Kralj Tomislav

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kip kralja Tomislava Roberta Frangeša-Mihanouića na Tomislavovom trgu u Zagrebu

Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 913. godine, a proglašen za kralja najkasnije 925. i vladao je do oko 926.[1][2] O kralju Tomislavu se pouzdano zna dosta malo, u usporedbi s nekim drugim ranijim i kasnijim hrvatskim vladarima. Iz vladarske je kuće Trpimirovića. Ne zna se skoro ništa o dolasku Tomislava na vlast i kako se njegova vladavina završila, a titula kralja je osporavana, to jest nije jasno da li je samo proglašen za kralja, ili je bio i krunisan.

Povijesni izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora[3]:

...consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege
"...vladao je u provinciji Hrvata i granicama Dalmacija kralj Tomislav";
Umjesto njega, vladao je njegov brat Tomislav... Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre[4].

Zanimljivo je da Tomislava uopće ne spominju, primjerice, sljedeći izvori:

Osim toga, Toma Arhiđakon izričito tvrdi da je Držislav prvi hrvatski kralj[3].

Dolazak na vlast i podrijetlo[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi podatak da je vladao je pisanje Arhiđakona Tome Splićanina: Godine Gospodnje 914. u vreme kneza Tomislava...[6] Iz toga slijedi da je vladao najkasnije od 914. godine, a iz pisanja u Gesta Regum Sclavorum/Ljetopisu popa Dukljanina da je vladao dvanaest punih godina, a umro je u trinaestoj godini svoje vladavine, slijedi da je vladao najdalje u 927.[7] On možda nije bio živ kada su Bugari cara Simeona I napali na Hrvatsku 926. ili 927. i postoji pretpostavka da je Tomislav počeo da vlada oko 913. a vladao do oko 926.[8][9] Prema Gesta Regum Sclavorum/Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je naslijedio vlast nad državom od svog brata.[10] Ipak, historičari većinom misle da je nasledio oko 910. Muncimira, koji mu je možda bio otac.[11][12] Ostaje nejasno da li su i u kakvom srodstvu bili knez Muncimir/Mutimir i Tomislav. Između poslednjeg pojavljivanja Mutimira/Muncinmira u pisanim izvorima 895. na jednom natpisu kod Knina i prvog pojavljivanja Tomislava 914. ostaju skoro dvije decenije praznine.[13]

Vladanje[uredi - уреди | uredi izvor]

O vladavini kralja Tomislava zna se nedovoljno. Pisani izvori svjedoče da je Hrvatska u njegovo vrijeme porazila Mađare, ali nema saglasnosti historičara da li je kralj Tomislav, ili njegov nasljednik kralj Krešimir I. porazio Bugare. Izričito se spominje kao kralj 925. u vrijeme Prvog crkvenog sabora u Splitu, ali nije jasno da li je vladao i u vrijeme Drugog crkvenog sabora u Splitu 928. Bio je kralj, ali nije jasno kada je to postao. Neki historičari pretpostavljaju da se samo proglasio za kralja, ali da od pape nije dobio i krunu za svečano krunisanje.

Pripajanje Slavonije[uredi - уреди | uredi izvor]

Bizantski car Porfirogenet u 31. glavi DAI ostavio je i jedan opis neobično velike vojske u Hrvatskoj u vreme vladavine kralja Tomislava i njegovog prvog naslednika Krešimira I. Obično se misli da je on napisao[14]

"Hrvatska mogla dići 60 000 konjanika i 100 000 pješaka; da je imala 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakome 10-20 mornara-ratnika."
Danas, većina historičara pretpostavlja da se radi o preuveličavanju.[15] Prema drugom objašnjenju radi se o greškama u kritičkom izdanju DAI i prevodu, a Porfirogenet je pisao o 3 000 konjanika i 40 000 pješadinaca.[16] 

Ljudmil Hauptman povezao je veliku vojsku iz 31. glave DAI sa godinom 924.[17] to jest sa vremenom kada je u Dalmatinsku Hrvatsku došao knez Zaharije, koga je pratio deo Srba. Pretpostavlja se da je srpskog kneza pratila i njegova vojska, a prije svega konjica.[8][18][19][20]

