Tvrtko I Kotromanić

Stjepan Tvrtko I
Ban Bosne
Vladavina	1353 - 1377
Prethodnik	Stjepan II
Kralj Bosne
Vladavina	1377 - 1391
Nasljednik	Stjepan Dabiša
Krunidba	26. oktobar 1377
Supružnik	Doroteja Bdinska
Djeca	Stjepan Ostoja, kralj Bosne Stjepan Tvrtko II, kralj Bosne još 2 moguće djece
Dinastija	Kotromanići
Otac	Vladislav Kotromanić
Majka	Jelena Šubić
Rođenje	23.august 1338. Bosna
Smrt	oko 10. marta 1391. Moštre ?
Mjesto sahrane	Mile (Arnautovići)

Stjepan Tvrtko I je bio bosanski ban od 1353. do 1377. godine, a zatim i prvi bosanski kralj do 1391. godine.

Bio je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, te unuk Stjepana I Kotromanića i Jelisavete, kćerke sremskog kralja Stefana Dragutina i Katarine, unuke Bele IV (po njoj je Dragutin postao vladar njenih posjeda). Njegova sestra je bila Katarina, grofica Celja, majka Hermana II Celjskog i nana Barbare, carice Svetog Rimskog Carstva.

Porijeklo i porodica

Rođenje

U kasnom poslijepodnevlju Jelena Šubić je 23.augusta rodila Tvrtka.Porod je po nekima bio jako naporan tako da tadašnji Kotromanići nisu smatrali da će djete dugo poživjeti.

Tvrtkovi roditelji Vladislav i Jelena

Tvrtko je bio prvorođeni sin Vladislava i Jelene.Kasnije Tvrtkova majka je bila izrodila dvoje djece koja nisu dugo živjela.

Pravo na prijestolje

Tvrtko gotovo nikako nije imao pravo na prijestolje zato jer je bilo njegovih rođaka koji su bili bliže prijestolju nego sam Tvrtko .Popis osoba koje su polagale pravo na bosanski prijestol:

Dolazak na vlast i odnosi sa Ludovikom Ugarskim

Tvrtko I postao je bosanski ban 29.9.1353. nakon smrti strica Stjepana II Kotromanića 28. 9 . 1353. godine. Nakon smrti njegova oca 1354. uz njega je državne poslove vodila i majka Jelena Šubić. U prvo je vrijeme Tvrtko bio lojalan vazal hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca, koji je imao za ženu njegovu prvu rodicu, Elizabetu Kotromanić.

Uskoro je papa prouzrokovao spor između Tvrtka i Ludovika, koji je privremeno izglađen 1357. godine, kada je Tvrtko morao ustupiti Ludoviku Hum, navodno kao miraz Elizabete. Ludovik je 1363. ponovno poveo rat protiv svog vazala pod izgovorom akcije protiv bosanskih heretika - krstjana, ali se poražen morao povući. Pored toga Tvrtko je vodio borbe s bosanskim feudalcima, te je 1366. godine izbila buna na čelu s Tvrtkovim mlađim bratom Vukom, tako da su Tvrtko i majka Jelena morali napustiti Bosnu i skloniti se u Ugrasko-Hrvatsko kraljevstvo. Ali već 1367. godine, očito uz pomoć ugarskog kralja, koji je shvatio da je izazvao nemire od kojih ni Tvrtko, ni on neće imati nikakve koristi, Tvrtko se opet vraća u Bosnu na vlasti.

Pravo na srpsku krunu

Zlatnik Tvrtka I

Ostaci temelja crkve u Milama

Zajedno sa srpskim knezom Lazarom Hrebljanovićem porazio je oblasnog gospodara Nikolu Altomanovića 1373. i proširio se na područja Drine i Lima. Početkom 1377. od Balšića je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu. U njegovoj državi bilo je područje ranije države Nemanjića. Na taj način je stekao uslove da preuzme i obaveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, naročito u odnosima sa Dubrovnikom. Tvrtko je imao i formalne uslove da to učini. Nakon smrti cara Uroša, potkraj 1371. godine, on se javio kao pretendent za upražnjenu srpsku krunu imajući i direktno srodstvo preko bake Jelisavete sa dotadašnjom vladarskom lozom Nemanjićima.

Krunisanje Tvrtka I izvršeno je 1377 na Mitrovdan (8. novembar) u manastiru Mileševa u kome su počivale mošti svetog Save, osnivača Srpske pravoslavne crkve. Tvrtko se po tradiciji srpskih vladara nazvao Stefanom. Njegova titula pokazuje osnov po kojem je postavio legitimno pravo na upražnjenu srpsku krunu: kralj Srba, Bosne, Primorja, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju. Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani i počeli su da mu isplaćuju Svetodmitarski dohodak koji je ranije pripadao srpskim vladarima. Tvrtkovo krunisanje i proglašenje kraljem u sintagmi 'kralj Srbljem' odnoslilo se na teritorij koji je priključio Bosni između 1373. i 1377. godine. Njegove obaveze prema preostalim srpskim oblasnim gospodarima nisu postojale. Otuda u izvorima i nema informacija o prihvatanju ili neprihvatanju Tvrtkovog čina među srpskim oblasnim gospodarima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Realno stanje na terenu nije rezultiralo njihovom vazalnom odgovornošću, nekoj vrsti pravnog statusa prema novom kralju.

