Vladislav I.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Vladislav I. Jagelović
Władysław III Jagiełło Warneńczyk
I. Ulászló
Bacciarelli - Władysław III.jpeg
Rex Poloniae POL Przemysł II ca. 1350 COA.svg
Vladavina 14341444
Krunidba Wawelska katedrala, 25. jula 1434
Prethodnik Władysław II Jagiełło
Nasljednik Kazimierz IV Jagiellończyk
Poljski interregnum (1444–1447)
Velevojvoda Litve Coat of arms of the Grand Duchy of Lithuania.svg
Vladavina 14341444
Prethodnik Władysław II Jagiełło
Nasljednik Kazimierz IV Jagiellończyk
Rex Hungarorum i Rex Croatorum Coa Hungary Country History Ladislaus IV (1262-1290).svg
Vladavina 14401444
Krunidba Visegrád, 15. maja 1440.
Prethodnik Albrecht II. von Habsburg
Nasljednik Ladislaus V. von Habsburg
Supruga (nema)
Djeca (nema)
Dinastija Jagelovići
Otac Władysław II Jagiełło
Majka Sofija Alšaniška
Rođenje 31. oktobar 1424. (1424-10-31) (dob: 597)
POL Przemysł II ca. 1350 COA.svg Krakov, (Kraljevina Poljska)
Smrt 10. novembar 1444. (dob: 20)
Flag of the Ottoman Empire (1844–1922).svg Varna (Osmansko Carstvo)
Pokop (ne postoji)
Vjera katolicizam


Vladislav I. Jagelović (Krakov, 1424Varna, 1444) bio je Kralj Poljske od 1434. i Ugarsko-hrvatski Kralj od 1440., do svoje smrti u Bitci kod Varne.

Ime i kraljevski naslovi[uredi - уреди | uredi kôd]

Na poljskom je poznat kao Władysław III Warneńczyk, na češkom i slovačkom kao Vladislav I., na bugarskom kao Vladislav Varnenčik (Владислав Варненчик), na litavskom kao Vladislovas III, a na mađarskom kao I. Ulászló.
Njegov kraljevski naslov je bio:

  • Kraljevski naslov na latinskom: Wladislaus Dei gratia Poloniae, Hungariae, Croatiae etc. rex necnon terrarum Cracouiae, Sandomiriae, Syradiae, Lanciciae, Cuyauiae, Lithuaniae princeps supremus, Pomeraniae, Russiaeque dominus te heres etc.
  • Hrvatski prijevod: Vladislav milošću Božjom kralj Poljske, Ugarske, Hrvatske itd., te zemalja Krakova, Sandomierza, Siradza, Łęczyce, Kuyavije, veliki vojvoda Litve, gospodar i nasljednik Pomeranije i Rutenije.

Život[uredi - уреди | uredi kôd]

Vladislav se rodio kao prvorođenac Vladislava II., poljskoga kralja iz doma Jagelovića. Na prijestolje je došao u desetoj godini, te je okružen skupinom savjetnika koju je predvodio kardinal Zbigniew Oleśnicki, koji je nastojao zadržati svoj položaj na dvoru. Ipak, mladi kralj i njegova ambiciozna majka Sofija Alšaniška, bili su svjesni da imaju i protivnike. Unatoč sporazumima što ih je Vladislav Jagelović sklopio s poljskim velikašima kako bi osigurao nasljedstvo svojim sinovima, oporba je htjela na poljsko prijestolje dovesti Fridrika II. Brandenburškog, koji se bio zaručio Hedvigom, Vladislavovom kćerkom iz drugoga braka. Zavjera je prekinuta princezinom smrću, a kružile su glasine da ju je otrovala Sofija Alšaniška.

Vladavina mladoga kralja od samog je početka bila teška. Već je njegovu krunidbu prekinuo neprijateljski raspoložen plemić Spytko od Melsztyna. Uobičajene počasti građana sljedećega dana izostale su zbog sukoba svjetovnih i ckrvenih vlasti. Ni kasnije Vladislavov utjecaj nije bio velik zbog moći koju je imao kardinal Oleśnicki. Kraljev se položaj nije popravilo ni nakon saziva sabora u Piotrkówu 1438., koji je četrnaestgodišnjega kralja proglasio punoljetnim.

Takvo se stanje nastavilo sve do 1440. kad je Vladislavu ponuđena ugarska-hrvatska kruna. Njezino prihvaćanje donosilo je i brojne probleme povezane s osmanskom opasnošću. S druge strane, udovica posljednjega hrvatsko-ugarskog kralja, Alberta II. Habsburgovca, Elizabeta, nastojala je zadržati krunu za svoje još nerođeno dijete. Vladislav je ipak prihvatio krunu, što je dovelo do dvogodišnjeg građanskog rata s Elizabetom. Pritom mu je značajnu podršku pružio papa Eugen IV., u zamjenu za pomoć oko organiziranja križarskoga pohoda protiv Turaka (v. Bitka kod Varne).

Slijedio je dvogodišnji rat protiv Osmanskoga Carstva, nakon što je Vladislav prihvatio tumačenje da desetogodišnje primirje s Turcima iz 1443. nije važeće, budući da se Turcima kao nevjernicima nije moglo vjerovati na riječ. Unatoč značajnoj vojnoj premoći, u Bitki kod Varne 10. studenog 1444. kralj je ubijen u sukobu s Janjičarima koji su štitili sultana.

Vladislav nije imao djece i nije se ženio. U Poljskoj ga je 1447., nakon trogodišnjega interregnuma, naslijedio nejgov mlađi brat Kazimir IV Jagelović. U Hrvatskoj i Ugarskoj naslijedio ga je njegov bivši suparnik Ladislav V. Posmrtni.

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi kôd]

U Varni postoji ulica nazvana po kralju Vladislavu, te simbolični kenotaf u čast Valadislava.

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Prethodnik: Vladislav I. (1440.-1444.) Nasljednik:
Elizabeta (1439.-1440.) Ladislav V. Posmrtni (1444.-1457.)