Walter Gropius

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Walter Gropius
modernizam
(Bauhaus)
Biografske informacije
Rođenje 18. maj 1883.
Berlin,  Njemačka
Smrt 5. jul 1969.
Boston, Massachusetts,  SAD
Nacionalnost njemačko/američko
Opus
Polje arhitektura
Znamenita djela
Bauhaus
Kuća Gropius
Interbau
Američka ambasada u Ateni

Walter Gropius (Berlin, 18. maj 1883. - Boston, 5. jul 1969.), bio je njemački arhitekt i teoretičar arhitekture, osnivač prve škole dizajna Bauhaus.

Uz Ludwiga Mies van der Rohea i Le Corbusiera najznačajniji arhitekt 20. vijeka - pionir modernizma u arhitektura.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

I otac Gropiusa bio je arhitekt, tako je i Walter krenuo očevim stopama studirati arhitekturu, prvo u München (1903) a zatim u Berlin (1905-1907). Od 1908 do 1910 radi u birou arhitekta Petera Behrensa, nakon tog otvorio je vlastiti projektni biro u Berlinu, u kojem je zajedno s njim sve do 1925 radio i arhitekt Adolf Meyer.

Za služenja vojnog roka u Prvom svjetskom ratu (bio je major i skoro je poginuo[1]) 1915, oženio se sa famoznom femme fatale - udovicom Gustava Mahlera Almom Mahler. S njom je imao dvoje djece; Manon, koja je u 18 godini umrla od dječje paralize 1935. Drugo dijete Carl Martin, rodio se teško bolestan i umro je sa deset mjeseci, nakon toga pukao je njegov brak sa Almom 1920[2]., jer je ona pronašla novog ljubavnika Franza Werfela.

Manon, Walter i Alma Gropius

Nakon rastave sa Almom, Gropius se 1923 oženio sa Ise (Ilse) Frank (umrla 1983), s kojom je u braku ostao do kraja života, nisu imali djece, već su usvojili Beate Gropius, poznatu kao Ati.

Gropiusova arhitektura[uredi - уреди | uredi izvor]

Već prije Prvog svjetskog rata projektirao je tvornice i stambena naselja, koja se odlikuju funkcionalnošću i primjenom novih građevnih materijala. U Weimaru je 1919. osnovao Bauhaus, visoku školu za arhitekturu i dizajn. Gropius je 1923. dizajnirao slavnu kvaku za vrata koja se i dan danas smatra jednim od najbolje dizajniranih predmeta iz Bauhausa.

Neboder Pan Am (danas MetLife u New Yorku

U svom berlinskom ateljeu je od 1928. godine projektirao je mnoge stambene zgrade, radnička naselja, javne zgrade, sva su ta djela obilježena strogom jednostavnošću. Nakon dolaska nacista na vlast i zabrane daljnjeg rada Bauhausa uz pomoć prijatelja engleskog arhitekta Maxwella Frya, emigrirao je 1934. godine u London, tu je zajedno sa Fryom radio u njegovoj grupi Isokon. Ali je već 1937, emigrirao u Ameriku. U gradu Lincolnu, u Massachusettsu, podigao je vlastitu kuću, koja je danas poznata kao Kuća Gropius, to je bio prvi objekt internacionalnog funkcionalizma u Americi i izvršio je velik uticaj na američke arhitekte. Gropius se skromno branio rekavši da si je on podigao kuću u skladu sa tradicijama Nove Engleske koja je usput trebala zadovoljiti njegove osnovne životne potrebe.[3] Gropius i njegov bauhauski kolega i miljenik Marcel Breuer dobili su zajedničku šansu da predaju arhitekturu i dizajn na Univerzitetu Harvard u Cambridgu i projektiraju za kompaniju Pittsburgh Reduction Company koja je proizvodila aluminijske prozore i vrata, veliki ogledni projekt Aluminum City Terrace u New Kensingtonu, Pennsylvania. U razradi tog projekta su se i posvadili i zauvjek razišli. Gropius je 1944, dobio američko državljanstvo, nakon tog je 1945, zajedno s kolegama; Normanom Fletcherom, Jean Fletcher, Johnom Harknessom, Sarah Harkness, Robertom MacMillanom, Louise MacMillen i Benjaminom Thompsonom osnovao u Cambridgu projektnu kompaniju - The Architects' Collaborative (akronim TAC). Za njegova života to je bio jedan od najcjenjenih projektih biroa na svijetu, nakon njegove smrti je bankrotirao 1995.

Izbor najvažnijih radova[uredi - уреди | uredi izvor]

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Nova arhitektura i Bauhaus", Walter Gropius, 1955.
  • "Sinteza u arhitekturi", Walter Gropius, 1956.

Galerija djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]