Prijeđi na sadržaj

Rudolf Horvat

Izvor: Wikipedija
Rudolf Horvat
Rudolf Horvat
Rođenje(1873-03-14)14. 3. 1873.
Koprivnica
Smrt25. 5. 1947. (dob: 74)
Zagreb

Rudolf Horvat (Koprivnica, 14. 3. 1873. — Zagreb, 25. 5. 1947.) hrvatski povjesničar, književnik i političar.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Završio je osnovnu školu u Koprivnici, a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Upisao se na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, ali je nakon dvije godine prešao na Filozofski gdje je, 1896. god. diplomirao povijest i zemljopis. Prvi posao dobio je u Osječkoj realnoj gimnaziji. Horvat je bio opredjeljen za opoziciju (protiv Hedervarya) pa dolazi na listu nepoćudnih vladi, te ga premještaju na Realnu gimnaziju u Zemun, gdje je prijeteljevao sa Stjepanom Radićem i gdje su zajedno napraviti ideju o osnivanju HSS-a. Zatim je premješten na nižu gimaziju u Petrinji, gdje piše prve velike radove. Nakon sedam molbi za premještaj tek 1907. god. prelazi u Zagreb na Donjogradsku realnu gimnaziju. Njegovo neslaganje s hrvatsko-srpskom koalicijom, koja je imala vlast i sve jača orijentacija prema Stjepanu Radiću bili su uzrokom što je ostao bez profesorske službe i bez šansi za zaposlenje u Državnom arhivu u Zagrebu. Sva svoja istraživanja financirao je sam i bez ikakve državne pomoći. Događaji do kojih je došlo poslije atentata na Stjepana Radića stvorili su kod njega uvjerenje u potrebu izgradnje samostalne države Hrvatske, pa se njegovo pisanje u tom vremenu opet okreće politici.U tom periodu povremeno piše za Jutarnji list priče iz prošlosti s određenom tematikom. U to vrijeme, 1929.i 1930. urednik Jutarnjeg lista je bio Josip Horvat novinar i publicist rođen u Čepinu. Godine 1937. osnovao je povijesno društvo Hrvatski rodoljub. Kad je osnovana NDH, Horvat se pridružuje kvinslinškom ustaškom saboru, a 1944. godine imenovan je redovitim profesorom historije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1942. izdao je knjigu "Hrvatska na mučilištu", posvećenu stradanjima Hrvata u novijoj povijesti. Zbog svoje suradnje i podrške kvislinškom fašističkom režimu NDH završava u zatvoru nakon oslobođenja Hrvatske 1945. godine, gdje i umire 1947. godine.

Politički rad

[uredi | uredi kod]

Jedan od inicijatora osnivanja HPSS-a. Bio je član užeg vodstva HPSS-a odnosno HSS-a te njegov rizničar. Kasnije se razilazi s politikom koju je provodio Stjepan Radić i približava se ekstremističkim hrvatskim političkim opcijama. U više navrata biran za zastupnika u državnom parlamentu na listi HSS-a, nakon Drugoga svjetskog rata jugoslavenske vlasti su ga osudile i oduzele mu građanska i politička prava u trajanju od deset godina zbog njegovog sudjelovanja u vlasti fašističke NDH, te je ostao bez profesorske mirovine, a njegava djela se nisu smjela posve slobodno koristiti. Kroz propagandizaciju povijesnih rezultata u tiskanim medijima agitirao je za hrvatsku samostalnost. Priredio je više serija izvornih dokumenata iz hrvatske historije. Napisao je više književnih djela od kojih je dio objavljen u obliku knjiga. U gradovima u kojima je djelovao bio je organizator društvenog i kulturnog života, a napose u radu pjevačkih društava.

Djela

[uredi | uredi kod]

Djelujući između povijesti i politike nije iskoristio svoje pune mogućnosti ni na jednom polju, ali je njegov trag značajan u oba područja. Napisao je više od 50 knjiga o brojnim hrvatskim gradovima (Zagreb, Koprivnica, Varaždin, Petrinja, Virovitica itd.) i regijama (Lika, Krbava, Podravina, Međimurje, Slavonija itd.), ali i nekoliko uspjelih sinteza hrvatske historije. Napisao je jedinu sintezu historije hrvatskog gospodarstva koja je objavljena nakon raspada Jugoslavije (priredila ju je za tisak Mira Kolar - Dimitrijević koja je ujedno objavila Horvatovu bibliografiju).

Povijest Hrvatske I
  • "Borba Hrvata s Turcima za Petrinju"
  • "Povijest Hrvatske" 1904.
  • "Najnovije doba hrvatske povijesti" 1906.
  • "Povijest Međimurja" 1907.
  • "Politička povijest grada Rijeke" 1907.
  • "Varaždin koncem XVI. stoljeća" 1911.
  • "Izborna reforma u Hrvatskoj" 1917.
  • "Hrvati u Bačkoj, Bunjevci i Šokci" 1922.
  • "Hrvati i Srbi" 1923.
  • "Hrvatsko pitanje" 1923.
  • "Hrvatska Podravina" 1933.
  • "Slavonija" 1936.
  • "Povijest Đurđevca" 1940.
  • "Lika i Krbava" 1941.
  • "Hrvatska na mučilištu" 1942.
  • "Gradec kod Križevaca" 1942.
  • "Zagreb - povijest glavnog grada Hrvatske" 1943.
  • "Povijest slobodnog grada Koprivnice" 1943.
  • "Hrvatski državni liječnici u XVII. stoljeću"
  • "Povijest hrvatske trgovine"
  • "Povijest industrije u Hrvatskoj"
Grob Rudolfa Horvata na zagrebačkom Mirogoju.

Književna djela

[uredi | uredi kod]
  • "Pripovijesti ih hrvatske povijesti" u dva sveska izdana u Zagrebu 1903. i 1904.
  • Novela "Posljednji knez Slunjski", Zagreb, 1913.
  • Roman "Tko će biti kralj", Zagreb, 1914.