Renato Baretić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Renato Baretić
Biografske informacije
Rođenje 12. april 1963. (1963-04-12) (dob: 59)
Zagreb
Obrazovanje
Zanimanje pisac, kolumnist, televizijski scenarist
Opus
Znamenita djela

Renato Baretić (Zagreb, 12. travnja 1963.) je hrvatski novinar i književnik

Baretić je studirao fonetiku i komparativnu književnost. Godine 1983. zapošljava se kao novinar i piše za brojne hrvatske novine i magazine. Surađivao je u TV projektima. Bio je koscenarist TV serije Novo doba, te sastavljač pitanja za TV kvizove. Za roman Osmi povjerenik dobio je mnogobrojne književne nagrade. Posljednjih desetak godina živi i radi u Splitu. Odnedavno piše kao kolumnist za Nacional. Otac je dvoje djece.

Bibliografija[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Riječi iz džepova, zbirka poezije (1998.)
  • Osmi povjerenik, roman (2003.)
  • Kadrovi kadra, izbor televizijskih kolumni (2005.)
  • Kome ćemo slati razglednice, zbirka poezije (2005.)
  • "Pričaj mi o njoj", roman (2006.)
  • "Hotel Grand", roman (2008.)

Nagrade[uredi - уреди | uredi kôd]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Godišnje nagrade Vladimir Nazor za književnost
Za književnost

1959. Vesna Parun  • 1962. Petar Šegedin  • 1964. Dobriša Cesarić i Jure Kaštelan  • 1965. Ranko Marinković  • 1966. Jure Franičević-Pločar  • 1968. Slobodan Novak  • 1969. Krsto Špoljar  • 1970. Stanko Lasić i Antun Šoljan  • 1971. Oto Šolc  • 1972. Nikola Milićević i Svetozar Petrović  • 1973. Živko Jeličić  • 1974. Marin Franičević  • 1975. Vesna Krmpotić i Predrag Matvejević  • 1976. Zvane Črnja i Milivoj Solar  • 1978. Drago Kekanović i Milivoj Slaviček  • 1979. Ivan Katušić i Miroslav Slavko Mađer  • 1980. Tito Bilopavlović i Nikica Petrak  • 1981. Ivan Slamnig i Danijel Dragojević  • 1983. Zvonko Maković  • 1984. Luko Paljetak  • 1985. Nedjeljko Fabrio i Zvonimir Majdak  • 1986. Viktor Žmegač  • 1987. Nusret Idrizović i Augustin Stipčević  • 1988. Branimir Bošnjak  • 1989. Zvonko Mrkonjić  • 1990. Bruno Popović  • 1991. Željka Čorak  • 1992. Slavko Mihalić  • 1993. Sibila Petlevski  • 1994. Ivan Golub  • 1995. Ante Stamać  • 1996. Jozo Laušić  • 1997. Željko Knežević  • 1998. Jakša Fiamengo  • 1999. Goran Tribuson  • 2000. Stanko Andrić  • 2001. Drago Glamuzina  • 2002. Andriana Škunca  • 2003. Renato Baretić  • 2004. Luko Paljetak  • 2005. Delimir Rešicki  • 2006. Mate Ganza  • 2007. Mirko Kovač  • 2008. Anka Žagar  • 2009. Ivana Šojat-Kuči  • 2010. Nada Gašić  • 2011. Zoran Ferić  • 2012. Tatjana Gromača  • 2013. Milko Valent  • 2014. Josip Mlakić  • 2015. Delimir Rešicki  • 2016. Krešimir Nemec

