Sandalj Hranić Kosača

Izvor: Wikipedia
Sandalj Hranić Kosača

Vojvodstvo Sandalja Hranića u ranom 15. veku
Vojvodstvo Sandalja Hranića u ranom 15. veku

Puno ime Sandlj Hranić Kosača
Datum rođenja 1370.
Mesto rođenja Kosače (Banovina Bosna)
Datum smrti 1435.
Mesto smrti Blagaj (Bosansko Kraljvstvo)
Period (1392 - 15. mart. 1435. )
Prethodnik Vlatko Vuković Kosača
Naslednik Stjepan Vukčić Kosača
Poreklo
Dinastija Kosače
Otac Hrana
Majka  ?
Porodica
Supružnik Jelena Crnojević , Katarina Hrvantinić , Jelena Lazarević
Deca nije ih imao

Sandalj Hranić Kosača (cca 1370 - 15. mart 1435) bio je vojvoda rusaga bosanskog, bosanski velmoža iz roda Kosače.

Porijeklo i naslijeđe[uredi - уреди]

Sandalj Hranić Kosača sin je Hrane Vukovića, a sinovac vojvode Vlatka Vukovića. Imao je braću kneževe Vukca i Vuka Hranića. Uzima se da je Sandalj rođen oko 1370. godine, a umro je 15. marta 1435. Na čelu roda Kosače je od 1393.

Od svoga amidže, vojvode Vlatka Vukovića, Sandalj je naslijedio posjed, plemenitu baštinu, i titulu vojvode. To mu je omogućilo da odmah preuzme i istaknutu poziciju u krugu najuglednijih bosanskih velmoža. Redovno se nalazi u krugu najjače vlastele uz bosanske kraljeve kao savjetnik, ručnik i svjedok. Njegov najpoznatiji diplomata bio je Pribislav Pohvalić.

Sandaljeva vjerska orijentacija pokazuje sklonost prema Crkvi bosanskoj. Nije bio član hijerarhije Crkve bosanske, ali je priznavao njeno mjesto i ulogu u bosanskom društvu. Bio je oženjen ženama pravoslavne i katoličke vjerske pripadnosti.

Posjed i rezidencije[uredi - уреди]

Sandaljev posjed obuhvatao je područje od sliva Neretve do sliva Drine sa Fočom i Goraždem, Polimlje sa Prijepoljem, Brezom i Pljevljima, i od Vrhbosne preko Zagorja, Ljubomira i Bileće do Kotora i Novog u župi Dračevici. Bio je i gospodar polovine župe Konavli koju je dijelio s knezom Pavlom Radinovićem iz bosanske vlastelinske porodice Pavlovići. Zajedno s punicom, banicom Ankom, i drugom suprugom, Katarinom Vuković Hrvatinić, miraz iz drugog braka, Ostrovicu, i prava na Skradin prodao je Mlečanima 1410. godine. Svoju polovinu posjeda u Konavlima prodaje Dubrovčanima 1419. godine, a svoja prava na Kotor Mlečanima 1423.

Najpoznatije Sandaljeve rezidencije bile su u Blagaju (Bišće), Novom, Kozmanu, Samoboru, Kuknju i Ključu. One su omogućavale kontrolu prostranog posjeda. Tokom godine često je mijenjao mjesto boravka. Njegov itinerarij predstavlja jednog od najpokretljivijih bosanskih velmoža srednjeg vijeka. Sandalj je boravio 1412. u Budimu na turniru evropskih vladara i velmoža koji je priredio ugarski kralj Sigismund Luksemburški. Nije bio vitez Zmajevog reda, kako se postavlja, jer nijednom nije zabilježen u tom svojstvu. Sandalj je u Dubrovniku stekao posjede i imao svoju palatu. Bio je i dubrovački plemić. Njegov dolazak u Dubrovnik 1426. bio je spektakularno primanje jednog stranca. U Dubrovniku je imao svoje depozite u kojima je čuvao dragocjenosti. Prodaja dijela Konavala omogućila mu je ulaganje novca na dobit u Dubrovniku od kojeg su on i njegovi nasljednici imali značajne kamate od dvije glavnice u iznosu od 600 dukata. Od Dubrovčana je primao konavoski dohodak u iznosu od 500 perpera. Imao je carine u Vrapču, Ledenicama, Glasincu, a najveće dobitke imao je iz carine na trgu Drijeva. Od 1410. je vlasnik trga Drijeva i polovine drijevske carine. Drugu polovinu držali su Pavlovići i Radivojevići. U Olovu je dijelio carinu sa Pavlovićima.

Za vrijeme Ostoje[uredi - уреди]

U koaliciji s Hrvojem Vukčićem i Jurjem Radivojevićem zbacuje kralja Stjepana Ostoju 1404. godine i postavlja za kralja Ostojinog brata, Tvrtka II, ali se Ostoja ubrzo vraća na vlast. Proširuje svoj posjed na istočni dio Huma na račun vojvode Radiča Sankovića, a dobija i dio trga Drijeva. Tada je stekao titulu velikog vojvode rusaga bosanskog. Vrhunac u svome razvoju otvara 1405. kada postaje uz Hrvoja Vukčića jedan od najvažnijih bosanskih magnata. Tu poziciju kruniše bračnom vezom s Hrvojevom sinovicom Katarinom. Učestvuje u svim prijelomnim događajima bosanske historije kroz prve tri decenije 15. vijeka. Zajedno s kraljem Ostojom i Zlatonosovićima 1415. godine učestvuje u ubistvu kneza Pavla Radinovića, brata Ostojine supruge, kraljice Kujave Radinović. To mu je donijelo neprijateljstvo s Pavlovićima koje se odražavalo kroz čitavo vrijeme njegovog života.

Vazali[uredi - уреди]

Na svome prostranom posjedu Sandalj je imao vazale koji su bili podređeni njemu i rodu Kosača. Rod Kosača (označavan u izvorima kao pleme) imao je četiri kuće sa svojim predstavnicima. Svi su nosili titule kneževa. Na širem terenu istaknutu ulogu imali su Čemerovići i Pripčići-Mrđenovići na području Gacka i Nevesinja, Vojtanovići na području Dračevice, Vardići na području Goražda i Dobrovojevići na području Vrsinja. Sandaljevim vazalima pripadali su i predstavnici humske vlastele Nikolići, Milatovići i Komlinovići. Važnu ulogu na Sandaljevom posjedu imali su Vlasi (Vlasi u srednjovjekovnoj Bosni), koji su svojom karavanskom trgovinom omogućavali ekonomsko uzdizanje širih prostora u vezama sa Bosne sa Mediteranom. Najveću ulogu među njima imali su Vlasi Stankovići, iz katuna Stanka Perutinića, a koji su pripadali širim okvirima Vlaha Maleševaca.

Brakovi[uredi - уреди]

Bio je oženjen tri puta. Njegova prva supruga (1396) bila je Jelena Crnojević, druga Katarina Vuković Hrvatinić (1405), a treća Jelena Lazarević (1411). Uprkos tri braka nije imao potomke. Naslijedio ga je sinovac Stjepan Vukčić Kosača.

Literatura[uredi - уреди]

Vidi još[uredi - уреди]

Prethodnik:
Vlatko Vuković
Kosače - Velike Vojvode Humske
13921435
Nasljednik:
Stefan Vukčić Kosača