Anna Jagelović

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Anna Jagelovićka)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Anna Jagelović
Kober Anna Jagiellon in coronation robes.jpg
Anna na koronaciji (slika Martina Kobera)
Poljska kraljica i Velika kneginja Litvanije
Vladavina 1575. - 1587.
Krunidba 1576.
Prethodnik Henri III od Francuske
Nasljednik Sigismund III Vasa
Regent Stefan Batory
Suprug Stefan Batory
Dinastija Jagelovići
Otac Sigismund I Stari
Majka Bona Sforza
Rođenje 18. oktobar 1523.
Krakov
Smrt 9. septembar 1596.
Varšava
Pokop 1596
Wawelska katedrala

Anna Jagelović (poljski: Anna Jagiellonka, litvanski: Ona Jogailaitė[1], Krakov, 18. oktobar 1523. - Varšava, 9. septembar 1596.) bila je posljednja vladarica iz Dinastije Jagelovića, koji je vladala Poljsko-Litvanskom Unijom od 1575. do 1587. zajedno sa svojim suprugom Stefanom Batoryem.[2]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Anna je rođena kao kći Sigismunda I Starog i njegove druge žene milanske princeze Bone Sforze.[2]>

Kad je Sigismund II August, umro bez nasljednika - Anna je kao jedina Jagelovićka koja je ostala u Poljskoj, postala simbol koji se cijenio i počela je igrati važnu političku ulogu za koju nije bila u potpunosti spremna. Šljahta vezana uz Dinastiju Jagelovića izabrala je Henria III za poljskog kralja uz klauzulu da obavezno mora oženiti Annu.[1]

Henri međutim nije održao obećanje već je 1574. pobjegao je iz zemlje. Na novom Sejmu održanom 15. januara 1575. šljahta je odabrala Stefana Batorya za Anninog budućeg supruga i proglasila je kraljicom. Anna je svojim pristankom na taj brak osujetila pokušaj habsburgškog krila šljahte koji su na svom Sejmu 12. januara 1575. izabrali Maksimilijana II za kralja.[1]

Annino vjenčanje sa Batoryem i njihova krunidba za kralja i kraljicu održano je 1. maja 1576. u Krakovu. Taj izrežirani brak pokazao se kao prava katastrofa, jer je Batory izbjegavao svoju 10 godina stariju (i ružnu) suprugu, sa kojom je do kraja života komunicirao preko prevoditelja, jer nikad nije naučio poljski.

Još jedno bolno razočaranje za Annu bilo je njezino uklanjanje sa krakovskog dvora, pa je živjela usamljena ponajviše u Varšavi, a supruga je viđala rijetko. Pretjerano ambiciozna i sklona spletkama, šurovala je sa Batoryevim neprijateljima.[1]

Raspad braka, loše zdravlje i usamljenost uzrokovali su njenu duboku religioznost i povezanost sa jezuitima i crkvom. Tako da je bila veliki protivnik širenja reformacije po Mazoviji.[1]

Kad joj je 1583. umrla sestra, švedska kraljica Katarina, Anna se osjećala jedinom zaštitnicom svog nećaka Sigismundom, kog dotad nikad nije vidjela. Kad joj je umro muž Stefan Batory, nije žalila truda i novaca, da Sigismundu osigura poljski tron. Ali odkad joj je nećak kao Sigismund III stupio na tron više nije imala nikakvu političku ulogu, pa se povukla iz Krakova i živjela u Varšavi u dvorcu Ujazdów.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]