Za životno djelo

1962. Miroslav Krleža  • 1967. Vjekoslav Kaleb i Dragutin Tadijanović  • 1968. Gustav Krklec i Dobriša Cesarić  • 1969. Vjekoslav Majer  • 1970. Nikola Šop  • 1971. Miroslav Feldman  • 1972. Šime Vučetić  • 1973. Novak Simić  • 1974. Marijan Matković  • 1975. Ranko Marinković  • 1976. Vladimir Popović  • 1977. Drago Ivanišević  • 1978. Joža Horvat  • 1979. Marin Franičević  • 1980. Josip Barković  • 1982. Vesna Parun  • 1983. Jure Franičević-Pločar  • 1984. Aleksandar Flaker i Jure Kaštelan  • 1985. Mirko Božić  • 1986. Vojin Jelić  • 1987. Živko Jeličić  • 1988. Ivan Slamnig  • 1989. Slobodan Novak  • 1990. Olinko Delorko  • 1991. Petar Šegedin  • 1992. Ivo Frangeš  • 1993. Srećko Diana  • 1994. Nikola Miličević  • 1995. Rajmund Kupareo  • 1996. Slavko Mihalić  • 1997. Ivan Kušan  • 1998. Miroslav Slavko Mađer  • 1999. Vesna Krmpotić  • 2000. Stanko Lasić  • 2001. Ivo Brešan  • 2002. Gajo Peleš  • 2003. Viktor Žmegač  • 2004. Josip Tabak  • 2005. Irena Vrkljan  • 2006. Miroslav Šicel  • 2007. Nedjeljko Fabrio  • 2008. Zvonimir Mrkonjić  • 2009. Milivoj Solar  • 2010. Ivan Aralica  • 2011. Nikica Petrak  • 2012. Luko Paljetak  • 2013. Tonko Maroević  • 2014. Zvonimir Majdak  • 2015. Pavao Pavličić  • 2016. Dubravko Jelčić

Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981: Ivan Aralica ("Put bez sna") • 1983: Iris Supek ("Kraj svijeta počinje kihanjem") • 1983: Tatjana Arambašin Slišković ("Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica") • 1985: Irena Vrkljan ("Svila, škare") • 1986: Pavao Pavličić ("Trg slobode") • 1987: Hrvoje Hitrec ("Ljubavi na crnom baršunu") • 1988: Dubravka Ugrešić ("Forsiranje romana reke") • 1989: Nedjeljko Fabrio ("Berenikina kosa") • 1990: Zvonimir Majdak ("Krevet") • 1991: Goran Tribuson ("Potonulo groblje") • 1992: Feđa Šehović ("Svi kapetanovi brodolomi") • 1993: Dalibor Cvitan ("Ervin i luđaci") • 1994: Miljenko Jergović ("Sarajevski Marlboro") • 1995: Pavao Pavličić ("Šapudl") • 1996: Višnja Stahuljak ("Sjećanja") • 1997: Alenka Mirković-Nađ ("91,6 Mhz glasom protiv topova") • 1998: Ratko Cvetnić ("Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata") • 1999: Goran Tribuson ("Trava i korov") • 2000: Zoran Ferić ("Anđeo u ofsajdu") • 2001: Stjepan Tomaš ("Odnekud dolaze sanjari") • 2002: Nedjeljko Fabrio ("Triemeron") • 2003: Josip Mlakić ("Živi i mrtvi") • 2004: Renato Baretić ("Osmi povjerenik") • 2005: Luko Paljetak ("Skroviti vrt") • 2006: Igor Štiks ("Elijahova stolica") • 2007: Sanja Lovrenčić ("U potrazi za Ivanom") • 2008: Ivo Brešan ("Katedrala") • 2009: Ratko Cvetnić ("Polusan") • 2010: Ivana Šojat Kuči ("Unterstadt") • 2011: Ivan Aralica ("Carske kočije") • 2012: Nikola Đuretić (Almanah smrti i nestajanja) • 2013: Pavao Pavličić (Muzej revolucije) • 2014: Julijana Matanović (I na početku i na kraju bijaše kava) • 2015: Dubravko Jelačić Bužimski (Nezaboravne priče iz kavane Corso) • 2016: Željko Ivanković (Rat i sjećanje) 2017: Kristian Novak (Ciganin, ali najljepši)

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Renato_Baretić&oldid=41052665