George W. Bush

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Džordž V. Buš)
George Walker Bush
George W. Bush

Na dužnosti
20. januar 2001. – 20. januar 2009.
Pot predsjednik Dick Cheney
Prethodnik: Bill Clinton
Nasljednik: Barack Obama

Na dužnosti
17. januar 1995. – 21. decembar 2000.
Zamjenik Bob Bullock (1995 – 1999)
Rick Perry (1999 – 2000)
Prethodnik: Ann Richards
Nasljednik: Rick Perry

Rođen/a 6. jul 1946. (1946-07-06) (dob: 71)
New Haven, Connecticut
Državljanstvo američko
Politička stranka Republikanska stranka
Suprug/a Laura Bush
Djeca Barbara Pierce Bush i Jenna Welch Hager
Prebivalište Bijela kuća (službeno)
Crawford, Texas (privatna)
Alma mater Yale University
Harvard Business School
Zanimanje Poslovni čovjek (nafta, bejzbol)
Religija Ujedinjeni metodist[1]
Potpis George W. Bush's signature
Website The White House
Vojna služba
Rod/služba Teksaška zračna nacionalna garda
Alabamska zračna nacionalna garda
Godine službe 1968 – 1973
Čin Poručnik

George Walker Bush [ˈdʒɔːrdʒ ˈwɔːkər bʊʃ] (New Haven, Connecticut, 6. srpnja 1946.), američki političar i državnik. Guverner Teksasa bio je od 1995. do 2000. (46. po redu), a predsjednik Sjedinjenih Američkih Država od 2001. do početka 2009. (43. po redu, reizabran 2004.).

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

George Walker Bush rođen je 6. srpnja 1946. godine u mjestu New Haven u saveznoj državi Connecticut. George Junior najstariji je sin bivšeg američkog predsjednika George Herbert Walker Busha i Barbare Pierce Bush. Odrastao je u Midlandu i Houstonu u Teksasu gdje je njegov otac radio u naftnoj industriji.

Kao što je ranije spomenuto George Junior nije jedinac. Pored njega tu su još tri brata (Jeb - guverner Floride, Neil, Marvin) i sestra Dorothy. Obitelj Bush imala je još jedno dijete - kćerku Robin koja je 1953 godine (kada joj je bilo samo tri godine) tragično preminula od posljedica leukemije. Kao i njegov otac mladi je George pohađao prestižnu školu Philips Andover Academy u saveznoj državi Massachusetts prije nego se upisao na sveučilušte Yale. Diplomirao je 1968 godine i nakon toga se vratio u Teksas gdje se pridružio Nacionalnoj teksaškoj zrakoplovnoj gardi (Texas Air National Guard) gdje je naučio pilotirati na mlaznim zrakoplovima, točnije na zrakoplovu F-102. Ranih 1970-ih George se vratio u istočni Teksas gdje je na mahove radio kao menadžer u jednoj teksaškoj poljoprivrednoj tvrtki i u kampanjama za američki Senat u Floridi i Alabami. Jednom prilikom izložen pitanjima novinara da li je točno da je u to doba koristio droge i odavao se pijanstvu Bush je odgovorio kako bi taj nomadski period svog života najrađe zaboravio. Godine 1972. upisuje se u harvardsku poslovnu školu (Harvard Business School) koju će završiti 1975. godine. Mladi Bush i dalje je odlučno htio kročiti stopama svoga oca te je tako odlučio okušati se u naftnoj industriji. Stoga se vratio u Midland gdje je osnovao tvrtku za eksploataciju nafte i plina - Arbusto (španjolska riječ za grm, kako glasi njegovo prezime na engleskom).

