Vittorio De Sica
| Vittorio De Sica | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| Biografske informacije | |||
| Rođenje | 7. 7. 1901. | ||
| Smrt | 13. 11. 1974. (dob: 73) | ||
| Supružnik | Giuditta Risson (1933.-1968.) María Mercader (1968.-1974.) | ||
| Profesionalne informacije | |||
| Zanimanje | redatelj, glumac | ||
| Opus | |||
| Djelatni period | 1917. - 1974. | ||
| Znamenita djela | |||
| |||
Vittorio De Sica (Sora, 7. jul 1901. - Neuilly-sur-Seine, 13. novembar 1974.), talijanski filmski redatelj i glumac.
Započeo je kao kazališni i filmski glumac, a režijom se počeo baviti 1940. godine. Bitno je priodonio razvitku talijanskog neorealizma. U svojim djelima prikazivao je stvarnost poslijeratne Italije, temeljeći svoj pristup na gotovo dokumentarističkom poniranju u život.
Njegovi filmovi oslikani su humanizmom i dubokim suosjećanjem s radničkom klasom. U svom filmskom stilu težio je ujediniti poetske elemente s naturalističkim. Često je koristio glumce amatere, nešto što su kasnije i drugi redatelji preuzeli od njega. Tijekom godina dobio je četiri Oscara za najbolji strani film, između ostalih za filmove Kradljivci bicikla i Vrt Finzi Continijevih.
- Grimizne ruže (Rose scarlatte, 1940.)
- Djeca nas gledaju (I bambini ci guardano, 1944.)
- Vrata neba (La porta del cielo, 1945.)
- Čistači cipela (Sciuscia, 1946.)
- Kradljivci bicikla (Ladri di biciclette, 1948.)
- Čudo u Milanu, (Miracolo a Milano, 1951.)
- Umberto D. (1952.)
- Napuljsko zlato (L'oro di Napoli, 1954.)
- Krov (Il tetto, 1956.)
- Žena iz Ciociarije (La ciociara, 1960.)
- Posljednji sud (Il giudizio universale, 1961.)
- Jučer, danas, sutra (Ieri, oggi, domani, 1963.)
- Brak na talijanski način (Matrimonio all'italiana, 1964.)
- Vrt Finzi Continijevih (Il giardino dei Finzi Contini, 1970.)
- Kratki praznici (Una breve vacanza, 1973.)
- Putovanje (Il viaggio, 1974.)
- Vittorio De Sica na sajtu IMDb
- Vittorio De Sica Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u na Filmski leksikon