Ćirilica

Izvor: Wikipedia

Ćirilica je pismo kojim se koristi sedam slavenskih jezika (ruski, ukrajinski, bjeloruski, makedonski, bugarski i srpskohrvatski, kao i veći broj drugih jezika bivšeg Sovjetskog Saveza, Azije i istočne Evrope.

Jezici koji se koriste ćirilicom[uredi - уреди]

Historija pisma

srednje brončano doba 19. – 15. v. pne.

meroitičko 3. v. pne.
Geneologija

Sljedeći jezici koriste ili su koristili ćirilicu:

Ćirilično pismo za Rusine[uredi - уреди]

Glavnica pisma nastala je iz rane ćirilice, koja je bila derivat glagoljice i grčkog ustavnog pisma uncijale. Za najvjerovatnije sastavljače ćirilice uzimaju se Kliment Ohridski ili Konstantin Preslavski, ali to pitanje do danas nije konačno riješeno. Najveći broj slova potiče iz grčkog pisma, dok neki znakovi predstavljaju manje ili više uprošćene oblike glagoljskih slova. Ćirilica je dobila ime po starijem od dva brata, bugarska prosvetitelja, Ćirilu, za koga se obično pretpostavlja da je sastavio glagoljicu.

А Б В Г Д Е Ж З И Ї Й
К Л М Н О П Р С Т У Ф
Х Ц Ч Ш Щ Ю Я

Ь

Korišćenje u različitim jezicima[uredi - уреди]

(Glasovi su označeni korišćenjem Sampe i predstavljaju samo aproksimativne vrednosti.)

Dok glavnica jezika koji se koriste ćirilicom imaju fonemsku ortografiju, postoje i izuzeci, uglavnom u ruskom: ЕГО (znači njemu), a izgovara se kao /jevO/ umesto /jegO/.

Imajte na umu da sricanje imena varira, posebno kad su u pitanju transkripcije/transliteracije Y/J/I, GH/G/H i ZH/J.

Slovenski jezici[uredi - уреди]

Ruski[uredi - уреди]

Napomene vezane za tvrdi i meki znak:

  1. Kada se jotovani samoglasnik (samoglasnik koji počiće sa /j/) nađe iza suglasnika, suglasnik biva palatalizovan (/j/ se miješa sa suglasnikom) a /j/ neće biti izgovoreno. Tvrdi znak označava da se to ne treba desiti, dok će se /j/ pojaviti ispred samoglasnika. Meki znak označava da se suglasnik palatalizuje ali da će se /j/ ispred samoglasnika čuti. Meki znak na kraju riječi označava da se suglasnik pred njim palatalizuje. Primjeri: та - ta; тя - tja; тья - tjja; тъя - tja; т - t; ть - tj.
  2. U ortografiji prije reforme pravopisa ruskog jezika, u starorouskom jeziku, kao i u crkvenoslovenskom ovi se znakovi zovu "jerovima" (debelim i tankim). Historijski, "tvrdi i meki znaci" uzimaju mjesto danas nepostojećih muklih glasova zadnjeg i prednjeg reda. (U našem jeziku su se ti glasovi prvo ujednačili u mukli glas srednjeg reda, a u tzv. "jakoj poziciji" dali nepostojano a. Danas taj srednjeg reda postoji u bugarskom. Pogledajte napomene za bugarski jezik).

Historijska slova:

Prije 1918. postojalo je još četiri slova u upotrebi: Іі (zamijenjeno sa Ии), Ѳѳ (Фита "фита" ili "тита" ili "тета", zamijenjena sa Фф), Ѣѣ (Ять "јат", zamijenjeno sa Ее)), i Ѵѵ (ижица "ižica", zamijenjeno sa Ии ili Вв).

Ukrajinski[uredi - уреди]

Kao u ruskom sa izuzecima:

  • Г je zvučan strujni suglasnik i zove se „Ge“. Izgovara se približno kao Х, ali ne isto /ɦ/. Između Ге i Де nalazi se Gje (Ґ, ґ) i izgovara se kao /g/. (Ovo slovo nije bilo zvanično korišćeno u Sovjetskom Savezu, pa se ne nalazi u mnogim ćiriličkim fontovima.)
  • Је se izgovara kao /e/ i zove se „E“. Јо ne postoji. Između Е i Же postoji slovo Је (Є, є) koje se izgovara kao /je/ i koje izgleda kao obrnuto rusko slovo Э. Rusko slovo Э ne postoji.
  • И se izgovara kao /ɪ/ i zove se „Y“ (tvrdo И). Kratko И se zove „jot“. Između Y i kratkog Y postoji slovo И (І, і) i izgovara se kao /i/ a izgleda kao latiničko slovo I i slovo Ји (Ї, ї) i izgovara se kao /ji/ a izgleda kao latiničko slovo I sa dijarezom (dve identične tačke iznad slova kao kod ruskog slova Jo).
  • Jeri ne postoji.
  • Tvrdi znak se ne koristi; umesto njega se u toj potrebi koristi apostrof.
  • Щщ — [шча] se izgovara kao dva posebnih glasa, š i č

