Nedjeljko Fabrio

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nedjeljko Fabrio

Nedjeljko Fabrio u Rijeci 2012.
Biografske informacije
Rođenje 14. novembar 1937. (1937-11-14) (dob: 81)
Nacionalnost Hrvat
Obrazovanje
Zanimanje književnik

Nedjeljko Fabrio (Split, 14. 11. 1937. - Rijeka, 4. 8. 2018.) hrvatski je književnik.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodio se u Splitu. Obitelj mu se po dekretu odselila u Rijeku.[1]

Školovao se u Rijeci gdje je pohađao osmogodišnju školu i Prvu riječku hrvatsku gimnaziju. Završio Filozofski fakultet u Zagrebu. Predavač u Narodnom sveučilištu, dramaturg u Narodnom kazalištu "Ivana Zajca" – Rijeka, urednik u Dramskom programu Televizije i Radio-Zagreba te profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Pripovjedač, dramski pisac i prevoditelj.

Fabrijevo književno djelo vezano je uz riječke teme i probleme hrvatsko-talijanskih odnosa. Došavši s roditeljima u Rijeku mogao je pratiti velike povijesne mijene uzrokovane kapitulacijom Italije 1943. godine i završetkom Drugoga svjetskog rata. Veliku temu eksodusa stanovništva (esodo), uglavnom talijanske narodnosti, nakon Drugoga svjetskog rata obradio je u romanu Vježbanje života. Djelo je nakon dramaturške obrade dr. Darka Gašparovića uspješno prikazano na pozornici riječkog teatra više od osamdeset puta.

Nedjeljko Fabrio živio je i radio u Zagrebu. Bio je redovni član HAZU i dopredsjednik MH u Zagrebu. Bio je predsjednik DHK, član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, kazališnih kritičara i teatrologa. Pisao je i objavljivao glazbene kronike i kritike. Dobitnik je zapaženih nagrada.

Pisao je prozna djela velika opsega, s temama iz riječke prošlosti.[1] Njegov rad često su pratile različite kontroverze, primjerice, ostavka s dramatičnim tekstom na članstvo u DHK nadaleko je odjeknula. Zatim, skandal s Nobelovom nagradom, koju Fabrio danas komentira sljedećim riječima: "Netko me iz inozemstva kandidirao i na tome je ostalo".

Napisao je i prvi roman o Domovinskom ratu, "Smrt Vronskog", koji su neki, poput pisca Miljenka Jergovića, dočekali na nož, a drugi ga proglasili kapitalnim djelom.

Objavljena djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Odora Talije (teat. es.), Rijeka, 1963.;
  • Partite za prozu (prip.), Rijeka, 1966.;
  • Apeninski eseji (es.), Zagreb, 1969.;
  • Labilni položaji (prip., dr.), Zagreb, 1969.;
  • Reformatori (dr.), 1968.; Admiral Kristof Kolumbo (dr.), 1969.;
  • Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? (dr.), 1969.;
  • Meštar (dr.), 1970.; Kralj je pospan (dr.), 1971.;
  • Drame, Zagreb, 1976.; Magnificat (dr.), 1976.;
  • Štavljenje štiva (es.), Zagreb, 1977.;
  • Lavlja usta (prip.), Zagreb, 1978.;
  • Vježbanje života (ro.), Zagreb, 1985., 1986, 1990., 1996., Pečuh, 1994.;
  • Kazalištarije (teat. es), Zagreb, 1987.;
  • Berenikina kosa (ro.), Zagreb, 1989., 1990., Klagenfurt, 1992., Milano, 1995.;
  • Smrt Vronskog (ro.), Zagreb, 1994., i 1998.;
  • Koncert za pero i život (čl., fe.), Zagreb, 1997.;
  • Mestro i njegov šegrt (glaz. es.), Zagreb, 1997.; Izabrane pripovijetke, Zagreb, 1990.

Izvedena djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Reformatori (dr.), NK "Ivan Zajc", Rijeka, 1968.;
  • Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? (dr.), NK, "Ivan Zajc", Rijeka, 1970., ZKM, Zagreb, 1977.; * Meštar (dr.), SEK, Zagreb, 1971.;
  • Vježbanje života /dramatizacija D. Gašparović/, NK "Ivan Zajc", Rijeka, 1989.;
  • Berenikina kosa (dr.), HNK, Zagreb.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Ivica Župan: Slikovnice pune legendi, Slobodna Dalmacija, prilog Forum, 13. ožujka 2001., str. 4.