Konrad Mazovski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Konrad Mazovski
Koradofmasovia.jpg
Konrad na minijaturi
Seniorski vojvoda Poljske
Vladavina 1229. - 1232.
Prethodnik Vladislav III. Tankonogi
Nasljednik Henrik I. Bradati
Seniorski vojvoda Poljske
Vladavina 1241. - 1243.
Prethodnik Boleslaw II Rogatka
Nasljednik Boleslav V Stidljivi
Mazovski vojvoda
Vladavina 1194. - 1247.
Prethodnik Kazimir II Pravedni
Nasljednik Boleslav I Mazovski
Supruga Agafia Svjatoslava
Djeca Boleslav I Mazovski
Kazimír I Kujavski
Zemovít I Mazovski
Dinastija Pjastovići
Otac Kazimir II Pravedni
Majka Helena od Znojma
Rođenje oko 1188.
?
Smrt 31. august 1247.
?

Konrad Mazovski (poljski: Konrad I mazowiecki) (?, oko 1188. - ?, 31. august 1247.) bio je član mazovijske grane Dinastije Pjastovića koji je vladao Poljskom kao Seniorski vojvoda Poljske u dva navrata 1229. - 1232. i 1241. - 1243.

Biografija[uredi - уреди | uredi kôd]

Konrad je rođen kao najmlađi sin vojvode Kazimira Pravednog i Helene kćeri Konrada II.

Kad mu je otac umro 1194., i on i njegov stariji brat Lešek Bijeli bili su maloljetni, pa je umjesto njih vladala majka kao regent. Samostalno je počeo vladati sjevernim dijelom nasljeđene očeve domene Mazovijskim vojvodstvom tek kad je 1202. umro Mješko Stari, koji se dotad uspio nametnuti kao njegov (i bratov) regent.

Prvu polovicu Konradove vladavine obilježila je borba sa sjevernim mazovskim susjedima paganskim- Prusima, protiv kojih je između 1222.- 1223. poduzeo nekoliko neuspješnih vojnih kampanja.[1]

Pored tog što se bavio pograničnim problemima, Konrad je u to vrijeme vjerno služio svog brata Lešeka Bijelog koji je postao Seniorski vojvoda Poljske. Pratio ga je u nekoliko njegovih kampanja na Galičko-Volinjsko Kneževinu, i u pobjedničkoj bitci 1205. kod Zawichosta u kojoj je ubijen njen knez - Roman Veliki.[1]

Kako mu nikako nije uspjevalo osigurati granicu - 1226. uz pomoć Henrika Bradatog - 1226. udružio sa Teutonskim viteškim redom, da mu oni pomognu proširiti vlast nad Prusima.[1] Istovremeno su Teutonski vitezi uspjeli od pape i cara Svetog rimskog carstva Fridrika II, dobiti povelju da je ono što osvoje - njihova domena. To se kasnije pokazalo kao dvosjekli mač, jer su na taj način Nijemci stekli kontrolu nad Šleskom i Pomeranijom, što mu današnji Poljaci jako zamjeraju.[1]

Budućnost ambicioznog Konrada postala je neizvjesna nakon što su Lešek Bijeli i Vladislav Tankonogi 1217. sklopili pakt o međusobnom nasljeđivanju u Velikopoljskom i Seniorskom vojvodstvu Krakov, što je značilo da Konrad nikad neće moći stupiti na krakovski tron.[1]

Situacija se promjenila kad mu je 1227. ubijen brat Lešek Bijeli. Konrad se odmah uputio u Krakov, i zatražio da mu se preda tron, ali nije dobio podršku malopoljskog plemstva da mu se da regentstvo nad Lešekovim maloljetnim sinom Boleslavom i njegovom udovicom Grzimislavom. Krakovske vojvode i kler odlučili su da na tron Seniorskog vojvode Poljske postave Vladislava Tankonogog, kao regenta maloljetnog Boleslava.[1]

Uporni Konrad je zbog tog napao domenu Vladislava Tankonogog Velikopoljsku, nadajući se da će tako poljuljati njegov položaj u Krakovu. Zabrinuto plemstvo je radi tog 1228. postavilo za vladara Henrika Bradatog, koji je uspio dva puta potući Konrada i natjerati da se povuče iz Malopoljske.[1]

U međuvremenu su šanse Henrika Bradatog da zadrži tron porasle, kada mu je Vladislav III. Tankonogi oporukom dao vlastitu domenu - Velikopoljsku. Ali je i uporni Konrad i nadalje na sve moguće načine želio postati Seniorski vojvoda Poljske, pa je 1229. oteo Henrikovog maloljetnog sina i zatvorio ga u płockovom zamku. Oslobodio ga je tek na molbe njegove majke Hedvige, koja se nije libila doći do Konrada, ali uz uvjet da se Henrik I. Bradati - zakune, da se u njegovu korist odriče krakovskog trona.[1] Tako je Konrad između 1229. - 1232. bio Seniorski vojvoda. Henrik I. Bradati je zatražio (i dobio) odrješenje grijeha za obećanje dato pod prisilom od pape Grgura IX., pa je odmah nakon toga napao konradovu Mazoviju. Zauzvrat mu je Konrad te iste godine preoteo Sieradz, Łęczycu i Sandomierz.[1]

Henrik I. Bradati je ubrzo povratio izgubljene teritorije, pa je poraženi Konrad 1232. sklopio mir i odrekao se pretenzija na Krakovski tron. To obećanje nije dugo održao, jer je 1238. kad je Henrik Bradati umro, smatrao da to više ne vrijedi i ponovno zatražio taj položaj. Ponovno je odbijen a vlast je preuzeo Henrik II. Pobožni. Konrad se čak izmirio sa njim, oženivši njegova dva sina sa svojim kćerima, ali je nakon Bitke kod Legnice 1241. u kojoj je Henrik Pobožni poginuo zauzeo Krakov[1] i svrgnuo njegovog sina Boleslawa II Rogatku i ponovno zasjeo na tron.

Iz Krakova ga je istjerao novi Seniorski vojvoda Boleslav V Stidljivi sa kojim se Konrad nastavio uzaludno boriti sve do svoje smrti 1247.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]