Ako je kneza Zaharija pratila konjica Srbije i spojila se sa konjicom u Tomislavovoj Hrvatskoj postala je znatno brojnija. Tomislav je vladao u doba prodiranja mađarskih konjanika, prema zapadnoj i južnoj Europi. Nakon osvajanja Panonske nizije, Mađari su početkom X vijeka napali i Primorsku Hrvatsku.[21] Gesta Regum Sclavorum/Ljetopis popa Dukljanina, potvrđuje da je Tomislav vodio više borbi sa Mađarima, a dodaje da je primorao vladara Mađara da pobegne.[22] Opis da je vladar Mađara pobegao posle sukoba sa Tomislavom, pisanje Porfirogeneta o neobično velikoj vojsci u Hrvatskoj i zvanje kralja koje se javlja uz ime Tomislava 925. doveli su do uverenja da je do tada Tomislav, sa velikom vojskom koju je imao, pobedio Mađare, pripojio Slavoniju do Drava svojoj državi i proglasio se za kralja.[23][24]

Pitanje vlasti nad Dalmacijom[uredi - уреди | uredi izvor]

Čitanjem spisa splitskih sabora uočeno je da se nigdje ne spominje bizantski strateg, upravitelj bizantske Dalmacije na Prvom crkvenom saboru u Splitu. Neki smatraju da tako Toma Arhiđakon svjedoči o Tomislavovoj vlasti nad dalmatinskim gradovima, to jest da je car Bizantije nagradio svoga vjernoga saveznika Tomislava upravom nad dalmatinskim gradovima.[25][26] Drugi pretpostavljaju da vlast nad Splitom i bizantijskom Dalmacijom nije bila u Tomislavovim rukama.[27] Kako je zahumski knez Mihajlo Višević bio prisutan na saborima, neki historičari misle da je i njegova kneževina bila pod Tomislavovim utjecajem, ali to je malo vjerovatno.[28] Postoji pretpostavka i da je ostrvski dio Paganije bilo pod vlašću Tomislava,[29] ili u nekakvom savezu sa Tomislavovom Hrvatskom.[30] Protiv pretpostavki o vlasti vladara Hrvatske nad Splitom, Zadrom i drugim dijelovima Bizantijske Dalmacije govori i sljedeće pisanje u DAI:

"Krštena Hrvatska ima ove naseljene gradove: Nin, Biograd, Velicin, Skradin, Hlijevno, Stup, Knin, Kori, Klobuk. Veliku takvu moć i množinu naroda imaše Hrvatska do arhonta Krasimera. Pošto ovaj umre, a sin njegov Miroslav vladaše 4 godine, od ruke bana Pribine pogibe, i u zemlji nasta raskol i razdor veliki, umanji se broj i konjaništva i pješadije i sagena i kondura, što imahu Hrvati. Danas imade sagena 30, male i velike kondure, i konjaništvo i pješadiju."


U djelu je car Konstantin VII. također zapisao:

"ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne, nego s tim brodovima hrvatski trgovci plove od luke do luke po neretvanskom kraju i po dalmatinskom zaljevu sve do Venecije."


Sukob sa Bugarima cara Simeona[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbog pružanja utočišta Zahariju i Srbima 924. Tomislav je došao u sukob sa bugarskim carem Simeonom Bugarskim (893-927). Posle zajedničke pobede nad Mađarima, Zaharije i Srbi u Hrvatskoj nisu mogli mirno posmatrati opustošenu Srbiju, pod vlašću bugarskog cara i verovatno su ušli u njen zapadni deo Bosnu. Zbog toga, car Simeon je poslao vojsku 926. ili početkom 927. protiv Hrvatske, ali je bugarska vojska potpuno poražena.[31] Potpuni poraz bugarske vojske, tada najjače na Balkanskom poluostrvu, pokazuje da pisanje Porfirogenita o neobično velikoj vojsci u Hrvatskoj oko 926. nije potpuna izmišljotina. Hrvatska istoriografija smatra da se Simeonovva vojska sukobila upravo sa kraljem Tomislavom i negde na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, o čemu takođe nema nikakvih podataka[32], ali postoji mišljenje da je u vreme sukoba 926. ili 927. kralj u Hrvatskoj bio Krešimir I.[33]

Crkveni sabori[uredi - уреди | uredi izvor]

