Nikola Milićević

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Nikola Milićević (Zvečanje, kraj Omiša, 27. studenoga 1922.Zagreb, 1. ožujka 1999.) - hrvatski pjesnik, prevoditelj i javni djelatnik.

Nakon studija književnosti radio je kao novinar i jezični urednik, a zatim kao sveučilišni nastavnik. Kao pjesnik pripadao je krugovašima. U prvoj fazi svojeg pjesništva bio je svezan uz zavičajne motive, dok poslije tematizira intimnu sferu. Dijelom je pod utjecajem Lorce, a spaja tradicionalni izraz s modernim senzibilizmom.

Pisao je i putopisnu i autobiografsku prozu (Sa stola i koljena, 1965.). Bio je vrstan prevoditelj i antologičar (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968.; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1973.).

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

1994. je godine dobio nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]