Godine 1977 vjenčao se s Laurom Welch, bivšom učiteljicom i knjižničarkom, a 1981 postao je otac dvije blizanke imenom - Barbara i Jenna. Bushovi imaju i tri kućna ljubimca - psa imenom Spot i dvije mačke imenom - India i Ernie. Nedugo nakon stupanja u poslovne vode Bush se 1978 godine kandidirao za zastupnika u Zastupničkom domu. No, izgubio je od demokratskog kandidata i državnog senatora Kenta Hacea koji je od Busha dobio tek 6% više glasova. Kada je početkom 1980-ih počela padati cijena nafte Bush je prihvatio spajanje svoje tvrtke (sada preimenovane u Bush Exploration) s naftnim investicijskim fontom Spectrum 7. Nakon spajanje dvije tvrtke Bush je postao predsjednik novostvorene korporacije. Godine 1986 nakon ponovnog iznenadnog pada cijena nafte Bush je tvrtku prodao Harken Energy korporaciji za, što bi rekli, sitne novce. Nešto kasnije prodao je i svoj dio dionica, sada već svoje bivše tvrtke, od čega je ostvario značajnu zaradu.

Nedugo nakon svog 40-og rođendana u srpnju 1986 godine Bush je došao do prijelomne točke u svom životu. Prestao je piti, istovremeno postajući religiozniji, a također je prešao s anglikanske (čijim su pripadnici njegov roditelji) na metodističku vjeroispovijest (čija je pripadnica njegova supruga). Istovremeno je postao puno ozbiljniji, a značajno je pridonio i očevoj odluci da se 1988 godine, uspješno, kandidira za američkog predsjednika. Povučen političkim izazovom mladi Bush se preselio u američku prijestolnicu 1987 godine kako bi pomagao ocu u predizbornoj utrci. Iako George Junior nije imao, zvanično, nikakvu dužnost u okviru predsjedničke utrke on je bio glavni očev oslonac. Za vrijeme kampanje naročito se istakao kao darovit govornik. Nedugo nakon izbora u studenome 1988 mlađi Bush se vratio u Teksas, ovaj puta u Dallas, gdje je okupio grupu imovinski dobrostojećih investitora (uključujući i sebe) kako bi zajedno kupili profesionalni bejzbol tim Texas Rangers. Nakon što je momčad 1998 prodana Bush je vjerovatno prilično dugo trljao ruke zbog dobro sklopljenog posla. Naime, u klub je uložio 606.000 američkih dolara (USD), da bi svoj dio vlasništva prodao za 15.000.000 USD.

Politička karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Kada je 1994. izabran za teksaškog guverenara Bush je iznenadio sve, čak i vlastitu obitelj, jer je uspio pobjediti popularnu demokratsku kandidatkinju Ann W. Richards sa 350.000 glasova više. Svoju iznenadnu pobjedu Bush je izgradio na propagiranju povećanja mjesnog nadzora škola i reformi socijalne skrbi. U svom prvom mandatu Bush je ostvario većinu svojih ciljeva te je učinio važne korake ka reformi sudstva otežavši državnom tužitelju podizanje optužnica, što se osobito pozitivno odrazilo na interese velikih teksaških tvrtki. Do kraja svog prvog mandata postao je toliko popularan da su ga podržavali čak i pripadnici Demokratske stranke koji su kontrolirali zakonodavnu vlast u Teksasu. Godine 1997. Bush je promovirao plan velike porezne reforme kojom bi se prihodi od poreza smanjili za 3.000.000 USD godišnje. Bio je to velik politički rizik koji nije zadovoljio konzervativce, a ni liberale. Na kraju su njegov plan onemogućili njegove stranačke kolege iz Republikanske stranke koju su glasali protiv plana. Ipak, na kraju se Bush uspio izboriti za smanjenje prihoda od poreza u visini od 1.000.000 USD godišnje. U studenome 1988 Bush je postao prvi teksaški guverner koji je izabran na period od četiri godine dobivši 65 % glasova. Ovaj uspjeh najviše može dobrim dijelom zahvaliti crncima i hispanjolcima koji su ovaj put svoj glas dali republikancima, iako po tradiciji oni glasaju za demokrate. Najnoviji uspjeh mladog Busha privukao je pozornost njegovih stranačkih kolega na saveznoj razini koji su ga smatrali dostojnim kandidature za predsjednika Sjedinjenih Država. U lipnju 1999 Bush je zvanično objavio svoju namjeru da se kandidira za predsjednika Sjedinjenih Država opisujući sebe kao samilosnog konzervativca.

