog feudalca Jedwarda, čiji je djed oko 1050. pomagao engleske kršćanske misionare kod Jezera Mälaren, a možda i financirao izgradnju katedrale u Gamla Uppsali (Staroj Uppsali).[1]

O njemu se zapravo vrlo malo pouzdanog zna, jer iz tog vremena ima vrlo malo dokumenata.

Prema legendama koje su se kasnije isprele o njemu živio je i djelovao kao pravi kršćanski svetac pomažući svima bez obzira na to tko su, dali su bogati ili siromašni. Po tim pričama - svet je postao 1141., 1150. su ga Sveji priznali za svog kralja, a 1156. i Goti.[1]

Po hagiografiji - Vita Sancti Erici, koju je o njemu napisao vesteroski biskup Israel Erlandsson (umro 1328 ili 1329), Erik je negdje između 1155. - 1160. poduzeo križarski rat po Finskoj, koju je mačem pokrstio, a njihovog misionara Henrika postavio za biskupa Gamla Uppsale.[1]

Erik je skončao nasilnom smrću 18. maja 1160., kod crkve sv. Trojstva u Uppsali, gdje ga je sa cijelom svojom vojskom sačekao danski princ Magnus II Henriksson, rival i pretendent na tron. Iznenađenog Erika su pretukli na smrt i odrubili mu glavu.[1]

Po legendi na mjestu gdje mu je pala glava, potekao je izvor, a njegov grob u katedrali Gamla Uppsale gdje je pokopan - postao je čudotvoran. Većinu tih priča širio je njegov klan iz Dinastije Erik, s namjerom da od njega napravi sveca. S druge strane njihovi rivali iz Dinastije Sverker širili sasvim drugačije priče, da je zapravo bio pijan kad je poginuo. Kako su Sverkeri imali bolje odnose s papom, on je osudio težnje da se ga kanonizira.[1]

Sin ga je proglasio nacionalnim svecem 1170.[1]

Krajem 13. vijeka njegove relikvije su preseljene iz Gamla Uppsale u novu katedralu u Uppsali.[1]

Legenda o Eriku kolala je dugo i nakon njegove smrti, a početkom 13. vijeka prerasla je u kult, on je u narodnoj memoriji izrastao u velikog (i pravičnog) zakonodavca (Zakoni kralja sv. Erika). Iako ga pape nisu nikad kanonizirali[1] - dan njegove smrti je svetak u katoličkoj i Američkoj evangeličkoj luteranskoj crkvi.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Erik IX "den helige" Jedvardsson" (švedski). Historiska Personer. http://historiska-personer.nu/min-s/pdf48d1e6.html. pristupljeno 06. 09. 2015. 
Prethodnik: Švedski kralj Nasljednik:
Sverker Stariji Karl VII Sverkersson
(zajedno sa Magnusom II Henrikssonom)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]