Olof Skötkonung – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Bot: Automatska zamjena teksta (-Category: +Kategorija:)
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 6: Red 6:
| vladavina = 995–1022
| vladavina = 995–1022
| prethodnik = [[Erik Pobjednički|Erik Segersäll]]
| prethodnik = [[Erik Pobjednički|Erik Segersäll]]
| nasljednik = [[Anund Jacob od Švedske|Anund Jacob]]
| nasljednik = [[Anund Jakob|Anund Jacob]]
| supružnik = [[Estrid od Bodrića|Estrid]]
| supružnik = [[Estrid od Bodrića|Estrid]]
| potomstvo = [[Emund Stari]]<br />[[Astrid Olofsdotter]]<br />[[Anund Jacob od Švedske|Anund Jacob]]<br />[[Ingegerd Olofsdotter of Sweden|Ingegerd Olofsdotter]]
| potomstvo = [[Emund Stari]]<br />[[Astrid Olofsdotter]]<br />[[Anund Jakob|Anund Jacob]]<br />[[Ingegerd Olofsdotter of Sweden|Ingegerd Olofsdotter]]
| kuća = [[Kuća Munsö]]
| kuća = [[Kuća Munsö]]
| otac = [[Erik Pobjednički|Erik Segersäll]]
| otac = [[Erik Pobjednički|Erik Segersäll]]
Red 18: Red 18:
'''Olof Skötkonung''' ([[starošvedski jezik|starošvedski]]: ''Olawær Skotkonongær'', [[staroislandski jezik|staroislandski]]: ''Óláfr sænski''), također poznat i kao '''Olaf Eiríksson''' (cca. 980&ndash;1022) bio je kralj Švedske, koji je vladao od 995. do 1022. Bio je sin kralja [[Erik Pobjednički|Erika Pobjedničkog]] i, prema islandskim izvorima, [[Sigrid Gorda|Sigrid Gorde]].
'''Olof Skötkonung''' ([[starošvedski jezik|starošvedski]]: ''Olawær Skotkonongær'', [[staroislandski jezik|staroislandski]]: ''Óláfr sænski''), također poznat i kao '''Olaf Eiríksson''' (cca. 980&ndash;1022) bio je kralj Švedske, koji je vladao od 995. do 1022. Bio je sin kralja [[Erik Pobjednički|Erika Pobjedničkog]] i, prema islandskim izvorima, [[Sigrid Gorda|Sigrid Gorde]].


Oca je naslijedio oko 995. Prema prilično oskudnim i od današnjih historičara sa skepsom promatranim izvorima ([[Snorri Sturluson]] i [[Adam Bremenski]]), navodi se da je vladavinu počeo kao [[Vikinzi|vikinški]] kralj, odnosno da je organizirao pljačkaške pohode. U jednom od takvih - na [[Vendi|vendsko]] područje u današnjoj njemačkoj oblasti [[Lüchow-Dannenberg]] ugrabio je "vendsku" (slavensku) ženu po imenu [[Edla]] i uzeo je za priležnicu. Ona mu je rodila sina (i budućeg kralja) [[Emund Stari|Emunda]] i kćer [[Astrid Olofsdotter]]. Kasnije se oženio za vendsku princezu [[Estrid od Bodriča]] s kojom je imao sina (i budućeg kralja) [[Anund Jacob|Anunda Jacoba]] i kćer [[Ingegerd Olafsdotter]] (buduću [[Kijevska Rusija|kijevsku]] knjeginju).
Oca je naslijedio oko 995. Prema prilično oskudnim i od današnjih historičara sa skepsom promatranim izvorima ([[Snorri Sturluson]] i [[Adam iz Bremena|Adam Bremenski]]), navodi se da je vladavinu počeo kao [[Vikinzi|vikinški]] kralj, odnosno da je organizirao pljačkaške pohode. U jednom od takvih - na [[Vendi|vendsko]] područje u današnjoj njemačkoj oblasti [[Lüchow-Dannenberg]] ugrabio je "vendsku" (slavensku) ženu po imenu [[Edla]] i uzeo je za priležnicu. Ona mu je rodila sina (i budućeg kralja) [[Emund Stari|Emunda]] i kćer [[Astrid Olofsdotter]]. Kasnije se oženio za vendsku princezu [[Estrid Obodritska|Estrid od Bodriča]] s kojom je imao sina (i budućeg kralja) [[Anund Jakob|Anunda Jacoba]] i kćer [[Ingegerd Olafsdotter]] (buduću [[Kijevska Rusija|kijevsku]] knjeginju).