Pretenzije na Hrvatsku

Zlatnik Tvrtka I

Smrt hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I 1382. godine dala je povod Tvrtku, kao sinu Jelene, kneginje bribirske, da se umiješa i u hrvatske poslove. On se priključio hrvatskim feudalnim buntovnicima (Ivan Paližna, braća Horvati), koji su zajedno s mađarskim ustali protiv Ludovikove kćerke Marije Anžuvinske, nove ugarske kraljice. Tvrtko je usmjerio svoju aktivnost napose na južnu Hrvatsku, koja je krvnim vezama bila u srodstvu s plemenom njegove majke.

Tvrtkova vojska pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića Kosače 1388. dobija bitku kod Bileće protiv nadirućih osmanskih trupa. U boju na Kosovu učestvovala je na strani kršćanskih saveznika i bosanska vojska kralja Tvrtka pod zapovjedništvom Vlatka Vukovića Kosače. Postoji samo jedan historijski izvor iz prve ruke o Boju na Kosovu, a to su Tvrtkovi dokumenti iz druge polovine 1389.

Poslije bitke na Kosovu Tvrtko, kao pobjednik, pojačava pritisak na Dalmaciju, tako da su mu se 1390. godine pokorili gradovi Split, Trogir, Šibenik i ostrva Brač, Hvar i Korčula. U intitulaciji on se sada naziva kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Da su njegovi planovi sezali i dalje moglo se naslutiti i iz njegove ženidbe (1374) bugarskom princezom Dorotejom (kćerkom vidinskog bugarskog cara Sracimira). Središnji položaj Bosne, Tvrtkove rodbinske veze i feudalno rasulo u Hrvatskoj i Srbiji omogućilo je Tvrtku da okupi pod svojom vlašću velik teritorij. Daljnje okupljanje nasilno je prekinulo osmansko prodiranje.

Smrt

Tvrtko I je umro neočekivano 10. marta 1391. godine. Naslijedio ga je rođak, Stjepan Dabiša.

Ostavštvina

Za vrijeme Tvrtkove vladavine primjetna je politička stabilnost, značajan kulturni i duhovni napredak, što sve zajedno Bosnu čini najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka imenuje najvećim vladarem u historiji srednjovjekovne Bosne. Neki historičari bilježe odmah nakon Tvrtkovog krunisanja i prvo kovanje zlatnog novca na južnoslavenskim prostorima. Naredni zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa Stjepanom Tomašem. S Tvrtkom u bosansku heraldiku ulazi zlatni ljiljan (lilium bosniacum). Razvijaju se gradovi, trgovina i rudarstvo.

Porodica

Brak i potomci

Godine 1374. Tvrtko I je oženio Doroteju Bugarsku, kćer bugarskog cara Ivana Stracimira i Ane Vlaške. Njihov brak ugovorio je ugarski kralj Ludovik I. Nakon Dorotejine smrti Tvrtko je stupio u pregovore s austrijskim vojvodom Albertom III o mogućem braku s nekom Habsburgovkom, ali ti pregovori nisu urodili plodom.

Tvrtko I imao je tri sina, dva kralja Bosne i jednoga pretendenta:

• Tvrtko II Kotromanić (možda zakoniti, a možda vanbračni sin)
• Stjepan Ostoja (vanbračni sin)
• Vuk Banić (vanbračni sin Tvrtka I i neke Grubače)

Chronicon Polono-Silesiacum Tvrtku I pripisuje vanbračnu kćer po imenu Jelena (umrla 1434. ili 1435. godine), koja se udala za opavskog vojvodu.

Vuk Banić Kotromanić se također smatra vanbračnim sinom Tvrtka i neke Grubače.

Preci

Tvrtko I je patrilinearno bio potomak bosanske vladarske porodice Kotromanića, a njegova majka je bila patrilinearno potomak hrvatske vladarske porodice Šubića. Majka njegovog oca, Jelisaveta Nemanjić, bila je kćerka srpskog kralja, čija je majka bila potomak dinastije Anžuj porijeklom iz Napulja, i ugarske princeze, čija je majka bila kćerka poglavara turskog plemena Kumana.

Također pogledajte

• Spisak bosanskih vladara

Prethodnik: Stjepan II Kotromanić	Banovi Bosne 1353. - 1366.	Nasljednik: Stjepan Vuk
Prethodnik: Stjepan Vuk	Banovi Bosne 1367. - 1377.	Nasljednik: -
Prethodnik: -	Kraljevi Bosne 1377. - 1391.	Nasljednik: Stjepan Dabiša

U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu:

Tvrtko I Kotromanić