Bjeloruski[uredi - уреди]

Kao ruski osim:

  • И izgleda kao latiničko slovo I (І і). (Ali, kratko И izgleda kao u ruskom)
  • Između У i Еф postoji slovo kratko У (Ў, ў), koje izgleda kao У (У) sa akcentom brev i izgovorom /w/ kao u engleskim diftonzima u „now“ i „low“.
  • Шча ne postoji.
  • Tvrdi znak se ne koristi; umesto njega se u toj potrebi koristi apostrof.
  • Г predstavlja zvučan strujni suglasnik. Izgovara se kao slabije г /ɣ/.Ima Ґґ.
  • „Дз“ kao „Дз“, „Дж“ kao „Џ“.
  • Ч se izgovara tvrdo.
  • Ё se razgledа kao posebno slovo i postoji za E.

Bugarski[uredi - уреди]

Kao ruski osim:

  • Je se izgovara kao /E/ i zove se "E".
  • Jo ne postoji.
  • Rusko slovo E ne postoji.
  • Šća se izgovara kao /St/ i zove se "Šta".
  • Tvrdi znak se koristi za poluglasnik, /ə/ (šva).
  • Jeri ne postoji.

Savremeni srpski jezik od 19. vijeka[uredi - уреди]

Kao ruski osim:

  • Pravopis srpske azbuke je drukčije nego pravopis ruske. Suglasnici se izgovaraju samo korišćenjem poluglasnika kao pomoći.
  • Je se izgovara kao /E/ i zove se "E". Jo ne postoji. Rusko slovo E ne postoji.
  • Između Д i Е postoji slovo Ђ (Ђ, ђ), koje se izgovara kao /dj/ i izgleda kao Ћерв, samo što ima zakrivljenje na desnoj nožici.
  • Kratko И ne postoji. Između И i Ка nalazi se slovo Ј (Ј, ј) i izgovara kao /j/ i izgleda kao latinično slovo Ј.
  • Između Л i М је слово Љ (Љ, љ) kоје sе izgovara kao /lj/ i izgleda kaо Л sa prilijepljenim mekim znakom sa desne strane.
  • Između Н i О је слово Њ (Њ, њ) kоје sе izgovara kao /nj/ i izgleda kao Н sa prilijepljenim mekim znakom sa desne strane.
  • Između Т i У nalazi se slovo Ђерв (Ћ, ћ) kоје sе izgovara kao /tj/ i izgleda kao malo latiničko slovo H sa crticom u gornjem dijelu lijeve uspravne linije.
  • Između Ч i Ш nalazi se slovo Џ (Џ, џ) koje se izgovara kao /dZ/ i koje liči na Ц samo sa crticom pomjerenom na sredinu donje vodoravne linije.
  • Ш je posljednje slovo; ostalo ne postoji.

Makedonski[uredi - уреди]

Kao u našem osim:

  • Između З i И se nalazi slovo Дз (Ѕ, ѕ) kоје sе izgovara kao /dz/ a isto je kao latinično slovo S.
  • Гј zamjenjuje Ђ (Ѓ, ѓ) a izgovara se kao /dj/ i izgleda kao Г sа akutom.
  • Кј zamjenjuje Ђерв (Ќ, ќ) a izgovara se kao /tj/ i izgleda kao K sa akutom.

Neslovenski jezici[uredi - уреди]

Ove azbuke su mahom nastale na osnovu ruske, ali sa popriličnim razlikama, pogotovu kad su u pitanju kavkaski jezici. U centralnoj Aziji korišćenje ćirilice je postalo često predmet političkih sporova po raspadu Sovjetskog Saveza, jer podsjeća na sovjetsku vlast. Određeni broj jezika je umjesto ćirilice počeo da koristi druga pisma.