Godina 925. i 928. su u Splitu održani crkveni sabori, koji su se uglavnom ticali crkvene jurisdikcije i upotrebe "slavenskog jezika" u bogoslužju. Na prvom saboru ukinuta je Ninska biskupija. Ninski se biskup nakon prvog crkvenog sabora žalio papi pošto je mislio da on zaslužuje biti poglavar, pa je održan drugi crkveni sabor na kojem je splitski nadbiskup potvrđen kao poglavar, a ninska je biskupija ukinuta i njezino su područje podijelile druge biskupije. Tomislav nije spomenut u spisima sa Drugog crkvenog sabora u Splitu.[34]

Proglašenje kraljem[uredi - уреди | uredi izvor]

Oton Iveković:
Krunidba kralja Tomislava

Tomislav se prvi put 925. spominje kao rex ("kralj"), u pismu pape Ivana X. U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux. Iz toga je povjesničar Franjo Rački godine 1871. zaključio da je Tomislav u međuvremenu postao kralj[3].

Uz to, u djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) se opisuje krunidba jednog slavenskog kralja (koji se ne naziva Tomislav ni u latinskoj verziji, niti u tzv. hrvatskoj redakciji) krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Prema pretpostavci Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, krunidba kralja Tomislava je obavljena na Duvanjskom polju.

Jedini argument o kraljevanju Tomislava je titula rex, koja se pojavljuje od 925. godine, ali to nije nepobitan dokaz[3]. Primjerice, bugarski kan Boris se u pismu Pape Ivana VIII. spominje kao "rex Vulgarorum" iako je bio samo kan.

O Tomislavu se vjerojatno može zaključiti da ga je papa smatrao kraljem, a da ga Bizant nije priznavao.

Kraj vlasti i nasljednik[uredi - уреди | uredi izvor]

Tomislav se spominje u kontekstu crkvenog sabora 928., a nema podataka o njemu s kasnijim datumom. Konstantin VII. Porfirogenet ne spominje[5] Tomislava, ali govori o Trpimiru u to vrijeme, pa se pretpostavlja da je Tomislava 928. ili kasnije naslijedio Trpimir II., otac Krešimira.


Popularna predodžba[uredi - уреди | uredi izvor]

Spomenik kralju u Tomislavgradu

Tomislav je vrlo popularan, kao prvi hrvatski kralj, i kao ujedinitelj Primorske s Panonskom Hrvatskom. U mnogim gradovima Hrvatske postoje trgovi i ulice s njegovim imenom, kao i spomenici, od kojih je najznačajniji onaj u Zagrebu i Livnu.

Mnogi prikazi hrvatske povijesti pisani za najšire krugove čitatelja ne spominju nesigurnosti i malu količinu informacija o Tomislavu. Tako npr. Rudolf Horvat piše[35] (ali uz ograde primjetne u tekstu):

Sada je Tomislav bio na vrhuncu svoje slave i moći. On je toli sjajno odbio Simeona, komu nije moglo odoljeti carstvo bizantinsko! Je li dakle čudo, ako je u narodu hrvatskom zavladalo silno oduševljenje za Tomislava? Hrvati su iskreno štovali bana Tomislava, koji je ujedinio sve zemlje hrvatske, te ih onda sretno i obranio. To bijaše najzgodniji čas, da se banovina proglasi kraljevinom, a Tomislav da dobije kraljevsku čast. Da se to nije dogodilo kasnije, dokazuju spisi prvoga sabora splitskoga. U ovim naime spisima papa god. 925. već naziva Tomislava kraljem hrvatskim. — Krunu i druge znakove krunidbene dobio je Tomislav po svoj prilici iz Rima. Ondje je naime vladao papa Ivan X. (god. 913.—928.), koji je nekoliko godina prije toga poslao krunu i Simeonu Velikomu. Da Tomislav nije krunu primio iz Carigrada, vidi se već po tomu, što ga njegov savremenik — car Konstantin Porfirogenet — u svojim spisima ne priznaje kraljem.

U literaturi, čak i enciklopedijama, se sve ponekad i dalje pojednostavljuje.

