Irena Vrkljan

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Irena Vrkljan (Beograd, 21. kolovoza 1930.) hrvatska je pjesnikinja, prozaistica, radiodramatičarka, esejistica, prevoditeljica, poznata i kao "hrvatska Virginia Woolf".[1] Djeluje na hrvatskoj književnoj sceni već više od pedeset godina. Dopisna je članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Krik je samo tišina (1954.)
  • Paralele (1957.)
  • Stvari već daleke (1962.)
  • Doba prijateljstva (1966.)
  • Soba, taj strašni vrt (1966.)
  • U koži moje sestre (1982.)
  • Svila, škare (1984.)
  • Marina ili o biografiji (1987.)
  • Berlinski rukopis (1988.)
  • Dora, ove jeseni (1991.)
  • Posljednje putovanje u Beč (2000.)
  • Smrt dolazi sa suncem (2002.)
  • Naše ljubavi, naše bolesti (2004.)
  • Zelene čarape (2005.)
  • Sestra, kao iza stakla (2006.)
  • Sabrana proza 1-2 (2006.)
  • Dnevnik zaboravljene mladosti (2007.)
  • Svila nestala, škare ostale (2008.)
  • Pismo u pismu (2009., u suautorstvu s Jasnom Horvat)
  • Žene i ovaj suludi svijet (2010.)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. http://www.funkhauseuropa.de/sendungen/radio_forum/serien/pisci_govore/irena_vrkljan.phtml