Dječja paraliza

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Čovjek sa atrofiranom nogom usljed dječje paralize

Dječja paraliza (poliomijelitis) akutno je infektivno oboljenje uzrokovano poliovirusom. Manifestira se seroznim meningitisom, flakcidnim paralizama i parezama mišića. Naziv poliomijelitis dolazi od grčke riječi polio (πολίός), što znači "sivo", myelon (µυελός), odnoseći se na "leđnu moždinu", i -itis, što ukazuje na upalu.

Dječja paraliza prvi je put prepoznata kao jedinstveno stanje od strane Jakoba Heinea, njemačkog ortopeda, 1840. godine. 1908. godine, Karl Landsteiner otkrio je uzročnika bolesti, poliovirus.

Epidemiologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Bolest se javlja endemsko-epidemijski i najčešće oboljevaju djeca. Bolesnik izlučuje viruse preko sline i fecesa, predstavljajući izvor zaraze. Glavni put prijenosa je fekalno-oralni.

Etiologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Poliomijelitis uzrokuje infekcija članom roda enterovirusa poznatih pod nazivom poliovirusi (PV). Ova skupina RNA virusa preferira nastanjivanje probavnog sustava. PV inficira i uzrokuje bolest samo u ljudi. Njegova je struktura veoma jednostavna, a sačinjava ju jedan RNA genom obavijen proteinskom čahurom također zvanom kapsid. Čuvajući virusni genetski materijal, bjelančevine kapsida također istovremeno omogućuju poliovirusu da zarazi određene vrste stanica.

Patogeneza[uredi - уреди | uredi izvor]

Virus ulazi u organizam oralnim putem, katkad i dišnim. Umnožava se u sluznici (tzv. intestinalana faza), zatim virus dospijeva u limfne čvorove (tzv. limfatična faza bolesti). U 95% osoba bolest se zaustavlja u ovoj fazi, te na taj način dolazi do imunizacije populacije. Kod ostatka, 5 -10% virus prodire u krvotok i klinički se manifestira kao morbus minor. Virus pokazuje veliki afinitet za središnji nervni sistem. Najzahvaćenija je kralježna moždina, i to njene motorne jezgre, te taj oblik klinički odovara morbus major.

Klinička slika[uredi - уреди | uredi izvor]

Inkubacija traje oko 7 do 14 dana, a može i do 6 tjedana. Tijek bolesti najčešće obuhvaća tri stadija, neki od kojih obuhvaćaju nekoliko faza.

  • Preparalitički stadij
    • Inicijalna faza, karakterizirana povišenjem temperature, kašljem, hunjavicom, povraćanjem, proljevom. Obično traje 3 dana.
    • Latentna faza, karakterizirana smirivanjem simptoma.
    • Meningoadinamična faza, karakterizirana visokom temperaturom,jakom glavoboljom, bolovima u kostima, mišićima i zglobovima, modrim usnama, otežanim disanjem, intenzivnim povraćanjem te pozitivnim meningealnim znacima. Bolest u ovoj fazi može stati ili prijeći u sljedeći stadij.
  • Paralitički stadij
  • Rekonvalescencija

Paralitički stadij bolesti karakterizan je padom visoke temperature, ali pojavom paraliza na udovima. Gube se refleksi na udovima, paralize su asimetrične bez ikakvog reda, dolazi do mlohavosti udova i mišića.

Kod oporavljanja, mogu se uspostavljati funkcije paraliziranih mišića i udova, ali sporo. Ako se nakon dvije godine ne vrati potpuni oporavak, paralize se smatraju konačnima.

Dijagnoza bolesti postavlja se na osnovi specifične kliničke slike i epidemioloskih podataka, ali mogu se pronaći i specifična antitijela i živi uzročnik (virus).

Ne postoji specifična i uspješna terapija, osim ubrizgavanja antitijela.

Prevencija[uredi - уреди | uredi izvor]

Postoji uspješno cjepivo koje se sastoji od atenuiranih (oslabljenih) virusa, a daje se oralnim putem. U Hrvatskoj se daje s navršena tri mjeseca života, nakon 4-6 tjedana (nakon koje se ponavlja doza s istim razmakom), između 15. i 18. mjeseca života, s navršene četiri godine, te prije upisa u prvi razred osnovne škole. Daje se potom u osmom razredu osnovne škole i završnom razredu srednje škole.[1] Svetska zdravstvena organizacija je 1988. godine započela strategiju eradikacije polimojelitisa. U toku 2016. godine u svijetu je prijavljeno 13 slučajeva divljeg poliomijelitisa (od čega 9 u Pakistanu, a 4 u Avganistanu), i 3 slučajeva poliomijelitisa koja su uzrokovana cjepivom.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]