ćirilica kajdarska latinična transliteracija
Аa Aa
Әә Ää
Бб Bb
Вв Vv
Гг Gg
Ғғ Ğğ
Дд Dd
Ее Ee
Ёё Yo yo
Жж Jj
Зз Zz
Ии Iy iy
Йй Yy
Кк Kk
Ққ Qq
Лл Ll
Мм Mm
Нн Nn
Ңң Ññ
Оо Oo
Өө Öö
Пп Pp
Рр Rr
Сс Ss
Тт Tt
Уу Ww
Ұұ Uu
Үү Üü
Фф Ff
Хх Xx
Һһ Hh
Цц Cc
Чч Çç
Шш Şş
Щщ ŞÇşç
Ъъ ''
Ыы
İi İi
Ьь '
Ээ Ee
Юю Yu yu
Яя Ya ya

Ćirilica u Unikodu[uredi - уреди]

U Unikodu ćirilički blok se prostire između od U+0400 do U+052F. Znaci između pozicije U+0400 i U+045F su u osnovi znaci iz kodnog rasporeda ISO 8859-5 pomereni nagore za 864 pozicija. Znakovi u opsegu između U+0460 i U+0489 su istorijski i ne koriste se u savremenim jezicima. Znakovi u prostoru od U+048A i U+052F su dodatni znaci za različite neslovenske ćiriličke azbuke.

Unikod ne uključuje akcentovana ćirilička slova, ali se mogu dobiti kombinovanjem sa različitim dijakritičkim znacima. Tako se dodavanjam U+0301 ("kombinujući akut") posle slova koje se želi akcentovati dobija akcentovano slovo (tj. ы́ э́ ю́ я́). Neki jezici (kao što je savremeni crkvenoslovenski jezik) još uvijek nisu u potpunosti podržani.

    0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 A B C D E F
400   Ѐ Ё Ђ Ѓ Є Ѕ І Ї Ј Љ Њ Ћ Ќ Ѝ Ў Џ
410   А Б В Г Д Е Ж З И Й К Л М Н О П
420   Р С Т У Ф Х Ц Ч Ш Щ Ъ Ы Ь Э Ю Я
430   а б в г д е ж з и й к л м н о п
440   р с т у ф х ц ч ћш щ ъ ы ь э ю я
450   ѐ ё ђ ѓ є ѕ і ї ј љ њ ћ ќ ѝ ў џ
460   Ѡ ѡ Ѣ ѣ Ѥ ѥ Ѧ ѧ Ѩ ѩ Ѫ ѫ Ѭ ѭ Ѯ ѯ
470   Ѱ ѱ Ѳ ѳ Ѵ ѵ Ѷ ѷ Ѹ ѹ Ѻ ѻ Ѽ ѽ Ѿ ѿ
480   Ҁ ҁ ҂ ҃ ҄ ҅ ҆ ҇ ҈ ҉ Ҋ ҋ Ҍ ҍ Ҏ ҏ
490   Ґ ґ Ғ ғ Ҕ ҕ Җ җ Ҙ ҙ Қ қ Ҝ ҝ Ҟ ҟ
4A0   Ҡ ҡ Ң ң Ҥ ҥ Ҧ ҧ Ҩ ҩ Ҫ ҫ Ҭ ҭ Ү ү
4B0   Ұ ұ Ҳ ҳ Ҵ ҵ Ҷ ҷ Ҹ ҹ Һ һ Ҽ ҽ Ҿ ҿ
4C0   Ӏ Ӂ ӂ Ӄ ӄ Ӆ ӆ Ӈ ӈ Ӊ ӊ Ӌ ӌ Ӎ ӎ ӏ
4D0   Ӑ ӑ Ӓ ӓ Ӕ ӕ Ӗ ӗ Ә ә Ӛ ӛ Ӝ ӝ Ӟ ӟ
4E0   Ӡ ӡ Ӣ ӣ Ӥ ӥ Ӧ ӧ Ө ө Ӫ ӫ Ӭ ӭ Ӯ ӯ
4F0   Ӱ ӱ Ӳ ӳ Ӵ ӵ Ӷ ӷ Ӹ ӹ Ӻ ӻ Ӽ ӽ Ӿ ӿ
500   Ԁ ԁ Ԃ ԃ Ԅ ԅ Ԇ ԇ Ԉ ԉ Ԋ ԋ Ԍ ԍ Ԏ ԏ
510   Ԑ ԑ Ԓ ԓ Ԕ ԕ Ԗ ԗ Ԙ ԙ Ԛ ԛ Ԝ ԝ Ԟ ԟ
520   Ԡ ԡ Ԣ ԣ Ԥ ԥ Ԧ ԧ Ԩ ԩ Ԫ ԫ Ԭ ԭ Ԯ ԯ

Srodni članci[uredi - уреди]

Vanjski linkovi[uredi - уреди]