Hedviga Šleska
 | |
| Rođen | oko 1174. Andechs, Vojvodstvo Bavarska |
| Preminuo | 12. ili 15. oktobar 1243. Trzebnica, Kraljevina Poljska |
| Proglašen svetim | 26. mart 1267. |
| Slavi se u | Katoličkoj crkvi |
| Spomendan | 17. oktobar |
| Zaštitnik | Krakova, Berlina, Wroclawa, Trzebnice, Görlitza |
| Zaštitnik gradova, krajeva i država | Brandenburga, Šleske, Poljske |
| Svetišta | Opatija Andechs, Katedrala sv. Hedvige Berlin |
Hedviga Šleska (poljski: Święta Jadwiga Śląska, njemački: Heilige Hedwig von Andechs), rođena oko 1174., Andechsu, umrla 12. ili oktobra 1243. u Trzebnici) je katolička svetica, naročito slavljena u Njemačkoj, Poljskoj i Danskoj.
Rođena je kao jedno od osmero djece bavarskog markgrofa Kranjske i Istre Bertholda Andechsa. Od četvoro njezine braće dvojica su postali biskupi jedan u Akvileji a drugi u Bambergu.[1]
Nakon školovanja u samostanu Kitzingen u dobi od dvanaest godina je 1186. udana za Henrik II., koji je 1202. naslijedio oca na položaju šleskog vojvode.[1]
Nekoliko godina nakon vjenčanja, Hedviga je boravila uglavnom u Wroclawu. Zajedno sa suprugom sa velikim žarom prihvatila se osnivanja brojnih samostana, koji su u ono vrijeme bili jedine obrazovne i socijalne institucije. Za to nije žalila ni novaca ni truda.
U braku je rodila sedmero djece. Sin Boleslav i dvije kćeri Zofia i Agnieszka umrli su kao djeca, sin Konrad je umro kao mladić zbog pada s konja (oko 1214.), treći po redu sin Henrik II. naslijedio je očevu titulu, predposljednja kći Gertruda se zaredila 1212., a posljednji sin Vladislav umro kao mali.[1]
Na prijedlog Hedvige, nakon rođenja (i smrti) posljednjeg djeteta Anne, ona i njezin suprug Henrik I. Bradati - 1209. zavjetovali su se na celibat kod wroclawskog biskupa. Vojvoda Henrik pustio je bradu, poput cistercitskih laika, zato je i zaradio nadimak Bradati, a Hedviga je od tad provodila veći dio života u cistercitskoj opatiji u Trebnitzu, koju je osnovao njen muž 1202.[1]
Hedviga je pored tragedija sa djecom, imala i puno drugih muka i nevolja. Njen suprug Henrik Bradati je teško ranjen 1227. u Gąsawi u Pomeraniji, kamo je otišao sa Lešekom Bijelim na sastanak sa Vladislavom Tankonogim. Tamo ih je neočekivano napao gdansko-pomeranski vojvoda Svjetopelk i pritom ubio Lešeka a skoro i njega.[1] Hedviga je odmah krenula u Gąsawu, kako bi se brinula za supruga. Nakon tog izbio je pravi rat između njega i Konrada Mazovskog koji je nakon ubistva brata silom htio dokopati Seniorskog vojvodstva Krakov i napao ga. Poraženi Konrad je 1229. uspio iznenaditi njezinog sina Henrika II. na misi i odveo ga u zarobljeništvo u Płock. Unezverena Hedviga je sama otišla na dvor Konradov i izmolila ga da ga pusti.[1]
Od sedmero djece nadživjela ju je jedino Gertruda, sin Henrik II. poginuo je 1241. u Bitci kod Legnice od Tatara. Nakon smrti supruga 1238. se trajno nastanila u opatiji u Trebnitz, ali ne kao redovnica već kao laik da može slobodno raspolagati svojom imovinom, koju je uglavnom trošila za dobrotvorne namjere.[1]
Pokopana je samostanskoj crkvi u u Trebnitzu, kanonizirao ju je papa Klement IV. - 26. mart 1267. Proglašena je zaštitnicom Šleske, a blagdan joj se slavi 17. oktobra.[1]
Sa njom kao zaštitnicom je Robert Spiske (kasniji kanonik u Wroclawu), osnovao 1848. laičko udruženje žena i mladih djevojaka iz kog je 1859. nastao Ženski crkveni red Sestara svete Hedvige, sa ciljem obrazovanja siročadi i napuštene djece. Danas ih ima oko 300, a njihova se aktivnost uglavnom proteže po Njemačkoj i Austriji, a imaju i ekspozituru u Danskoj.[1]