Spomenik u Zagrebu[uredi - уреди | uredi izvor]

Spomenik je trebao biti podignut 1925. u povodu tisuću godina hrvatske državnosti, ali naručen je tek tri godine kasnije. Glinena maketa spremna za odljev u bronci izrađena je tek 1930., a odljev je napravljen 1933. Spomeniku je trebalo dugo da se postavi zbog više razloga. Prvo zbog dugotrajnih polemika o mjestu postavljanja spomenika. Zatim ga Ante Pavelić nije htio postaviti jer je upravo predao Dalmaciju Talijanima pa mu je bilo ironično podizati spomenik kralju ujedinitelju, a i upravo je radio na likvidaciji velikog broja zagrebačkih Židova koji donirali sredstva za spomenik. Spomenik kralju Tomislavu postavljen je naposljetku tek u listopadu 1947. par mjeseci nakon što je uklonjen "kontrarevolucionar" ban Jelačić s Trga Republike. Na čelnom krilu postolja stajao je natpis koji je 1990. maknut i na koji je postavljena šahovnica:

Tomislav, prvi medu hrvatskim vladarima ujedinio je svoja plemena u jednoj državi, te se godine CMXXV proglasio kraljem. Vladao je od Drave - Jadrana nad gradovima Splitom, Zadrom, Trogirom i nad otocima od Krka i Raba do Visa, Brača i Korčule. Pobjednosno je ratovao u Panoniji, na Dravi i Apuliji. Kao Ljudevit Posavski stotinu godina prije njega u borbi protiv Franaka, i Tomislav je djelovao u Savezu sa Srbima, simbolično naslućujući jedinstvo Jugoslavenskih naroda.[36]
Reljef "Hrvatska mornarica" s postolja spomeniku kralju Tomislavu koji stoji odbačen u dvorištu palače Grlečić Jelačić

1949. su postavljeni reljefi visoki 195 cm, a dugački 380 cm, al ne oni originalni reljefi kipara Roberta Frangeša-Mihanovića koji su prikazivali krunidbu Tomislava i Hrvatskog Sabora već reljefi kipara Želimira Janeša i Ivana Sabolića, "Mirenje" koje prikazuje kako Tomislav miri bugarskog kralja Petra sa srpskim knezom Zaharijem te reljef "Hrvatska mornarica". Originalno zamišljeni reljefi su postavljeni 1991. a oni koji su stajali 42 godine na postolju su odbačeni da propadaju u ruševnoj zgradi palače Grlečić-Jelačić.[37] [38] Nakon što su godinama stali zapušteni i otešćivani u veži palače te se izvještavalo o tom kulturocidu nad djelima akademskog kipara, 2012. godine je najavljeno da će biti preseljeni u Gliptoteku HAZUa al do tog preseljenja još nije došlo.[39]

