Boleslav V Stidljivi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Boleslav V Stidljivi
Chronica Polonorum, Boleslaus Pudicus.jpg
Boleslavova gravura
Seniorski vojvoda Poljske
Vladavina 1243. - 1279.
Prethodnik Konrad Mazovski
Nasljednik Lešek II Crni
Sandomjerski vojvoda
Vladavina 1227. - 1230.
1232. - 1279.
Prethodnik Boleslav I Mazovski
Nasljednik Lešek II Crni
Supruga Kunegunda Ugarska
Dinastija Pjastovići
Otac Lešek I Bijeli
Majka Grzimislava
Rođenje 21. jul 1226.
Smrt 7. januar 1279.
Krakov

Boleslav V Stidljivi (poljski: Bolesław Wstydliwy) (21. jul 1226. - 7. januar 1279.) bio je član Dinastije Pjastovića koji je vladao Poljskom kao Seniorski vojvoda Poljske od 1243. do 1279.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Boleslav je rođen kao sin vojvode Lešeka Bijelog i Grzimislave iz Dinastije Rjurikoviča.

Kako je nakon očeve pogibije 1227. imao samo jednu godinu, o tome tko će preuzeti brigu o njemu (i tako postati regent) izbile su svađe i oružane borbe između najstarijih članova Dinastije Pjastovića; Vladislava Tankonogog, Henrika Bradatog i Konrada Mazovskog.[1] U skladu sa ranijim dogovorom sa njegovim ocem i majkom Grzimislavom brigu o njemu preuzeo je Vladislav Tankonogi, koji nije dugo izdržao kao regent, jer je 1229. smjenjen.[1]

Izgurao ga je agresivni Konrad Mazovski (Boleslavov stric), koji je zahtjevao da on postane regent kao najbliži rođak. Ni on nije dugo izdržao, jer je njegova majka Grzimislava preferirala Henrika Bradatog pa je 1232. on postao tutor i regent.[1]

Situacija se promjenila 1233. kad su se izmirili Henrik Bradati i Konrad Mazovski, tim dogovorom Bolesłav je dobio Sandomjersko vojvodstvo, kojim je trebala vladati njegova majka kao regent dok ne odraste. Unatoč svojoj mladosti on je već od 1234. / 35, počeo izdavati dokumente koje je zajedno s njim potpisivala i majka Grzimislava.[1] Od 1243. kad se Konrad konačno povukao sa krakovskog trona, nakon izgubljene bitke kod Suchodóła, Bolesłav je samostalno vladao kao Seniorski vojvoda Krakova i Sandomjera.[1]

Za njegove vladavine Malopoljsku su pogodile dvije razorne invazije Tatara (1241. i 1259./1260.[1] Kako je bio saveznik ugarskog kralja pomagao mu je u borbi protiv Čeha 1253. i 1260. ali je 1271. postao češki saveznik u borbi protiv svog rivala Vładislava Opolskog.[1]

Ta je politika vrludanja i postavljanje Lešeka Crnog za vojvodu od Sieradza rezultirala je pobunom malopoljskih plemstva. Uz to je i Vładislav Opolski navalio na Krakov da ga sruši s trona, Bolesłav je ipak uspio poraziti pobunjenike 1273. u Bitci kod Bogucina. Kad je vidio da je oslabila pozicija ugarskog kralja, promjenio je stranu i priklonio se češkom kralju Otakaru II. Također se okrenuo protiv dojučerašnjih saveznika je Jatvjaga, ali se prestao mješati u rusinske stvari što je dotad radio njegov otac Lešek Bijeli.[1]

Svoj nadimak - Stidljivi (latinski: Pudicus) dobio je tokom 13. vijeka. On je nastao na bazi sumnji da on nikada nije konzumirao svoj brak, sa kćerkom ugarskog kralja Bele IV - Kunegundom, koja mu je dovedena kao nevjesta 1239. kad je imao trinaest a ona pet godina.[1] Kako nisu imali djece, a Kunegunda je kao velika vjernica (i zakleta djevica) proglašena sveticom, ispalo joj on nije prilazio zbog stidljivosti, ali tko zna što je bilo...[1]

Kad je umro 1279. pokopan je u franjevačkom samostanu u Krakovu.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]