Hedviga Šleska

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hedviga Šleska
Smrt sv. Hedvige
Smrt sv. Hedvige
Sveta Hedviga Šleska
Rođen oko 1174.
Andechs, Vojvodstvo Bavarska
Preminuo 12. ili 15. oktobar 1243.
Trzebnica, Kraljevina Poljska
Proglašen svetim 26. mart 1267.
Slavi se u Katoličkoj crkvi
Spomendan 17. oktobar
Zaštitnik Krakova, Berlina, Wroclawa, Trzebnice, Görlitza
Zaštitnik gradova, krajeva i država Brandenburga, Šleske, Poljske
Svetišta Opatija Andechs, Katedrala sv. Hedvige Berlin

Hedviga Šleska (poljski: Święta Jadwiga Śląska, njemački: Heilige Hedwig von Andechs), rođena oko 1174., Andechsu, umrla 12. ili oktobra 1243. u Trzebnici) je katolička svetica, naročito slavljena u Njemačkoj, Poljskoj i Danskoj.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođena je kao jedno od osmero djece bavarskog markgrofa Kranjske i Istre Bertholda Andechsa. Od četvoro njezine braće dvojica su postali biskupi jedan u Akvileji a drugi u Bambergu.[1]

Nakon školovanja u samostanu Kitzingen u dobi od dvanaest godina je 1186. udana za Henrik II., koji je 1202. naslijedio oca na položaju šleskog vojvode.[1]

Nekoliko godina nakon vjenčanja, Hedviga je boravila uglavnom u Wroclawu. Zajedno sa suprugom sa velikim žarom prihvatila se osnivanja brojnih samostana, koji su u ono vrijeme bili jedine obrazovne i socijalne institucije. Za to nije žalila ni novaca ni truda.

U braku je rodila sedmero djece. Sin Boleslav i dvije kćeri Zofia i Agnieszka umrli su kao djeca, sin Konrad je umro kao mladić zbog pada s konja (oko 1214.), treći po redu sin Henrik II. naslijedio je očevu titulu, predposljednja kći Gertruda se zaredila 1212., a posljednji sin Vladislav umro kao mali.[1]

Na prijedlog Hedvige, nakon rođenja (i smrti) posljednjeg djeteta Anne, ona i njezin suprug Henrik I. Bradati - 1209. zavjetovali su se na celibat kod wroclawskog biskupa. Vojvoda Henrik pustio je bradu, poput cistercitskih laika, zato je i zaradio nadimak Bradati, a Hedviga je od tad provodila veći dio života u cistercitskoj opatiji u Trebnitzu, koju je osnovao njen muž 1202.[1]

Hedviga je pored tragedija sa djecom, imala i puno drugih muka i nevolja. Njen suprug Henrik Bradati je teško ranjen 1227. u Gąsawi u Pomeraniji, kamo je otišao sa Lešekom Bijelim na sastanak sa Vladislavom Tankonogim. Tamo ih je neočekivano napao gdansko-pomeranski vojvoda Svjetopelk i pritom ubio Lešeka a skoro i njega.[1] Hedviga je odmah krenula u Gąsawu, kako bi se brinula za supruga. Nakon tog izbio je pravi rat između njega i Konrada Mazovskog koji je nakon ubistva brata silom htio dokopati Seniorskog vojvodstva Krakov i napao ga. Poraženi Konrad je 1229. uspio iznenaditi njezinog sina Henrika II. na misi i odveo ga u zarobljeništvo u Płock. Unezverena Hedviga je sama otišla na dvor Konradov i izmolila ga da ga pusti.[1]

Od sedmero djece nadživjela ju je jedino Gertruda, sin Henrik II. poginuo je 1241. u Bitci kod Legnice od Tatara. Nakon smrti supruga 1238. se trajno nastanila u opatiji u Trebnitz, ali ne kao redovnica već kao laik da može slobodno raspolagati svojom imovinom, koju je uglavnom trošila za dobrotvorne namjere.[1]

Pokopana je samostanskoj crkvi u u Trebnitzu, kanonizirao ju je papa Klement IV. - 26. mart 1267. Proglašena je zaštitnicom Šleske, a blagdan joj se slavi 17. oktobra.[1]

Sa njom kao zaštitnicom je Robert Spiske (kasniji kanonik u Wroclawu), osnovao 1848. laičko udruženje žena i mladih djevojaka iz kog je 1859. nastao Ženski crkveni red Sestara svete Hedvige, sa ciljem obrazovanja siročadi i napuštene djece. Danas ih ima oko 300, a njihova se aktivnost uglavnom proteže po Njemačkoj i Austriji, a imaju i ekspozituru u Danskoj.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "St. Hedwig" (engleski). Catholic Encyclopedia. https://www.newadvent.org/cathen/07189a.htm. Pristupljeno 20.2. 2021. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]