Stanko Andrić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stanko Andrić
Biografske informacije
Rođenje1967
Strizivojna
Obrazovanje
Zanimanjepisac, povjesničar
Opus
Književne vrsteromani, eseji, publicistika
Nagrade
Nagrada Vladimir Nazor za književnost
Inspiracija

Stanko Andrić (Strizivojna, 1967.) je hrvatski književnik i povjesničar. Piše romane, eseje, publicistička i historiografska djela.

Životopis[uredi | uredi kod]

Rođen je u Strizivojni 1967. godine.

Studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu francuski i latinski jezik i književnost.

Nakon što je diplomirao, išao je na poslijediplomski studij na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, na kojem je poslije i stekao doktorat.

Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog instituta za povijest, u čijoj slavonskobrodskoj podružnici i radi.

Književnički rad[uredi | uredi kod]

Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca.

Za razliku od mnogih naših autora, njegovi uzori su prepoznatljivi, štoviše, sam Stanko Andrić ih je ustrajno navodio.

U svojim djelima, kada govori o hrvatskom rodoljublju, Šokce kontrastira sa četirima inačicama hrvatstva.

Andrić je zamislio priču od trideset poglavlja, kojoj radnju smješta u Slavoniju, čestu temu njegovih radova. Roman "Simurg" čini prvih devet poglavlja.

Uzima se da su mu na književničkoj, duhovnoj razini, kao svojevrsna braća, Bruno Schulz i Danilo Kiš.

Djela[uredi | uredi kod]

(popis nepotpun)

  • Povijest Slavonije u sedam požara, historiografsko djelo, 1992.
  • Enciklopedija ništavila, eseji, 1995.
  • Filozofija vina, 1997.
  • Čudesa svetog Ivana Kapistrana - povijesna i tekstualna analiza, 1999.
  • Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske, (mješovitog žanra: i autobiografija, i eseji o kulturnoj povijesti, književnosti i političkim temama), 2000.
  • Potonuli svijet, knjiga znanstvenih radova, 2001.
  • Slavonija, sažeti vodič prirodnih i kulturnopovijesnih zanimljivosti, publicističko djelo, 2004.
  • Simurg, autobiografski roman, 2005.
  • Najljepše božićne priče, 2007.
  • Vinkovci u srednjem vijeku – Područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske vlasti, 2007.

Vanjske povezice[uredi | uredi kod]