Predrag Matvejević

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Predrag Matvejević

Predrag Matvejević na Subverziv festivalu
Rođen/a 7. oktobar 1932. (1932-10-07)
Mostar, Kraljevina Jugoslavija
Umro/la 2. februar 2017. (dob: 84)
Zagreb, Hrvatska
Državljanstvo hrvatsko, talijansko
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Univerzitet u Parizu
Zanimanje publicist, književni teoretičar, esejist

Predrag Matvejević (Mostar, 7. oktobra 1932. – Zagreb, 2. februara 2017.), hrvatski i talijanski književnik.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Matvejević je rođen u Mostaru 1932. od oca Rusa, suca u komunističkoj Jugoslaviji od 1945. godine, i majke Hrvatice iz BiH.[1] Nakon školovanja u rodnom Mostaru započeo je studij romanistike u Sarajevu koji je završio u Zagrebu. Godine 1967. doktorirao je na sveučilištu Sorbonni u Parizu disertacijom o angažiranu i prigodnom pjesništvu. Habilitirao je također u Francuskoj.

Desetljećima je do 1991. godine predavao francusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od 1991. do 1994. slavensku književnost na Trećemu pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), a od 1994. do 2007. srpsku i hrvatsku književnost i srpskohrvatski jezik na Rimskom sveučilištu La Sapienza, gdje se uspješno zalagao da se taj studijski smjer ne ugasi.[2]

Matvejević je primio počasni doktorat u Francuskoj (Perpignan) i dva u Italiji (Genova, Trst), a dodijeljen mu je i počasni doktorat na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u istočnom Mostaru.[3] Od 2002. bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH).

Matvejević je najprevođeniji hrvatski autor u svijetu. Njegov Mediteranski brevijar preveden je na dvadesetak jezika (samo u Italiji prodan je u više od 300.000 primjeraka),[4] a Druga Venecija na desetak. Matvejevićevu publicističku knjigu Jugoslavenstvo danas objavio je beogradski BIGZ 1984. kao džepno izdanje u 30.000 primjeraka.

Naslovnica časopisa Hrvatskog društva pisaca Književna republika, trobroj 4-6 (2013) u kojem su objavljeni referati sa skupa posvećeni 80. rođendanu Predraga Matvejevića

Bio je doživotni počasni potpredsjednik Međunarodnoga PEN-a sa sjedištem u Londonu, predsjednik Znanstvenoga vijeća Mediteranskoga laboratorija u Napulju i savjetnik za politiku spram Sredozemlja Europskog povjerenstva.

Zajedno s profesorima Miloradom Pupovcem i Žarkom Puhovskim te generalom Kočom Popovićem, osnovao je 1989. Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), prvu neovisnu prokomunističku političku asocijaciju u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, koja je prethodila osnutku nacionalnih stranaka (HSLS, HDZ). Bio je član Vijeća Socijalističke radničke partije (SRP) i Savjeta Novog Plamena.

U Zagrebu je 2005. osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od pet mjeseci jer ga je tužio pjesnik Mile Pešorda zbog novinskog članka Naši talibani.[5]

Nosilac je odlikovanja koje su mu dodijeli predsjednici Francuske (Legija časti), Hrvatske (Red Danice hrvatske), Slovenije, Španjolske i Italije. Dobitnik je 14 međunarodnih književnih nagrada.[6]

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Sartre (esej, Zagreb, 1965)
  • Razgovori s Krležom (Zagreb, 1969, 1971, 1974, 1978, 1982, Beograd, 1987, Zagreb, 2001)
  • Prema novom kulturnom stvaralaštvu (Zagreb, 1975, 1977)
  • Književnost i njezina društvena funkcija (Novi Sad, 1977)
  • Te vjetrenjače (Zagreb, 1977, 1978)
  • Jugoslavenstvo danas (Zagreb, 1982, Beograd, 1984)
  • Otvorena pisma (Beograd, 1985, 1986)
  • Mediteranski brevijar (Zagreb, 1987, 1990, 1991, 2002; Milano, 1991, Pariz 1992, Barcelona, 1992, Prag, 1992, Zürich, 1993, Amsterdam, 1994, Lisabon, 1995, Sarajevo, 1998, Atena, 1998, Los Angeles, 1999, Istanbul, 1999, Casablanca, 2000, Tel Aviv, 2001, Podgorica, 2002, Ljubljana, 2002, Cluj-Napoca, 2002, Helsinki, 2002, Skopje, 2002, Sejny-Warszawa, 2003, Tirana, 2003, Tokyo, 2003, Budimpešta, 2006, Kairo, 2007)
  • Istočni epistolar (hrvatskom nakladniku knjige pomogla je Fondacija Soros, Zagreb, 1994; Pariz, 1993, Rim, 1998)
  • Gospodari rata i mira (s V. Stevanovićem i Z. Dizdarevićem, Split, 2000, 2001)
  • Druga Venecija (Zagreb, 2002; Split, 2005; Warszawa, 2002, Milano, 2003, Pariz, 2004)
  • Kruh naš (Zagreb, 2009) CROSBI 466987
Knjige objavljene prvotno na francuskom jeziku
  • Pour une poétique de l'événement (préface de J.-M. Palmier, Pariz, 1979, Bukurešt, 1980, Skopje, 1983.)
  • De la dissidence (Lausanne, 1996)
  • Le monde «ex» - Confessions (postface de Robet Bréchon, Pariz 1996, Milano, 1996, Zürich, 1996)
  • La Méditerranée et l'Europe - Leçons au College de France (Pariz, 1998, Milano, 1998)
  • Les Seigneurs de la guerre (sous la direction de P. Matvejevitch, Pariz, 1999, Milano, 1999, Prag, 2003)
  • L'Ile-Méditerranée (Pariz, 2000)
Knjige objavljene prvotno na talijanskom jeziku
  • Sarajevo (Milano, 1995)
  • Ex-Jugoslavia : diario di una guerra (Napulj, 1995)
  • Tra asilo ed esilio (intervista a cura di Danilo De Marco, Montereale, 1997)
  • Golfo di Venezia (Venecija, 1997)
  • Isolario Mediterraneo (Milano, 2000)
  • Sul Danubio (Rim, 2001)
  • Compendio d'irriverenza (a cura di Sergej Roić, Lugano, 2001)
  • Lo specchio del Mare mediterraneo (Lecce, 2002)
  • Un'Europa maledetta (Milano, 2005)

Počasti[uredi - уреди | uredi izvor]

Za svoj rad na širenju romanske kulture, Predrag Matvejević je nagrađen sljedećim odlikovanjima:

  • Commendatore OSSI medal BAR.svg Orden zvijezde talijanske solidarnosti (Italija), za širenje talijanske kulture (12. 1. 2007)[7]
  • ESP Order of Arts and Letters of Spain.svg Orden viteza umjetnosti i književnosti (Španjolska), za širenje španjolske kulture (12. 6. 2009)[8]
  • Legion Honneur Officier ribbon.svg Orden oficira Legije časti (Francuska), za širenje francuske kulture (26. 9. 2014) [9]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]