Prijeđi na sadržaj

Stanko Andrić

Izvor: Wikipedija
Stanko Andrić
Biografske informacije
Rođenje1967
Strizivojna
Obrazovanje
Zanimanjepisac, povjesničar
Opus
Književne vrsteromani, eseji, publicistika
Nagrade
Nagrada Vladimir Nazor za književnost
Inspiracija

Stanko Andrić (Strizivojna, 1967.) je hrvatski književnik i povjesničar. Piše romane, eseje, publicistička i historiografska djela.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Rođen je u Strizivojni 1967. godine.

Studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu francuski i latinski jezik i književnost.

Nakon što je diplomirao, išao je na poslijediplomski studij na Odsjeku za srednjovjekovne studije Srednjoeuropskog sveučilišta u Budimpešti, na kojem je poslije i stekao doktorat.

Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog instituta za povijest, u čijoj slavonskobrodskoj podružnici i radi.

Književnički rad

[uredi | uredi kod]

Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca.

Za razliku od mnogih naših autora, njegovi uzori su prepoznatljivi, štoviše, sam Stanko Andrić ih je ustrajno navodio.

U svojim djelima, kada govori o hrvatskom rodoljublju, Šokce kontrastira sa četirima inačicama hrvatstva.

Andrić je zamislio priču od trideset poglavlja, kojoj radnju smješta u Slavoniju, čestu temu njegovih radova. Roman "Simurg" čini prvih devet poglavlja.

Uzima se da su mu na književničkoj, duhovnoj razini, kao svojevrsna braća, Bruno Schulz i Danilo Kiš.

Djela

[uredi | uredi kod]

(popis nepotpun)

  • Povijest Slavonije u sedam požara, historiografsko djelo, 1992.
  • Enciklopedija ništavila, eseji, 1995.
  • Filozofija vina, 1997.
  • Čudesa svetog Ivana Kapistrana - povijesna i tekstualna analiza, 1999.
  • Dnevnik iz JNA i druge glose i arabeske, (mješovitog žanra: i autobiografija, i eseji o kulturnoj povijesti, književnosti i političkim temama), 2000.
  • Potonuli svijet, knjiga znanstvenih radova, 2001.
  • Slavonija, sažeti vodič prirodnih i kulturnopovijesnih zanimljivosti, publicističko djelo, 2004.
  • Simurg, autobiografski roman, 2005.
  • Najljepše božićne priče, 2007.
  • Vinkovci u srednjem vijeku – Područje grada Vinkovaca od kasne antike do kraja turske vlasti, 2007.

Vanjske povezice

[uredi | uredi kod]