Refernce[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Logos 2017, str. 97-98. Kod Arhiđakona Tome Splićanina, Tomislav se spominje kao knez 914. a prema Ljetopisu popa Dukljanina, kralj Tomislav umro je trinaeste godine svoje vladavine. Od 914. godine, kada se spominje kao knez do 927. godine prošlo je punih dvanaest godina, a počela je trinaesta godina vladavine. Iz toga slijedi da je Tomislav umro 927. ili prije toga..
  2. Logos 2018, str. 6-7. U vreme napada cara Simeona na Hrvatsku, koji je bio 926. ili početkom 927. Konstantin VII izgleda piše da je u Hrvatskoj vladao Krasimir/Krešimir I.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
  4. Ljetopis popa Dukljanina, dostupno na montenegrina.net ((srp.))
  5. 5,0 5,1 Konstantin VII. Porfirogenet: De administrando imperio, dostupno na montenegrina.net
  6. Arhiđakon Toma 2003, str. 60-61.
  7. Kunčer 2009, str. 66-67. "Thomislavus rex ... XIII anno regni sui mortuus est." U prevodu: "Tomislav kralj ... trinaeste godine vladavine svoje umro je".
  8. 8,0 8,1 Logos 2017, str. 97-98.
  9. Logos 2018, str. 6-7.
  10. Kunčer 2009, str. 66-67. Regnavitque frater eius Thomislavus pro eo.
  11. Šišić 1916, str. 45-46. "Mutimira naslijedi Tomislav (o. 910. do 930.), po svoj prilici njegov sin.
  12. Goldštajn 1995, str. 274. Goldštajn piše da je "Muncimira oko 910. naslijedio Tomislav".
  13. Goldstein 1995, str. 269-270. Mutimir/Muncimir se u pisanim izvorima javlja prvo 892. Drugi i poslednji put javlja se kao "PRINCEPS MYNCIMYR" na kamenom natpisu iz 895. koji je bio u crkvi u Uzdolju, kod Knina.
  14. Porfirogenet.
  15. Vedriš 2007, str. 2, 9-12. Prema mišljenju Ante Nazora Tomislavova Hrvatska mogla je imati najviše oko 10.000 vojnika.
  16. Logos 2018, str. 1-5.
  17. Vedriš 2007, str. 3-4.
  18. Logos 2018, str. 9, 19-20 sa napomenom 36. Opisujući napad Bugarske na Srbiju, Porfirogenet je zapisao: „Simeon posla drugu vojsku ... protiv arhonta Zaharija, a zajedno s njima i Časlava. Uplašivši se, Zaharije tada pobeže u Hrvatsku, a Bugari ... uđu u Srbiju i pokupe sav narod ... ali neki od njih [Srba] umaknu i odu u Hrvatsku.”.
  19. Gyula Moravscik, Constantine Porphyrogenitus: De Administrando Imperio, Dumbarton Oaks, Washington. (1967). str. 159.
  20. VIINJ, II 1959, str. 56.
  21. Goldštajn 1995, str. 286-287. Prema venecijanskom hroničaru Dandolu, u vreme dužda Ursa II (912-932) Mađari su napadali i Hrvatsku.
  22. Kunčer 2009, str. 66-67. Regnante Thomislavo Hungarorum rex nomine Attila promovit exercitum ut debellaret eum. Rex autem Thomislavus fortis iuvenis et robustus bellator plurima bella cum eo commisit et semper eum in fugam convertit.
  23. Klaić 1975, str. 277-279.
  24. Šišić 1916, str. 46-47.
  25. Šišić 1916, str. 48.
  26. Goldstein 1995, str. 276-278.
  27. Klaić 1975, str. 292. "Službeni popisi bizantskih činovnika iz početka X stoljeća ne spominju nikakve promjene u Damaciji. U njima nema hrvatskog vladara kao arhonta bizantske pokrajine".
  28. Uzelac 2018, str. 240-244. Oko 925. Mihailo Višević je kao susjeda imao Simeona I Bugarskog, sa njim je bio i saveznik od 912. do 926. a malo je vjerovatno da je priznavao vrhovnu vlast vladara Hrvatske, koji je primao izbjegle Srbe 924. i tako bio protivnik Simeona. Na Prvom crkvenom saboru u Splitu, Mihailo je bio prisutan kao vladar područja na kome su biskupi iz Stona i Dubrovnika imali svoje vjernike, a možda je preuzeo i kontrolu nad tim gradovima.
  29. Šišić 1916, str. 49.
  30. Logos 2018, str. 11, 19.
  31. Logos 2018, str. 6-7, 11, 20-22 sa napomenama 44 i 71. Bugarska vojska je krenula na zapad, ali je u odlučujućem sukobu poražena i pobijena. Prema Teofanovom nastavljaču, sam car Simeon predvodio je vojsku, a jedva je uspeo pobeći posle poraza i umro je 27.5.927. godine. Iz toga se može zamisliti da je najkasnije u maju 927. došlo do tog sukoba. Nije jasno da li je Simeon učestvovao u pohodu i uspeo pobeći iz bitke, a izvesno je da je umro posle nje.
  32. Goldstein 1985, str. 26.
  33. Logos 2018, str. 6-7, 20-22.
  34. Stipišić & Šamšalović, p. 36-39.
  35. Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924., dostupno na Wikizvoru
  36. Mira Kolar- Dimitrijević, Povijest gradnje spomenika kralju Tomislavu u Zagrebu 1924. do 1947. godine, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
  37. http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/44803/Propadaju-reljefi-sa-spomenika-kralja-Tomislava.html
  38. DEVASTACIJA KULTURNOG DOBRA NEPOSREDNO PORED ZGRADE VLADE Kulturocid tik do zgrade konzervatora
  39. Večernji list, [http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/iz-depoa-muzeja-grada-zagreba-reljefi-se-sele-u-gliptoteku-480044 ZABORAVLJENA BAŠTINA Iz depoa Muzeja grada Zagreba reljefi se sele u Gliptoteku], 27.11.2012.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Arhiđakon Toma (2003). Historia Salonitana. Split. 
  • Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 1967. 

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodnik: Knezovi primorske Hrvatske
Tomislav (oko 910. - ? 925.)
Nasljednik:
Muncimir (892. - oko 910.) -
Prethodnik: Hrvatski kraljevi
Tomislav (? 925. - 928. ili poslije)
Nasljednik:
Trpimir II (928. ili poslije - oko 935.)