Svoju predizbornu kampanju započeo je na obećanjima da će Republikanskoj stranci dopustiti više utjecaja na odluke predsjednika te da će obnoviti ono što republikanci nazivaju dostojanstvom Bijele kuće (aluzija na Clintonovu aferu s Monicom Lewinsky). Također u svojoj kampanji Bush stavlja oštar naglasak na želju za poboljšanjem školskog sustava (što mu je navodno najveća opsesija), reformu socijalne skrbi, poreznog sustava na saveznoj razini i uvođenje sistema tzv. ograničene vlade. Kritičari mu prebacuju njegovo relativno neiskustvo u politici i preveliku brižnost samo za dobrostojeće osobe i interese velikikog biznisa. Liberali koji ne vjeruju u njegovu "samilost" kritiziraju ga što je kao guverner Texasa podržavao smrtnu kaznu i zalagao se protiv pobačaja. Njegova opozicija istovremeno mu prebacuje spriječavanje donošenja zakona koji bi štitio prava homoseksualaca. Unatoč nekoliko njegovih nevjerovatnih grešaka - spomenimo samo da je na pitanje novinara da imenuje lidere nekih vodećih zemalja Bush nije dao nijedan točan odgovor te da je u okviru svoje kampanje posjetio sveučilište Bob Jones koje je u Sjedinjenim Državama poznato po rasnoj i vjerskoj nesnošljivosti - uspio je izboriti se za neočekivano veliku podršku u redovima republikanaca pretičući senatora Johna McCaina koji je bio nesumnjivi autoritet unutar stranke. U srpnju 2000 Bush je objavio ime kandidata za mjesto potpredsjednika - Richarda B. Cheneya, bivšeg kongresmena iz savezne države Wyoming koji je za vrijeme Bushovog oca bio ministar obrane, a sada se bavi poslovima vezanim uz naftu u Texasu. Obojica su formalno nominirani za predsjedničku utrku 2. kolovoza 2000 na Republikanskoj Nacionalnoj konvenciji u Philadelphiji.

Nakon prebrojavanja glasova koje se odigravalo na Floridi gdje je njegov brat guverner i pobjede u predsjedničkoj trci George Walker Bush je pobjedio svog suparnika (Ala Gora) iako je dobio manji broj glasova.

Predsjedništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Sa terorističkim napadima od 11. rujna 2001. Bushova politika je odjednom dobila smisao i nazvana je borbom protiv terorizma. Bush je pod tim imenom, uz podršku europskih država a najviše Velike Britanije i nekih islamskih država poveo rat protiv Talibana u Afganistanu, koji su u tom trenutku davali utočište terorističkoj mreži al-Qaeda i Osami bin Ladenu (više na Rat protiv terorizma). Broj ubijenih civila u tom ratu se procjenjuje na 18 tisuća.

Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci State Department i predsjednik Bush, uz pomoć izvještajne službe CIA su pronašli vezu između terorista i iračkog diktatora Saddama Huseina. Bush je optužio Irak za posjedovanje oružja za masovno uništenje. Bush je vršio stalni pritisak na Irak i to je rezultiralo trećim Zaljevskim ratom i upadom američkih i britanskih postrojbi u ožujku 2003. godine u Irak. Napad je izvršen bez suglasnosti UN i Vijeća sigurnosti UN, pa je taj napad podijelio svjetske i europske zemlje u političkom smislu. Na stranu SAD-a i Velike Britanije su stali Španjolska, Italija, Poljska i druge zemlje, dok su drugu stranu predvodili Francuska, Njemačka i Rusija, koji nisu pronašli opravdanje za taj rat u izvještaju inspekcije za oružje na čijem čelu se nalazio Hans Blix.

