Vera Blagojević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vera Blagojević
Vera Blagojević
Mesto rođenjaBeograd
 Kraljevina SHS
Datum smrti18. 3. 1942. (21 godina)
Mesto smrtiKlenak, kod Rume
Srbija Srbija
Profesijastudent medicine
Članica KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Narodni heroj od6. jula 1953.

Vera Blagojević (Beograd, 16. maj 1920Klenak, kod Rume, 18. mart 1942), student medicine, učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođena je 16. maja 1920. godine u Beogradu. Potiče iz ugledne porodice. Njen otac Jovan bio je advokat, a majka Ana domaćica. Godine 1923. njeni roditelji su se preselili iz Beograda u Šabac, gde je Vera odrasla. Tu je završila osnovnu školu i gimnaziju, a Medicinski fakultet je studirala u Beogradu.

Kao učenica šabačke gimnazije, prišla je omladinskom revolucionarnom pokretu i 1936. godine postala član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Naročitu aktivnost je ispoljavala u radu sa mladima Šapca. Posle upisa na fakultet i dolaska u Beograd, aktivno je učestvovala u revolucionarnom studentskom pokretu na Beogradskom univerzitetu. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) je primljena 1940. godine.

U jesen 1940. godine, formiran je Okružni komitet KPJ za Šabac i Vera je postala njegov član i sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a. Često je dolazila iz Beograda u Šabac, donoseći ilegalni partijski materijal. Održavala je sastanke skojevskih aktiva i formirala nove.

Posle bombardovanja Beograda, 6. aprila 1941. godine i početka Aprilskog rata, pešice se vratila iz Beograda u Šabac. Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, aktivno je radila sa omladinom Šapca na pripremama oružanog narodnog ustanka. Na Okružnoj partijskoj konferenciji 29. juna 1941. godine ponovo je izabrana, kao jedina žena, u Okružni komitet KPJ za Šabac.

Posle formiranja Mačvanskog partizanskog odreda, jula 1941. godine, aktivno je radila sa ženama Podrinja. Nalazila sa na čelu aktiva žena i rukovodila je kulturno-prosvetnim odborom koji je okupljao žene antifašiste. Pod njenim uticajem mnoge žene su odlazile da rade u partizanskoj bolnici u Krupnju. Pored političkog rada, učestvovala je i u borbama, od kojih se posebno ističe napad na Šabac, septembra 1941. godine. U toj borbi poginuo je njen drug sa fakulteta i takođe član OK KPJ za Šabac Mika Mitrović Jarac, narodni heroj.

Posle neuspelog, partizansko-četničkog napada na Šabac, usledile su velike okupatorske represalije nad civilima na području Mačve i Podrinja. Mačvanski partizanski odred je tada morao da se povuče, a Vera je ostala na terenu. Razvijajući političku aktivnost na terenu šabačkog okruga, stalno je bila u opasnosti, jer je obilazeći mesta mogla da bude otkrivena od neprijatelja. Na sopstvenu inicijativu prenosila je propagandni materijal i letke u Loznicu. Na tom putu susreli su je četnici, prepoznali i uhapsili. Zajedno sa još jednom grupom uhapšenih partizana bila je fizički maltretirana i zlostavljana. Uz pomoć partizana iz Mačvanskog odreda, koji su organizovali bekstvo iz četničkog zatvora, uspela je da pobegne i vrati se u odred.

Krajem decembra 1941. godine, Vera se teško razbolela i drugovi su je preneli kod njenih rođaka u selo Tekeriš. U to vreme njen Mačvanski partizanski odred se morao povući pred jakim snagama neprijatelja, a u Mačvi su tada, u kućama rođaka i simpatizera Narodnooslobodilačkog pokreta, ostali mnogi partizanski ranjenici, među kojima i Vera. Početkom 1942. godine četnici lozničkog vojvode Dake Tešmanovića započeli su akciju „čišćenja Mačve od partizana“ i po kućama tražili ranjene partizane. Marta 1942. godine Veru su uhvatili četnici i posle mučenja je predali Gestapou u Šapcu.

U šabačkom Gestapou mučenje je nastavljeno, ali Vera pred islednicima nije progovorila ni jednu jedinu reč. Iako su je agenti Gestapoa ucenjivali nudeći joj „slobodu“ samo ako oda veze i one koji su radili za Narodnooslobodilački pokret, Vera je sve to odbila i nastavila da se drži ponosno i hrabro. Pošto ništa nisu uspeli da saznaju, osudili su je na smrt. Streljana je 18. marta 1942. godine je kraj šume zvane Šicara (ili Karakuša) u blizini sremskog sela Klenak, zajedno sa stotinjak drugih rodoljuba.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 6. jula 1953. godine, proglašena je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Heroine Jugoslavije. Zagreb: Spektar. 1980. 
  • Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. 
  • Tadić, Aleksandar (1985). Majke heroja pričaju. Vinkovci: Iskra.