Kulin

Izvor: Wikipedia
Ploča Kulina bana nađena kod Visokog

Ban Kulin (? - 1204 ) bio najznačajniji bosanski ban.

Porijeklo i porodica
- Otac - ban Borić ?
- Rođenje - Slavonija
- Smrt - Sutjeska
- Djeca - Stjepan

Vladavina[uredi - уреди]

Ban Kulin je bio bosanski ban, koji je vladao Bosnom od 1180. godine do 1204. godine. Sa izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je protiv Bizantije vodio 1183, Bosna je njegovu vladavinu provela u miru.

Zbog njegove odanosti Crkvi Bosanskoj, rimski Papa je kroz Ugarsku na njega izvršio pritisak, pa Kulin 1203. organizira skup na Bilinom Polju gdje deklarira svoju privrženost katoličkoj crkvi i odriče se hereze.

Kulinova vladavina je u narodu zapamćena kao razdoblje blagostanja, što je sažeto u izreci Za Kulina bana i dobrijeh dana.

Vladavina[uredi - уреди]

Vladavinu je započeo kao vazal bizantijskog cara, a zatim kao vazal ugarskog kralja. S izuzetkom jednog vojnog pohoda, koji je protiv Bizantije vodio 1183. godine, Bosna je njegovu vladavinu provela u miru i značajno ekonomski napredovala.

Zetski knez Vukan Nemanjić je 1199. godine Kulina prijavio papi Inocentu III jer su Kulin, njegova supruga, sestra i mnoga rodbina, zajedno s "oko deset hiljada podanika", bili odani Crkvi bosanskoj, herezi koja se širila kroz zemlju ugarskog kralja (Bosnu). Također ga je optužio da je falsificirao pismo kojim papa odobrava Crkvu bosansku, te da je pružio azil "katarima i patarenima", koje je iz Splita i Trogira protjerao splitski nadbiskup Bernard.[1]

U novembru 1202. godine ban Kulin je napao neke "ugarske zemlje". Historičar John Fine smatra da verovatno nije u pitanju napad na samog ugarskog monarha, već verovatno na Vukana Nemanjića, koji mu je pravio nevolje od ranije.[2]

Papa je preko ugarskog kralja Emerika na njega izvršio pritisak, pa Kulin 1203. organizira skup na Bilinom Polju gdje deklarira, pred papinim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom, dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost katoličkoj crkvi i odriče se hereze.[3]

Porodica[uredi - уреди]

Moguće je da je bio blizak srodnik bana Borića, prvog bosanskog vladara poznatog po imenu, ali se s ovom tvrdnjom ne slažu svi.[4] Njegova sestra bila je supruga zahumskog kneza Miroslava Zavidovića.[3]

Njegova supruga bila je banica Vojslava, a sin ban Stjepan.[5][6]

Povelja Kulina bana[uredi - уреди]

Iz njegovog vremena sačuvan je prvi pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Radi se o Povelji Kulina Bana.

Odlomak iz Povelje Kulina bana:

...Ja, Ban Bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka.

I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon.

Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davati ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje… Također, povelja Kulina bana predstavlja jedan od najznačajnih dokumenata Bosne i ujedno se može nazvati rodnim listom države Bosne.

Nasljeđe[uredi - уреди]

U znak zahvalnosti narod ga spominje i u svojim pjesmama. Poznata pjesma o Kulinu banu glasi: [7]

Prije osamstotina ljeta...
Na početku svijeta, Osvanuo divan dan.
Dobro jutro Kulin Bane...viče narod na sve strane.
Dobro jutro, Dobar dan...odgovara Kulin Ban.
Kao da je Sudnji dan.
Reci nama Kulin Bane...kakve Bosna čeka dane.
Zamisli se Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.
Kada dođu teški dani - nikom neće teže biti,
A kad dođu dani sreće - nikom bolje biti neće,
Reče mudri Kulin Ban...kao da je Sudnji dan.
Od Kulina Bana... ...pa do današnjeg dana.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Brković, Milko: Srednjovjekovna Bosna i Hum: identitet i kontinuitet; "Crkva na kamenu", 2002.
  2. John V. A. Fine, The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest (p. 49), The University of Michigan Press, 2009.
  3. 3.0 3.1 Klaić, Nada: Povijest Hrvata u srednjem vijeku; "Globus", 1990.
  4. Klaić, Nada: Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g.; "Grafički zavod Hrvatske", 1989.
  5. Mandić, Dominik: Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića: "Bosna i Hercegovina: sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine", "Ziral", 1978.
  6. Imamović, Enver: Korijeni Bosne i bosanstva, izbor novinskih članaka, predavanja s javnih tribina, referata s naučnih skupova i posebnih priloga, Međunarodni centar za mir, 1995.
  7. Duško Trifunović, Knjiga za čitanje i pjevanje, Svjetlost, 1977.

Vidi još[uredi - уреди]