De administrando imperio

De administrando imperio
Drvorez s likom cara Konstantina Porfirogeneta
Autor(i)	Konstantin Porfirogenet
Originalni naslov	Πρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν
Država	Bizantsko carstvo
Jezik	grčki
Žanr(ovi)	kronika - politika
Datum izdanja	oko 950.
Vrsta medija	manuskript

De administrando imperio (prevedeno s latinskog O upravljanju carstvom) je ime manuskripta kog je sredinom 10. vijeka sastavio bizantski car Konstantin Porfirogenet kao priručnik za vođenje vanjske politike svom sinu, prijestolonasljedniku Romanu II (959.-963).

Kako je bio namjenjen samo njemu, car ga je tako i posvetio Mom vlastitom sinu Romanu (Πρὸς τὸν ἴδιον υἱὸν Ρωμανόν), kasniji (danas općeprihvaćeni naziv) rezultat je prvog novovjekog objavljivanja kog je 1611. napravio Holanđanin Johannes Meursius.

Nastanak

Porfirogenet je taj priručnik radio s brojnim dvorskim savjetnicima, koristeći se isto tako sa svim državnim dokumentima iz tada ne baš velikog dvorskog arhiva, ali i usmenim izvještajima koji su dolazili do dvora od carskih službenika. Svi carevi suradnici i izvori na koje se oslanjao ostali su do danas anonimni, osim Teofana Ispovednika kog je sam car naveo da se u izradi 21. poglavlja koristio njegovom kronikom s početka 9. vijeka.

Smatra se da je taj spis u kom su opisani gotovo svi narodi koji su tad graničili s Bizantskim carstvom, nastao između 949. i 955.

On sadrži savjete o vođenju etnički miješanog carstva, kao i načine kako se boriti protiv stranih neprijatelja. Konstantin je u njega uklopio i svoja dva ranija rada; O narodima (puni naziv O upravljanju državom i različitim narodima, grčki: Περί Διοικήσεως τοῦ Κράτους βιβλίον καί τῶν διαφόρων Έθνῶν), u kojoj je opisao historiju i karakter naroda koji su graničili s carstvom; Avare, Turke, Pečenege, Kijevske Ruse, Južne Slavene, Arape, Longobarde, Armence i Gruzijce, i spis O temama na istoku i zapadu (Περί θεμάτων Άνατολῆς καί Δύσεως, poznatog po latinskom imenu kao De Thematibus), u kojoj se pozabavio nedavnom historijom u tim carskim temama. U to je uklopio vlastite političke upute svome sinu Romanu.

Struktura

Sadržaj djela, podijelio je u četiri glavna poglavlja:

• Direktive za vođenje vanjske politike u tada najopasnijim područjima – granici na sjeveru i onu prema Skitima.
• Pouke iz diplomatskih vještina, kako bi se uspješno pariralo graničnim narodima
• Sveobuhvatni prikaz geografskih i historijskih prilika u većini okolnih zemalja i
• Sažetak nedavne historije, unutrašnje politike i organizacije Bizantskog Carstva.

U ukupno 53 poglavlja Konstantin je pokrio brojne teme, čak i tako bizarne kao što je Muhamedova genealogija (poglavlje 14).

Poglavlja 1-8. i 10-12. De administranda... bave se politikom prema Pečenezima i Turcima, poglavlja 43-46 bave se u ono vrijeme aktuelnim pitanjima vezanim za Gruziju i Armeniju, dok se poglavlja 49-52. donose konkretne savjete od toga kako formirati administraciju do poreznog sistema u novostvorenim temama.

U poglavljima 29–36 donose se podatci o seobama Hrvata i Srba, i o njihovoj historiji do polovice 10. vijeka., o historiji dalmatinskih gradova i historijskoj geografiji južnoslavenskih zemalja, a u poglavljima 49–50 podatci o Slavenima na Peloponezu.

Poglavlje 30. o temi Dalmaciji naročito je važno za ranosrednjovjekovnu hrvatsku historiju. Tu se iznose ključni podatci o doseljenju Hrvata na prostore gdje danas žive. Jednako je značajno i poglavlje 31, u kojem se objašnjava porijeklo Hrvata i donose se podatci o njihovim običajima i društvenom uređenju, kao i o odnosu Hrvata i Avara. U poglavlju 29. razglaba se o sukobima sa starosjedilačkim romanskim stanovništvom, opisuje se Dalmacija i narodi koji u njoj žive.

U poglavljima 29-31. govori se o pokrštavanju i o sukobu Bugara i Hrvata u doba Kralja Tomislava.

U poglavlju 32. car raspravlja o Srbima, zemlji iz koje su se doselili Bojki, kao i o krajevima koje su naselili po Balkanu; Paganiji, Zahumlju i Travuniji kao i o njihovom pokrštavanju.

Jezik i stil kojim se koristio Konstantin je prilično suhoparan, kao ilustracija neka Vam posluži ovo:

„O Hrvatima i zemlji u kojoj sada stanuju Hrvati, koji sada žive u predjelu Dalmacije jesu potomci nekrštenih Hrvata, također zvanih Bijeli Hrvati, koji žive iza Turaka (Mađara), i u susjedstvu Franačke, a za slavenske susjede imaju nekrštene Srbe "Hrvati", na slavenskom jeziku znači: "oni koji imaju mnogo zemljišta". Ti isti Hrvati su došli i zatražili zaštitu kod Heraklija, cara Bizantinaca, prije nego što su Srbi zatražili zaštitu tog istog cara Heraklija, i to u vrijeme kad su Avari potukli i istjerali iz tih krajeva Rimljane koje je car Dioklecijan doveo iz Rima u ove zemlje i tamo naselio, i koji su bili nazvani "Rimljani" zbog toga što su bili preseljeni iz Rima u te krajeve, ja mislim na one koji su sada nazvani Hrvatska i Srbija.“

(―)

Historijat manuskripta

Iz bizantskih vremena sačuvan je samo jedan jedini prijepis i to s kraja 11. vijeka, kog je napravio neki Mihailo, sekretar Jovana Duke. Manuskript je početkom 16. vijeka preko Krfa stigao do Apenina, a nakon tog je dospio u ruke francuske kraljice Catherine de' Medici, pa je preko nje 1599. dospio u parišku Bibliothèque Nationale, gdje se čuva kao P'=codex Parisinus gr. 2009

Antonios Eparhus, emigrant s Krfa u Veneciju, napravio je 1509. prijepis tog manuskripta, on se danas čuva u Vatikanskoj biblioteci kao V'=codex Vaticanus-Palatinus gr. 126.

Nakon prvog novovjekog odštampanog izdanja, pojavilo se puno novih, danas se smatra da je ono iz 1962. Gyule Moravcsika s komentarima jedno od najboljih.

Što se tiče historijskih i geografskih informacija, one su često zbunjujuće, jer se car u tadašnjoj maniri oslanjao na legende i glasine (koje su onda kao i danas bile pune predrasuda), pa ima puno historičara koji sumnjaju u točnost Konstantinovih tvrdnji, ali isto tako i puno onih koji ih uzimaju zdravo za gotovo.

Pojedini kritičari sumjanju i u autentičnost (točnost) kasnijih prijepisa, odnosno smatraju ih kasnijim podmetnutim falsifikatima, što je inače bio čest običaj u to vrijeme.

I pored svega De administrando... je i danas jedan od najvažnijih izvora za proučavanje historije Južnih Slavena i stare toponimike.

Vanjske veze

• O upravljanju carstvom ((sh))
• Constantine Porphyrogenitus: De Administrando Imperio ((en))
• De administrando imperio ((en))