Bosanski vladari

Izvor: Wikipedia

Bosanski banovi su prvi dokumentirani vladari Bosne. Upravljali su njome kao vazali ugarskog kralja.

Ime Vladavina Bilješke Supružnik
Borić 1154-1163 Velmoža iz Slavonije. Prvi imenom znani bosanski ban. Izgubio vlast u bici s Bizantijcima. Lavica Vukimirović
Bosna pod vlašću bizantskog cara Manuela I Komnena (1163-1180).
Kulin
Poveljakulinabana original.gif
1180-1204 Štitio patarene i vladavinu proveo u miru. Poznat po svojoj povelji. Vojslava
Stjepan Kulinić 1204-1232 Sin Kulina. Protjerivao patarene, zbog čega je zbačen. Ancila
Matej Ninoslav 1232-1253 Vladao tokom križarskog pohoda na Bosnu (1234-1239) izazvanog njegovom i narodnom religijom. Također knez Splita.  ?
Prijezda I
1254-1287 Zbačen zbog preobraćanja na rimokatoličanstvo. banica Elizabeta
Prijezda II 1287-1290 Sin Prijezde I, vladao je zajedno s bratom do svoje smrti. neoženjen
Stjepan I Kotromanić 1287-1299 Sin Prijezde I, vladao zajedno s bratom do njegove smrti, a zatim samostalno. Bio je pod utjecajem svoga punca, srpskog kralja Stefana Dragutina. Jelisaveta Nemanjić
Mladen I Šubić 1299 - 1304 Dobio bansku titulu i upravu nad Bosnom od brata Pavla. Poginuo u bici s pobunjenim patarenima.  ?
Mladen II Šubić 1304-1320 Nećak Mladena I, sin Pavla, također ban Hrvatske i Dalmacije. Zbačen od Stjepana II.  ?
Stjepan II Kotromanić
Smrt Stjepana II. Kotromanića, detalj sa škrinje Svetog Šimuna
1314-1353 Stjepan II Kotromanić (Srebrenik 1292. - 28. septembar 1353.) bio je bosanski ban od 1322. godine. On je bio sin bosanskog bana Stjepana I Kotromanića i srpske princeze Izabele . Tokom njegove vladavine, u XIV stoljeću, Stjepan je vladao zemljom od Save do Jadrana i od Cetine do Drine. Bio je član dinastije Kotromanić. Pokopan je u franjevačkom samostanu u Milama, kod Visokog, 28. septembra 1353. godine.

Za njegove vladavine Bosna je doživjela, do tada, najveću teritorijalnu ekspanziju. Pametnom vladavinom i dobrim diplomatskim vezama uspostavio sve uslove da Tvrtko I Kotromanić napravi od Bosne najjaču samostalnu južnoslavensku državu u historiji. Stjepan II Kotromanić je bio pokopan u franjevačkom samostanu u Milama, kod Visokog, 1353. godine. Najmoćniji vladar Bosne uz Tvrtka I i prvi vladar koji je kovao svoj novac. Koristeći se borbama u Ugarskoj i Srbiji značajno je proširo svoju državu , izašao na Savu, Drinu i Jadran od Omiša da Dubrovnika, čime je stvorio osnovu za buduća širenja njegovom njegovom nasljedniku Tvrtku I, tako da je ono za Nemanjić Miltun za Kotromaniće je Stjepan. Bio je vrstan političar koji je radio isključivo u svoju korist svoje države, ne obazirući na prijateljstva i moralne obaveze. Svoj dolazak je dugovao Šubićima sa strane bogumila u samoj državi. Međutim nije mu smetalo slom Šubića kao njihov protivnik, kao što je 1340. podržao katoličanstvo Bosne, čime je poslije jednog vijeka stalnih krstaških ratova uspio da na neko vrijeme odgana Bosnu. Naslijedio ga je bratanac Tvrtko, jer ga nijedan sin nije nadživio.||Elizabeta, ortenburška grofica;
Teodora, bugarska princeza;
Elizabeta Pjast

Tvrtko I Kotromanić
Spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću u Tuzli
1353 - 1366
1367-26. oktobar 1377
Sin Vladislava Kotromanića, vladavinu započeo pod regentstvom majke, Jelen Šubić. Zbačen od plemstva u korist Vuka, a zatim vraćen. Doroteja Vidinska
(1 sin?)
Stjepan Vuk 1366-1367 Sin Vladislava Kotromanića, pobunio se protiv brata i kratko vladao kao ban.  ?

Godine 1377. ban Tvrtko se okrunio za kralja Bosne. Za spisak njegovih nasljednika, pogledajte spisak bosanskih kraljeva .

