Crnojevići

Izvor: Wikipedia

Crnojevići su srednjevjekovna dinastija nakon Vojislavljevića, koju su u vjerskom smislu bili katolici, te Balšića koji su također uglavnom bili katolici, Crnojevići su prva pravoslavna dinastija.

Izuzetak je Staniša Crnojević koji je, primivši islam, kao sandžak-beg Osmanlijskoga Carstva pod imenom Skender-beg Crnojević vladao Crnom Gorom iz Skadra od 1513. do 1530. godine.

Uloga u crnogorskoj povijesti[uredi - уреди]

Glavni članak: Crnogorska povijest
Glavni članak: Crnojevića država

Crnojevići su uspjeli u kompliciranim vanjsko-političkim uvjetima, stiješnjeni između Osmanskoga Carstva i Mletačke Republike, očuvati državnu jezgru staroga Dukljanskoga kraljevstva. Za njihova doba se trajno ustalio naziv Crna Gora, crnogorska povijesna prijestolnica će postati Cetinje, a Cetinjski manastir (hrvatski samostan), ne samo vjersko i kulturno, no do sredine 19. stoljeća i državotvorno središte crnogorskog naroda.

Za njihova je doba, koncem, 15. stoljeća na Cetinju (Obod), proradila prva državna tiskara u povijesti, poznata kao Crnojevića tiskara. Tiskan je i Oktoih, prva ćirilična knjiga u Južnih Slavena.

Podrijetlo[uredi - уреди]

Zastava Crnojevića

Crnojevići potječu iz planinskih oblasti okolo Lovćena. Tijekom 14. stoljeća se pominje Crnoje Đurašević koji se smatra utemeljiteljem obitelji Crnojevića.

Crnoje je imao tri sina: Stefana, Dobrovoja i Radiča Crnojevića. Radič je pogunuo u sukobu s Đurađem II. Balšićem 1395. godine i nema podataka da je imao direktna potomstva.

No, povijesni izvori početkom 15. stoljeća pominju sinove Radičeva brata Stefana, Đurađa i Lješa Crnojevića. Imena im se nalaze u raznim dokumentima od 1403. do 1435. i njih su dvojica imali značajnu ulogu u tadašnjem političkom i gospodarskom životu.

Posljednji Balšić, Durađ II., umro je 1421. godine i pravo na upravljanje državom su, zbog obiteljskih veza, polagali srpski despoti Stefan Lazarević i Đurađ Branković iz Smedereva. No, povijesni izvori pominju Crnojeviće i kao suradnike ali i protivnike srpski despota. Crnojevići su do 1451. proširili svoje teritorije i definitivno ovladali političkim i gospodarskim životom.

Borba za prijestolje[uredi - уреди]

Ćipur, lokalitet na Cetinju gdje je Ivan Crnojević podigao 1484. prvotni Cetinjski manastir posvećen Bogorodici (srušen tijekom napada Osmanlija koncem 17. stoljeća), sada se namjesto njega nalazi Dvorska crkva u kojoj su od 1989. pokopani crnogorski kralj i gospodar Nikola I. Petrović i kraljica Milena Petrović

1451. stupio je Stefan I. Crnojević u pregovore sa Mletačkom Republikom koja ga je priznavala za legitimnog vladara. također su mu Mleci davali godišnju plaću, priznali titulu vojvode i njegove posjede oko Kotora.

Srbi su predvođeni despotom Đurađem Brankovićem, 1452. Stefana I. pokušali zbaciti. Došlo je do bitke kod Skadarskoga jezera u kojoj je Stefan I. odnio pobjedu i zauzeo Podgoricu. Despot Branković je kontrolirao još nekoliko narednih godina utvrdu Medun u Kučima, no Crnojevići su ostali na prijestolju.

Prijestolnica[uredi - уреди]

Povijesni izvori iz 15. stoljeća, za doba Stefana I. Crnojevića i njegova sina i nasljednika gospodara Ivana Crnojevića, Žabljak Crnojevića opisuju kao državno središte. Iz njega je pokušan organizirani otpor navali Osmanlija kroz ravnicu okolo Skadarskoga jezera. U Žabljaku Crnojevića bila je dvorska palača i Crkva Sv.Đorđija (kasnije pretvorena u džamiju).

No, prijestolnica je 1478. bila konačno zauzeta, a Crnojevići su izmjestili državno središte u planine, u konačnom na Cetinje.

Crnojevića tiskara[uredi - уреди]

Tipografska slova

Crnojevića tiskara je prvu knjigu, Oktoih, izradila koncem 1493. godine (po Julijanskom kalendaru) za vladavine Đurađa Crnojevića. Postojala je do konca 1496. godine i za to je vrijeme tiskala pravoslavne bogoslužbene knjige. Njen je cilj bio, da se širenjem kršćanske pravoslavne knjige, crnogorska država suprotstavi ubrzanom procesu islamizacije svojega pučanstva. O tome svjedoči sljedeći zapis (citat na crnogorskom):

Bog kome se klanjamo u Trojici, blagoizvolio je ispuniti svoju crkvu raznim knjigama. Viđevši ja, pravoslavni hrišćanin, Božiji štićenik, gospodin Đurađ Crnojević, da su crkve prazne, bez svetih knjiga, radi naših grijehova, pljačkom i uništavanjem agarenskih sinova, nastojah predano, ispunjem Svetim duhom i ljubavlju prema božanstvenim crkvama, naštampah ovu dušespasnu knjigu Osmoglasnik u slavu trisunčanog u jedinstvu klanjanog Božanstva.[1] .

Glavni tiskar je bio Makarije od Crne Gore.

Povijesnica je dokumentirala da je Crnojevića tiskara napravila ukupno pet knjiga:

  • Oktoih - prvoglasnik I-IV glas (4. siječanj 1494. godine, Obod)
  • Psaltir - sa posljedovanjem (22. rujna 1494. godine, Cetinje)
  • Oktoih - petoglasnik V-VIII glas (nema točnog podatka)
  • Evanđelje - (1496. godine, Cetinje)
  • Trebnik (molitvenik) - (1496. godine, Cetinje)
  • Cvijetni triod - nedovršeno izdanje (nema točnog podatka).

Vladari iz dinastije Crnojevića[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]