Treći Zaljevski rat prouzročio je širom planeta prosvjede protiv rata i SAD-a, pa čak i u zemljama čije su vlade podržavale politiku SAD-a. Većina prosvjednika je prebacivala Bushu da vodi osobni rat protiv Iraka, da je to rat isključivo samo zbog nafte itd., i da nije rat protiv terorizma.

Američke i britanske snage su vrlo brzo savladali irački otpor i preuzeli vlast nad zemljom, srušile diktaturu i uhitile Saddama Huseina. Budući da nije bilo jasno razrađenog plana za vrijeme poslije pada Saddama Huseina, Irak i cijeli arapski svijet su postali nemirnim mjestom. Okupacijske snage su pod stalnom opasnosti od napada i terorističkih napada.

Osim u Iraku i drugim arapskim zemljama, i u nekim drugim zemljama i gradovima kao u Istanbulu ili 11. ožujka 2004 u Madridu došlo je do terorističkih napada terorističke mreže Al kaide i njoj srodnih terorističkih organizacija, što je opet na izravan ili neizravan način vodilo do povlačenja postrojbi nekih zemalja iz Iraka.

Na unutarnjo-političkom planu, Bush je dobio svu moguću podršku u borbi protiv terorizma; osnovano je novo Ministarstvo za domovinsku sigurnost, slobodna prava građana su ograničena uredbom Patriot Act I, povećane su sigurnosne kontrole prilikom ulaza u zemlju ...

Sve ove uredbe, prvobitno, nisu uzrokovali nikakve kritike u SAD-u, a tek nešto kasnije, kratko pred predsjedničke izbore 2004. godine se počinju polako javljati kritičari ovih uredbi, a prvenstveno protiv planova za uvođenje uredbe Patriot Act II (vidi: engleska Wikipedia).

U međuvremenu na vidjelo su izašli dokumenti kojim su FBI i NSA upozoravali predsjednika Busha o mogućim terorističkim napadima na SAD u kolovozu 2001. Ovaj do tada tajni dokument je predat na uvid jednoj posebno osnovanoj komisiji Kongresa SAD-a čiji je izvještaj javno objavljen u travnju 2004. godine.

Dana 03. studenog 2004.-te godine, Bush je ponovo izabran za predsjednika SAD-a na rok od 4 godine.

Ostali događaji[uredi - уреди | uredi izvor]

  • U ožujku 2001 godine, SAD bespovratno napušta i odbacuje protokol iz Kyota, koji treba regulirati staklenički učinak na planetu
  • U kolovozu 2001 godine, Bush korigira svoj stav prema istraživanju gena, pri čemu se izjašnjava za ograničenu podršku istraživanju u toj oblasti biogenetike.
  • U ožujku 2002 godine, Bush uvodi uvozne carine na čelik i čelične proizvode, kako bi zaštitio američke tvrke od strane konkurencije. Kao odgovor, Europska Unija s odobrenjem Svjetske trgovinske organizacije (WTO) uvodi također SAD-u carine.
  • U srpnju 2002 godine, predsjednik Bush blokira odobrenu pomoć od 34 milijuna dolara Svjetskom fondu UN (UNFPA) pod izgovorom da se tim novcem financira sterilizacija i pobačaji u Kini.
  • U kolovozu 2002 godine, SAD pokušavaju oslabiti novoosnovani Međunarodni krivični sud, pri čemu vode pregovore s pojedinačnim zemljama o neizručenju američkih državljana u Den Haag, središte međunarodnog krivičnog suda: uredba Servicemen Protection Act dopušta predsjedniku SAD-a i nasilno oslobađanje građana SAD-a.
  • Svibanj 2003 godine, predsjedničkom uredbom se uvode poreske olakšice
  • U siječnju 2004 godine, predsjednik Bush objavljuje svoju namjeru i namjeru NASA-i o izgradnji svemirske stanice na Mjesecu, kao usputne stanice na letu prema Marsu.
  • U svibnju 2004 godine u javnost prodiru podaci o mučenjima zarobljenika po vojnim zatvorima poput Abu Graiba u Iraku i Guantanama na Kubi koji uzrokuju skandal i slabe moralno povjerenje u Bushovu vladu
  • Početkom lipnja 2004 godine, povodom obilježavanja 60-godišnjeg iskrcavanja saveznika na Normandiju, predsjednik Bush posjećuje Europu, pri čemu dolazi do velikih prosvjeda protiv njega. Tom prilikom posjećuje i papu Ivana Pavla II. koji kritizira njegovu politiku i zahtijeva promjenu njegove politike

