Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj

Izvor: Wikipedia

Stjepan V. je bio hrvatsko-ugarski kralj (1240. - 1272.) koji vlada između 1270 i 1272 godine)


Život[uredi - уреди]

Stjepan V. bio je sin kralja Bele IV. i princeze Marije Laskaris, kćeri nicejskog cara Teodora I. Laskarisa. Već 1245. godine kako bi osigurao budućnost dinastije otac ga je dao kao petogodišnjaka okruniti za kralja i imenovao ga je i hercegom Hrvatske. Potom kada Stjepan ima samo 13 godina zaručen je za Kumanku Elizabetu, da bi osigurao vjernost Kumana. Stjepan i Elizabeta vjenčali su se 1254. godine, a već 3 godine kasnije od se buni protiv oca i dobiva na upravu Transilvaniju (1257). Nakon što je u ratu s Češkom stekao Štajersku 1258. godine, kralj je postavio Stjepana za vojvodu Štajerske, no u prosincu 1259. godine izbila je u Štajerskoj buna protiv nepopularnog mladog vojvode, a buntovnici su priznali vlast češkog kralja. U sukobu sa češkom vojskom, hrvatsko-ugarska vojska je pretrpjela težak poraz, pa se Ugarska morala odreći Štajerske pa je Stjepan vraćen u Transilvaniju dok je njegov mlađi brat Bela postao herceg Hrvatske.

To postavljanje Bele za hercega Hrvatske je bila Stjepanu neodrživa provokacija pa se ponovno buni protiv oca. U novom mirovnom sporazumu on dobiva na upravu sve Ugarske teritorije istočno od Dunava. To Stjepanu nije bilo dovoljno pa se 1264. godine ponovno buni, ali pošto rat nije išao po planu stvari se vraćaju na prijašnju situaciju o podjeli države na zapadni Belin i istočni Stjepanov dio.. U rujnu 1269. godine zaručio je Stjepan svog sina Ladislava za Elizabetu, kći napuljskog kralja Karla I..

Vladavina Stjepana V.[uredi - уреди]

1269. godine umro je hrvatski herceg Bela, a već iduće godine i kralj Bela IV., te kraljica Marija, pa je Stjepan V. sada zavladao kao jedini kralj, te se odmah dao po drugi put okruniti zajedno sa suprugom Elizabetom.

Kralj Stjepan se odmah zaratio sa češkim kraljem jer se bojao njegove prevelike moći kada je stekao Korušku i Kranjsku. Rat se vodio promjenjivom srećom, a završio se bitkom na rijeci Raabi, gdje je Stjepan pobjedio češku vojsku. Nakon toga je sklopljen mir. Češki kralj se obvezao da više neće pomagati Stjepana Postuma, sina kralja Andrije II., a kralj Stjepan V. se odrekao svih svojih prava na Austriju.

Ljeti 1272. godine odlučio je kralj poći u posjet svojoj kćeri napuljskoj kraljici Mariji. Sa sobom je poveo sina Ladislava, ali došavši do Topuskog, ostavio ga je tamo i s velikom pratnjom nastavio put. No ubrzo mu je stigla vijest da je princ otet, pa se odmah zaputio natrag da ga pronađe. Ladislava je u dogovoru s kraljicom Elizabetom oteo ban Joakim Pektar i sklonio se u Koprivnicu. Tijekom ove dvorske zavjere kralj Stjepan neočekivano umire. Iza sebe je ostavio sinove Ladislava i Andriju, te kćeri Katarinu, udatu za srpskog princa Stefana Dragutina i napuljsku kraljicu Mariju, te još dvije kćeri.

Kralj Stjepan V.je umro 6. kolovoza 1272. godine u 33. godini, a naslijedio ga je maloljetni sin Ladislav IV. Kumanac.

Prethodnik: Stjepan V. (1270. - 1272.) Nasljednik:
Bela IV. (1235. - 1270.) Ladislav IV. (1272. - 1290.)

Izvori[uredi - уреди]

Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda I dio, Marjan tisak 2004.

Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata I Zagreb 1980