Kraljevi[uredi - уреди]

  •       Osobe označene sivom bojom su nosile titulu, ali nikad nisu vladale cijelim kraljevstvom.
Ime Kraljevanje Bilješke Supružnik Suzeren
Tvrtko I Kotromanić
(Kotromanić
Spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću u Tuzli
)
26. oktobar 1377-10. mart 1391 Osvojio Dalmaciju i dijelove Srbije i Hrvatske. Bosna politički stabilna. Razvijaju se gradovi, trgovina i rudarstvo. Doroteja Vidinska
(1 sin?)
Ludovik I
Marija
Sigismund
Stjepan Dabiša
(Kotromanić)
mart 1391-8. septembar 1395 Unuk bana Stjepana I, izgubio Hrvatsku i Dalmaciju. Priznao ugarskog kralja Žigmund za svog nasljednika. Jelena Gruba
(2 kćerke i 1 sin)
Jelena Gruba
(Nikolić)
septembar 1395-1398 Udovica Stjepana Dabiše, Jelena je izabrana za vladaricu od bosanskog plemstva. De facto je imala vrlo malo moći, budući da su velikaši ojačali. Smijenjena. Stjepan Dabiša
(2 kćerke i 1 sin)
Stjepan Ostoja
(Kotromanić)
1398 - 1404
1409 - 1418
Vanbračni sin Tvrtka I, postavljen na prijestolje nakon Jelenine smjene, ali ubrzo protjeran. Vratio se 1409. i sljedeće tri godine se borio za vlast s Tvrtkom II. Vitača;
Kujava (1 sin i 1 kćerka);
Jelena Nelipčić
Stjepan Ostojić
(Kotromanić)
1418 - 1421 Sin Ostoje i Kujave, obnovio savez s Mlečanima. neoženjen
Tvrtko II
(Kotromanić)
1404-1409
1421 - novembar 1443
Sin Tvrtka I, postavljen na prijestolje nakon zbacivanja Ostoje, zatim i sam zbačen. Borio se s neprestanim pobunama. NN
Doroteja Gorjanska
Radivoj Ostojić
(Kotromanić)
1433-1435 Vanbračni sin Ostoje, podržavan od Turaka u borbi s Tvrtkom za krunu. Vladarski status osporen. Katarina od Velike
(3 sina)
Murat II
Stjepan Tomaš
(Kotromanić)
novembar 1443 - juli 1461 Priznat od pape kao zakoniti kralj. Protjerivao patarene. Na početku u sukobu s hercegom Stjepanom. Vojača (3 sin i 2 kćerke);
Katarina Kosača
(1 sin, 2 kćerke)
Ladislav V
Matija I
Stjepan Tomašević
(Kotromanić)
juli 1461-juni 1463 Sin Tomaša i Vojače, pogubljen pri padu Bosne pod osmansku vlast. Jelena Branković (Mara)
Nikola Iločki
(Iločki)
1471-1477 Ban Mačve, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te vojvoda Transilvanije. Doroteja Széchy
Matija Radivojević
(Kotromanić)
1465-1471 Sin Radivoja Ostojića, iz dinastije Kotromanića. ? Mehmed II
Matija Vojsalić
(Hrvatinić)
1472-1476 Iz porodice Hrvatinića, smijenjen zbog kovanja zavjere s Ugarima protiv Osmanlija.

Titule[uredi - уреди]

Kraljevi Bosne su koristili dvije titule: kratku i složenu. Kratka titula je glasila:

Po milosti gospoda Boga kralj Srbljem, Bosni, Primorju i k tomu[1]
(latinski: Gratia Dei rex Serbiae, Bosniae, maritimarum partium, etc).

Složena titula je glasila:

Po milosti gospoda Boga kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Dalmaciji, Hrvatskoj, Donjim krajem, Zapadnim stranam, Usori, Soli i Podrinju i k tomu[1]
(latinski: Dei gratia rex Serbiae, Bosniae, Maritimarum partium, Chulmensium Terrarum, Dalmatiae, Croatiae, partis inferioris, Occidentalium partium, Usoriae, Soliae, Podriniae, etc)

Rodoslov[uredi - уреди]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Stjepan Tvrtko I
1340-1387
 
Stjepan Dabiša
fl. 1391-1395
 
Jelena Gruba
fl. 1391-1399
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Stjepan Ostoja
umro 1418.
 
 
 
 
Stjepan Tvrtko II
fl. 1382-1443
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Stjepan Ostojić
umro 1421.
 
 
Radivoj Ostojić
umro 1463.
 
Stjepan Tomaš
umro 1461.
vladao 1443-61
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Matija Radivojević
umro poslije 1471.
 
Stjepan Tomašević
1438-1463
 
 
 
 

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Zemaljski muzej u Sarajevu, Bulletin du Museé de la République socialiste de Bosnie-Herzégovine à Sarajevo: Archéologie,1954.

Povezano[uredi - уреди]