Michał Korybut Wiśniowiecki
| Michał Korybut Wiśniowiecki | |
|---|---|
| |
| Portret Michała | |
| Kralj Poljsko-Litvanske Unije | |
| Vladavina | 1669. - 1673. |
| Krunidba | 1669. |
| Prethodnik | Jan II Kazimir Vasa |
| Nasljednik | Jan III. Sobjeski |
| Supruga | Eleonora Maria Habsburška (sestra cara Leopolda I) |
| Dinastija | Wiśniowiecki |
| Otac | Jeremi Wiśniowiecki |
| Majka | Gryzelda Wiśniowiecka |
| Rođenje | 31. jul 1640. selo Bilij Kaminj, Poljsko-Litvanska Unija (danas Ukrajina) |
| Smrt | 10. novembar 1673. Lavov, Poljsko-Litvanska Unija |
| Pokop | 1676. Wawelska katedrala |
Michał Korybut Wiśniowiecki (litvanski: Mykolas I Kaributas Višnioveckis, Bilij Kaminj, 31. jul 1640. - Lavov, 10. novembar 1673.[1]) bio je kralj Poljsko-Litvanske Unije koji je vladao od 1669. do 1673.[2]
Njegovu vladavinu obilježili su sukobi prohabsburgške i profrancuske frakcije, unutar šljahte pa zbog tog nijedan sejm nije završio radom na regularan način.[1]
Michael Wiśniowiecki bio je po ocu direktni potomak Korybuta, brata kralja Jagela Jagelovića i kao takav veliki favorit poljske šljahte, koja ga je jednoglasno izabrala za kralja. Ipak je taj uspjeh bio i rezultat velikog ugleda koji je uživao njegov otac Jeremi Wiśniowiecki veliki magnat u Ukrajini, koji je uspio pobjediti Zaporoške Kozake i tako ugušiti njihov ustanak. S druge strane veliki minus njegova oca bio je nedostatak političke mudrosti, jer je u svemu slijepo sljedio Habsburgovce.[2]
Njihovi protivnici okupljeni oko francuskog favorita Jana III. Sobjeskog, mladog vojskovođe koji je svojim pobjedama oduševio mnoge, na sve moguće načine željeli su Michaela srušiti s trona.[2]
Njihova trvenja rezultirala su velikim porazom Poljsko-Litvanske Unije od udruženih osmansko - kozačkih snaga[2] 1672. i gubitkom strateški važne fortifikacije Kamjanjec-Podiljski.[1]
Zbog tog poraza je Michael morao pristati na vrlo nepovoljan mirovni ugovor sa Osmanlijama kojeg je potpisao u Bučaču 1673. Na osnovu tog ugovora je čitava Poljska Ukrajina pripala Osmanskom Carstvu, koje je pored tog dobilo i visoke reparacije.[2]
Njegova prerana smrt i briljantna pobjeda Jana Sobjeskog u Bitci kod Hotina 1673. rezultirala je izaborom Jana Sobjeskog za novog kralja.[2]
