Fruktoza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
D-Fruktoza
D-Fructofuranose
D-Fructofuranose
IUPAC ime
Drugi nazivi Voćni šećer
Levuloza
Identifikacija
CAS registarski broj 57-48-7 DaY
PubChem[1][2] 11769129
EC-broj 200-333-3
MeSH Fructose
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C6H12O6
Molarna masa 180.16 g/mol
Tačka topljenja

103 °C [3][4]

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references
Fruktoza

Fruktoza je ugljeni hidrat. Spada u grupu monosaharida. Poznata je pod nazivom i voćni šećer. Slađa je od saharoze odnosno od belog šećera koja je najkorišćenija u korekciji ukusa u industriji ali i domaćinstvima. Ima energetsku vrednost,pa ga ne bi trebalo da koriste gojazne osobe, a zahteva znatno manju količinu insulina od količine koja je potrebna za razgradnju saharoze(šećer koji se koristi u domaćinstvu), pa se često preporučuje osobama koje su obolele od dijabetesa. Osobama koje boluju od dijabetesa se preporučuje i korišćenje i drugih zaslađivača koji ne zahtevaju insulin kao što su sorbitol,manitol, ksilitol i aspartam.

Rasprostranjenost i osobine[uredi | uredi kod]

To je vrlo sladak šećer koji je dobro topljiv u vodi. U prirodi se nalazi zajedno s glukozom u slatkom voću i medu. Sa glukozom čini saharozu gdje se nalazi u D-furanoznom obliku.
Slobodna fruktoza česta je u voću, a vezana na glukozu čini disaharid saharozu. Fosfatni esteri fruktoze važni su međuprodukti u procesu glikolize.

Najslađa je od svih monosaharida, iako slatkoća varira ovisno o formi. U kristalnom obliku dva puta je slađa od glukoze, a 1,73 puta od saharoze (običnog kućanskog šećera). Ukoliko se otopi u tekućini, slatkoća se smanjuje.

U tkivu se razgrađuje brže od glukoze (pa je zato i vrlo popularna u sportskim napicima ili kod ljudi oboljelih od dijabetesa).
Fruktoza uglavnom putuje prema jetri i tamo se može iskoristiti bez inzulina. U nedostatku inzulina, fruktoza ima sposobnost konvertiranja u glukozu u jetri i na taj način doprinosi rastu glukoze u krvi umjesto da se skladišti kao glikogen. Za razliku od saharoze i glukoze koji uzrokuju nagle promjene u razini glukoze u krvi, što kod dijabetičara može uzrokovati ometanje metaboličke kontrole, fruktoza se apsorbira mnogo sporije i uzrokuje samo manje promjene u razini glukoze u krvi. Dakle, fruktoza se koristi kao zaslađivač kod šećerne bolesti jer njezino uzimanje ne dovodi do naglog porasta šećera u krvi kao što je to slučaj sa glukozom. No, prema najnovijim studijama, fruktoza je povezana s rizikom od obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2. Osim toga, upotreba fruktoznog sirupa (komercijalno proizvedenog iz kukuruza) u sveprisutnim napicima smatra se jednim od uzroka epidemije gojaznosti.

Dobivanje[uredi | uredi kod]

Industrijski se proizvodi u obliku zgusnutog fruktuznog sirupa izomerizacijom glukoze dobivene iz hidrolizirana kukuruznog škroba.

Metabolizam monosaharida

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0-911910-13-1. 
  4. Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. 0-8493-0487-3. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]