Leon Geršković

Izvor: Wikipedia
Leon Geršković
Rođen/a 2. februar 1910. (1910-02-02)
Bučje kod Pleternice, Austro-Ugarska
Umro/la 1. april 1992. (dob: 82)
Zagreb, Hrvatska
Počivalište Mirogoj
Nacionalnost Jugoslaven
Etnicitet Židov
Državljanstvo Hrvatska
Alma mater Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanje pravnik
Politička partija SKJ
Djeca Marin Geršković

Leon Geršković (Bučje kod Pleternice, 2. 2. 1910Zagreb, 1. 4. 1992), istaknuti jugoslavenski pravnik, član Saveza komunista Jugoslavije, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, jedan od autora sva četiri ustava SFR Jugoslavije i suosnivač Slobodne Dalmacije.[1][2][3]

Sadržaj/Садржај

Biografija[uredi - уреди]

Prof. dr. Leon Geršković je rođen 2. 2. 1910 u selu Bučje kod Pleternice (Slavonska Požega). Židovskog je podrijetla.[1][2] U Zagrebu je pohađao i doktorirao pravo na Pravnom fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Krajem 1933 (početkom 1934) zaposlio se kao pravni savjetnik u zagrebačkoj ciglani židovskih industrijalaca Alfreda i Lea Müllera.[4] Naprednom omladinskom pokretu pristupio je u gimnaziji, a 1935 postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Te iste godine bio je uhapšen od policije Kraljevine Jugoslavije kao komunista, ali je poslije izvjesnog vremena oslobođen zbog nedostatka dokaza.[2] Od ranije je bio veoma aktivan u sindikalnom Savezu bankovnih i trgovačkih činovnika (SBOTIČ), a od 1939 djelovao je u rukovodstvu SBOTIČ-a za Kraljevinu Jugoslaviju. Bio je aktivno vezan uz partijsku organizaciju u zagrebačkoj podružnici bečke tekstilne tvrtke "Hermann Polack i sinovi". 1940 godine otvorio je vlastitu advokatsku kancelariju.[4]

Po kapitulaciji Jugoslavije upućen je od Centralnog komiteta (CK) Komunističke partije Hrvatske (KPH) u Split radi učešća u organizovanju ustanka. 1941 godine aktivno se priključio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ). Od juna do septembra 1941 Leon je rukovodio SKOJ-evskim kursevima u Splitu, a koje je organizovao Pokrajinski komitet (PK) KPH za srednju Dalmaciju. Od juna 1941 uređivao je ilegalan list "Naš izvještaj". U februaru 1942 imenovan je za sekretara Mjesnog komiteta (MK) KPH Split, a zatim za sekretara Agitpropa pri PK KPH za srednju Dalmaciju. U julu 1942, Leon je po zadatku KPJ učestvovao u organiziranju žetve u Dalmaciji, a u augustu 1942 je bio predavač na SKOJ-evskom kursu koji je organiziraoo Oblasni komitet (OK) SKOJ-a. U septembru 1942 bio je postavljen za referenta za vojnopozadinsku službu pri Štabu IV operativne zone NOVJ-a. 1943 bio je predavač na partijskom kursu u Livnu.[2] Iste godine bio je jedan od osnivača i urednik partizanskog lista Slobodna Dalmacija. [2][3] U junu 1944 učestvovao je u organizranju "Prvog kongresa kulturnih radnika Hrvatske" u Topuskom. U augustu iste godine Leon je učestvovao sa referatom na "Kongresu pravnika antifašista". Postavljen je za člana Agitpropa pri CK KPH, a zatim za pročelnika Upravnog odjela pri Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).[2] Od 1944 Leon je bio rukovoditelj odjela za upravu ZAVNOH-a.[2][5] Nakon rata dodijeljena mu je Partizanska spomenica 1941.[2]

Nakon rata radio na izgradnji pravnog i društvenog sustava FNR Jugoslavije. Bio načelnik u Ministarstvu za konstituantu. Više puta je bio biran za zastupnika u Skupštini SFR Jugoslavije i saboru SR Hrvatske. Leon je bio Savezni sekretar za zakonodavstvo pri Saveznom izvršnom vijeću SFR Jugoslavije. Bio je jedan od osnivača (1962) i prvi dekan Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu do 1965 godine. Isto tako je bio istaknuti profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu gdje je 1946 utemeljio i predavao predmet "Historija narodne vlasti". Za nastavne potrebe je tiskao prvi izbor dokumenata (1946) i napisao prvi udžbenik toga predmeta (1950). Neko je vrijeme kao redoviti profesor predavao ustavno pravo i komunalni sistem na istom fakultetu. Osnivač je lista "Politička Misao". Sudjelovao je u pisanju svih ustava Jugoslavije od 1946 do 1974 godine. Izravno je surađivao u izradbi ustava FNR Jugoslavije od 1946, ustavnog zakona od 1953, zakona o narodnim odborima, o nacionalizaciji, o komunalnom sustavu, a poslije i o udruženom radu. Kao član ustavne komisije Savezne skupštine radio je na ustavnim amandmanima iz 1968 i 1971 godine, te na ustavu SFR Jugoslavije iz 1974, o čemu je napisao knjigu "Ustavne teme" 1976 godine. Predavajući o političkom sustavu Jugoslavije, razvijao je teoriju samoupravnog socijalizma. Autor je nekoliko stotina radova i članaka u znanstvenim i stručnim časopisima, te dnevnom tisku. Bio je predsjednik "Društva politologa Hrvatske", član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (SAZU), te 1979 dobitnik "Nagrade AVNOJ"-a za društvene znanosti.[5][2][6][7] Prof. dr. Leon Geršković je preminuo u Zagrebu 1. 4. 1992 godine, te je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.[8]

Djela[uredi - уреди]

  • Dokumenti o razvoju narodne vlasti (1946)
  • Historija narodne vlasti (1950)
  • Nauka o administraciji (1951)
  • Društveno upravljanje u Jugoslaviji (1957)
  • Polazne osnove pravnog sistema u udruženom radu (1972)
  • Ustavne teme (1976)
  • Socijalistička zajednica rada (1976)

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Ivo Goldstein, 2005, str. 28
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 Jaša Romano, 1980, str. 373
  3. 3.0 3.1 Duško Čizmić Marović. Marin Geršković. Slobodna Dalmacija. Preuzeto 3. 4. 2014 „Leon Geršković, Požežanin, jedan od autora svih ustava SFRJ, jedan je i od osnivača Slobodne Dalmacije, štoviše, i prvi njezin odgovorni urednik.”
  4. 4.0 4.1 Emil Ivanc, 1985, str 367, 368
  5. 5.0 5.1 August Kovačec, 2002, str. 175
  6. Geršković, Leon. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 3. 4. 2014
  7. Geršković, Leon. Proleksis enciklopedija (2013). Preuzeto 3. 4. 2014
  8. Gradska groblja Zagreb: Leon Geršković, Mirogoj mjesto ukopa RKT-7-I-43

Literatura[uredi - уреди]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Ivanc, Emil (1985). Črnomerec u narodnooslobodilačkoj borbi, Zagreb: ITRO August Cesarec, OOUR izdavačka djelatnost.
  • Kovačec, August (2002). Hrvatska opća enciklopedija 4, Zagreb: Leksikografski Zavod Miroslav Krleža. ISBN 953-6036-34-7