Stanko Lasić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Stanko Lasić (Karlovac, 25. lipnja 1927. – Pariz, 5. listopada 2017.), jugoslavenski i hrvatski teoretičar i povjesničar književnosti. Bavio se istraživanjem hrvatske kulturne i političke povijesti, no najveći dio njegova rada vezan je uz biografiju i opus Miroslava Krleže. Dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Rodio se 25. lipnja 1927. u Karlovcu. U rodnom gradu pohađao je osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao jugoslavenske književnosti i filozofiju. Doktorirao je na M. Cihlaru Nehajevu. Od 1955. do 1976. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Nakon toga radio je kao lektor i profesor na slavističkim katedrama u Francuskoj i Nizozemskoj.

Uređivao je časopise Croaticu i Književnu smotru.

Zbog svoje znanstvene uvjerljivosti, rezignirane mudrosti i nepokolebljivosti u potrazi za činjenicama, Lasićevo djelo Krleža, kronologija života i rada jedno je od najvažnijih djela hrvatske književnosti.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Sukob na književnoj ljevici 1928-1952, 1970.
  • Poetika kriminalističkog romana, 1973.
  • Struktura Krležinih »Zastava«, 1974.
  • Problemi narativne strukture, 1977.
  • Krleža. Kronologija života i rada, 1982.
  • Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873-1910), 1986.
  • Mladi Krleža i njegovi kritičari, 1987.
  • Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I-VI, 1989-93.
  • Tri eseja o Evropi, 1992.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.