Unutrašnja politika[uredi - уреди | uredi izvor]

Kabinet[uredi - уреди | uredi izvor]

Buš pozdravlja publiku u Floridi 2004
Buš u Omahi 2005

U Bušovom kabinetu nalazi se najveći broj predstavnika manjina u bilo kojoj saveznoj vladi SAD do sada, uključujući i prva dva ministra azijskog porekla. To je takođe, prema Ginisovoj knjizi rekorda, najimućniji kabinet u istoriji.

Samo jedan član nije republikanac. To je načelnik sekretarijata za saobraćaj, Norman Mineta, prvi ministar azijskog porekla, koji je prethodno služio kao načelnik sekretarijata za trgovinu u vladi Bila Klintona.

U sastavu ove vlade se nalaze, odnosno nalazili su se važni predstavnici prethodnih republikanskih vlada, kao što su Kolin Pauel (savetnik za odbranu u vladi Ronalda Regana i šef osoblja u vladi Džordža Buša starijeg) i Donald Ramsfeld (bio je sekretar odbrane i u vreme Džeralda Forda.

Nakon pobede na izborima 2004. Buš je dozvolio svim članovima kabineta koji ne žele da rade u drugom mandatu da podnesu ostavke; prvi koji su to učinili su Džon Aškroft i Donald Evans. Aškrofta je zamenio Alberto R. Gonzales.

URED IME MANDAT
Predsednik Džordž Buš 2001—
Potpredsednik Dik Čejni 2001—
Državni sekretar Kolin Pauel 2001-2004
Kondoliza Rajs 2004—
Sekretar odbrane Donald Ramsfeld 2001—2006
Robert Gates 2006—
Sekretar riznice Pol O'Nil 2001–2003
Džon V. Snou 2003—2006
Henry Paulson 2006—-
Pravda Džon Aškroft 2001–2004
Alberto R. Gonzales 2004—
Unutrašnji poslovi Gejl A. Norton 2001—
Trgovina Donald L. Evans 2001–2004
Carlos M. Gutierrez 2004—
Rad Ilejn Čao 2001—
Poljoprivreda En Veneman 2001—2005
Mike Johanns 2005—
Zdravlje Tomi Tompson 2001—2005
Michael O. Leavitt 2005—
Obrazovanje Rod Peidž 2001—2005
Margaret Spellings 2005—
Gradski razvitak Mel Martinez 2001–2003
Alfonso R. Džekson 2004—
Saobraćaj Norman Mineta 2001—2006
Mary Peters 2006—
Energetika Spenser Abraham 2001—2005
Samuel W. Bodman 2005—
Ratni veterani Entoni Principi 2001—2005
James Nicholson 2005—
Domovinska sigurnost Tom Ridž 2003—2005
Michael Chertoff 2005—


Ostali savetnici i zvaničnici

Među najkritikovanijima su Džon Poindekster, Džon Negroponte, Eliot Abrams i Oto Rajh zbog svoje uloge u aferi Iran-Kontra i za prikrivanje kršenja ljudskih prava u Srednjoj i Južnoj Americi. Takođe kritike se odnose i na nepotizam, tj. postavljanje rođaka visokih zvaničnika na važne državne funkcije (primer je Majkl Pauel koji je sin Kolina Pauela.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Cooperman, Alan (15. 9. 2004.). "Openly Religious, to a Point". The Washington Post. Archived from the original on 2012-05-24. Pristupljeno 01. 09. 2008..  Check date values in: |accessdate= (help)

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Prethodnik: Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
2001. - 2009.
Nasljednik:
Bill Clinton
1993. - 2001.
Barack Obama
(2009. -