Augusto Genina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Augusto Genina (Rim, 28. januar 1892 - 18. septembar 1957) je bio italijanski filmski režiser koji se smatra jednim od najznačajnijih autora u prvih nekoliko decenija italijanske kinematografije.

Odrastao je u situiranoj građanskoj porodici i upisao studij mehanike, koga je napustio kako bi se posvetio teatru. Godine 1911. je postao kazališni kritičar lista Il Mondo, prije nego što je angažirao od kompanije Film d'Arte Italiana za režiju igranih filmova. Svoj prvi film, Beatrice d'Este je snimio 1912. godine. S vremenom je izgradio reputaciju da je 1930. angažiran u Francuskoj gdje je režirao zvučni debi Louise Brooks u filmu Prix de beaute Njegov najuspješniji period je bio 1930-ih i 1940-ih kada je snimao akcioni i pustolovne filmove uz veliku dozu propagande Mussolinijevog fašističkog režima. Među njima se ističu Lo squadrone bianco iz 1936. godine, L'assedio dell'Alcazar iz 1939. godine te ratni spektakl Bengasi iz 1942. godine. Poslije drugog svjetskog rata se priključio neorealističkom pokretu pri čemu se ističu Tre storie proibite iz 1953. i Maddalena iz 1955. godine.

Bio je oženjen za američku glumicu Betty Becker.

Djelomična filmografija[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. nagrada za režiju i najbolji italijanski film na Venecijanskom filmskom festivalu 1949

Vanjske veze[uredi | uredi kod]