Vladislav Odonic
| Vladislav Odonic | |
|---|---|
| |
| Vladislav na konju crtež Jana Matejka | |
| Velikopoljski vojvoda | |
| Vladavina | 1229. - 1239. |
| Prethodnik | Vladislav III. Tankonogi |
| Nasljednik | Przemysł I i Boleslav Pobožni |
| Supruga | Jadwiga |
| Djeca | Przemysł I, Boleslav Pobožni, Salomea, Ziemomysł, Eufemia |
| Dinastija | Jagelovići |
| Otac | Odon Mieszkowic |
| Rođenje | oko 1190. |
| Smrt | 5. jun 1239. Poznań |
Vladislav Odonic zvan Pljuvač (poljski: Władysław (Włodzisław) Odonic - Plwacz[1], ?, oko 1190. - Poznań, 5. jun 1239.) bio je jedan od vladara iz Dinastije Jagelovića, koji je vladao poljskim vojvodstvima Kalisz i Poznań i kao Velikopoljski vojvoda od 1229. do 1239.[2]
Njegova vladavina protekla je dugom građanskom ratu (1206.-1231.) koji je vodio sa Vladislavom Tankonogim.[1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Nakon očeve smrti 1194. o njemu se brinuo stric Vladislav III. Tankonogi, koji je vladao svojim vojvodstvom oko Gniezna. Nezahvalni Vladislav je iskoristivši stričeve probleme podigao neuspješnu pobunu njega njega 1206. Poražen od Tankonogog pobjegao je u Šlesku na dvor Henrika Bradatog.[1]
Na Sejmu u Głogówu održanom 1208. postignut je kompromis, pa je Vladislav Odonic ponajviše zahvaljujući podršci Nadbiskupa Gniezna Henryka Kietlicza[2] dobio južnu Velikopoljsku sa Kaliszom od Henrika Bradatog.[1] Negdje oko 1216. uspio je (ne zna se kako) zavladati i domenom oko Gniezna, ali je 1217. (ili 1218.) ponovno zaratio sa Tankonogim, pa je morao pobjeći iz Velikopoljske.[1]
Sklonio se u Ugarsku iz koje je 1218. krenuo u Peti križarski rat na Palestinu u organizaciji ugarskog kralja. Nakon povratka u zemlju u periodu 1218.-1220. zbližio se sa gdansko-pomeranskim vojvodom Svjetopelkom. Uz njegovu i pomoć ostalih pomeranskih vojvoda - 1223. uspio je zauzeti pogranične velikopoljske gradove Ujście i Nakło.[1]
Vladislav je zauzvrat pomogao Svjetopelku u napadu na poljske vojvode u Gąsawi 1227., kad je ubijen Lešek I Bijeli. Nakon tog je vrlo brzo zauzeo gotovo čitavu Velikopoljsku, ali je 1228. pretrpio poraz od Tankonogog pa je nakratko zaustavljen u pohodu na vlast. Već sljedeće godine porazio i protjerao svog strica i preuzeo vlast u cijeloj Velikopoljskoj.[1]
Vladislav je svoj uspon na vlast bazirao na suradnji sa crkvom, kojoj je zauzvrat davao puno privilegija (imunitet), to je s druge strane izazvao revolt šljahte, koji su 1233. odlučili umjesto njega instalirati Henrika Bradatog. To im isprva nije uspjelo, ali je već sljedeće godine pretrpio poraze od Henrika Bradatog, i izgubio dio vojvodstva, a do 1239. i gotovo sve, osim Ujścia i Nakła.[1] I to mu je nakraju preoteo Henrik II. Pobožni.[2]>
Vladislav je pokopan u poznańskoj katetrali.[1]
Izvori[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Władysław Odonic (pl)