Eliel Saarinen

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Eliel Saarinen
Art Deco

Portret Eliela Saarinena
Biografske informacije
Rođenje 20. august 1873.
Rantasalmi
 Rusko Carstvo (Veliko Vojvodstvo Finska)
Smrt 1. jul 1950.
Bloomfield Hills
Michigan  SAD
Opus
Polje urbanizam - arhitektura

Eliel Saarinen punim imenom Eliel Gottlieb Saarinen (Rantasalmi, 20. august 1873. - Bloomfield Hills, Michigan, 1. jul 1950.), bio je finski arhitekt i urbanist, poznat po tome što je značajno utjecao na razvoj moderne arhitekture u Sjedinjenim Američkim Državama, naročito na projektiranje nebodera i crkava.[1]

I njegov sin Eero Saarinen bio je također značajni američki arhitekt.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Saarinen se školovao na helsinškom tehnološkom univerzitetu, nakon tog je od 1896. do 1905. radio sa partnerima Hermanom Geselliusom i Armasom Lindgrenom u zajedničkom birou. Prvi rad kojim je privukao pažnju na sebe bio mu je projekt finskog paviljona za Svjetsku izložbu u Parizu 1900. U njemu je iskoristio tradiciju finske drvene gradnje i tada moderne secesije.

Željeznička stanica - Helsinki

Već do 1914. bio je naširoko poznat širom Evrope po projektu za Helsinšku željezničku stanicu (1904. - 14.) i izradi urbanističkih planova za estonski Reval (današnji Tallinn) i australsku Canberru.[1]

Kristova luteranska crkva-Minneapolis

Nakon što je 1922. osvojio je drugu nagradu na natječaju za izgradnju poslovnog nebodera za novine Chicago Tribune, 1923. se preselio u Sjedinjene Američke Države.[1] Iako nije nikad realiziram, njegov projekt za taj neboder, sa hrabrim pristupom gabaritima objekta, imao je velik utjecaj na projektiranje američkih nebodera[1], pod njegovim utjecajem je podignut Gulf Building u Houstonu 1929.

Između 1932. - 1948. radio je kao predsjednik Umjetničke akademije Cranbrook u Bloomfield Hillsu pored Detroita, a nakon tog sve do svoje smrti kao profesor postdiplomskog studija arhitekture i urbanizma na Univerzitetu u Michiganu. Za Akademiju Cranbrook je projektirao i izveo skupinu zgrada u Bloomfield Hillsu, među njima školu Cranbrook za mladiće (1925. - 30.), školu Kingswood za djevojke (1929. - 30.), Institut za nauku (1931. - 33) i zgradu Umjetničke akademije i biblioteke (1926. -1941|41]].).[1]

Eliel je zajedno sa sinom Eerom 1947. osvojio je najvišu nagradu Američkog udruženja arhitekata za projekt dogradnje Zaklade Smithsonian u Washingtonu.[1]

Među njegovim poznatim radovima su i dvije crkve: Prva kršćanska crkva u Columbusu, Indiana (1940. - 1942) i Kristova luteranska crkva u Minneapolisu, Minnesota (1949. -1950), koja je bila njegov posljednji, a po mnogima i naljepši rad.[1]

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Saarinen je i pisao o arhitekturi i urbanizmu:

  • Grad, njegov rast, rasap i budućnost (The City, Its Growth, Its Decay, Its Future) - 1943.
  • Traženje forme (Search for Form) 1948.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Eliel Saarinen" (engleski). Encyclopedia Britannica. http://www.britannica.com/biography/Eliel-Saarinen. pristupljeno 20. 10. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]