Olof je sklopio savez sa danskim kraljem [[Sven I Rašljobradi|Svenom I Rašljobradim]] te su saveznici, nastojeći iskoristiti nezadovoljstvo [[Norvežani|Norvežana]] uvođenjem [[kršćanstvo|kršćanstva]], pokrenuli rat protiv [[Norveška|norveškog]] kralja [[Olaf I od Norveške|Olafa Trygvassona]]. To je godine 1000. dovelo do pomorske [[Bitka kod Svoldera|bitke kod Svoldera]] u kojoj je Olaf poginuo, a saveznici pobijedili i nakon toga među sobom podijelili Norvešku. Olof je svojim teritorijama pripojio [[Trøndelag]].
Olof je sklopio savez sa danskim kraljem [[Sven I Rašljobradi|Svenom I Rašljobradim]] te su saveznici, nastojeći iskoristiti nezadovoljstvo [[Norvežani|Norvežana]] uvođenjem [[hrišćanstvo|kršćanstva]], pokrenuli rat protiv [[Norveška|norveškog]] kralja [[Olaf I od Norveške|Olafa Trygvassona]]. To je godine 1000. dovelo do pomorske [[svolderska bitka|bitke kod Svoldera]] u kojoj je Olaf poginuo, a saveznici pobijedili i nakon toga među sobom podijelili Norvešku. Olof je svojim teritorijama pripojio [[Trøndelag]].


Oko godine 1008. je Olof, zahvaljujući misionaru po imenu [[Sigfrid od Švedske|Sigfrid]], odlučio primiti [[kršćanstvo]]. Iako nije bio prvi švedski kršćanski kralj, bio je prvi koji je kršćaninom ostao do smrti. Otpor njegovih sunarodnjaka pokrštavanju ga je, međutim, prisilio da kršćanstvo pokušava uvoditi samo na ograničenom prostoru granične provincije [[Västergötland]], gdje je kršćanstvo odranije bilo ukorijenjeno. Olof je također u [[Sigtuna|Sigtuni]] počeo kovati novac sa svojim imenom. Na svom je dvoru također primao niz uglednih skandinavskih [[skald]]a (dvorskih pjesnika) među kojima se ističe Islanđanin [[Óttarr svarti]] koji je ispjevao ep ''[[Óláfsdrápa sænska]]'' u kome se opisuje Olafov život i, između ostalog, pregovore kojima je 1018. okončan rat Švedske sa nanovo ujedinjenom Norveškom pod kraljem [[Olaf II od Norveške|Olafom II]].
Oko godine 1008. je Olof, zahvaljujući misionaru po imenu [[Sigfrid od Švedske|Sigfrid]], odlučio primiti [[hrišćanstvo|kršćanstvo]]. Iako nije bio prvi švedski kršćanski kralj, bio je prvi koji je kršćaninom ostao do smrti. Otpor njegovih sunarodnjaka pokrštavanju ga je, međutim, prisilio da kršćanstvo pokušava uvoditi samo na ograničenom prostoru granične provincije [[Västergötland]], gdje je kršćanstvo odranije bilo ukorijenjeno. Olof je također u [[Sigtuna|Sigtuni]] počeo kovati novac sa svojim imenom. Na svom je dvoru također primao niz uglednih skandinavskih [[skald]]a (dvorskih pjesnika) među kojima se ističe Islanđanin [[Óttarr svarti]] koji je ispjevao ep ''[[Óláfsdrápa sænska]]'' u kome se opisuje Olafov život i, između ostalog, pregovore kojima je 1018. okončan rat Švedske sa nanovo ujedinjenom Norveškom pod kraljem [[Olaf II od Norveške|Olafom II]].


Prema predaji je godine 1022. umro mučeničkom smrću, odnosno ubili su njegovi [[paganstvo|paganski]] podanici nakon što je odbio sudjelovati u njihovim ritualima.
Prema predaji je godine 1022. umro mučeničkom smrću, odnosno ubili su njegovi [[paganizam|paganski]] podanici nakon što je odbio sudjelovati u njihovim ritualima.


==Izvori==
==Izvori==
Red 35: Red 35:
{{s-bef|before=[[Erik Pobjednički|Erik Segersäll]]}}
{{s-bef|before=[[Erik Pobjednički|Erik Segersäll]]}}
{{s-ttl|title=[[Popis švedskih monarha|kralj Švedske]]|years=995–1022}}
{{s-ttl|title=[[Popis švedskih monarha|kralj Švedske]]|years=995–1022}}
{{s-aft|after=[[Anund Jacob od Švedske|Anund Jacob]]}}
{{s-aft|after=[[Anund Jakob|Anund Jacob]]}}
{{S-end}}
{{S-end}}
{{Monarsi Švedske}}
{{Monarsi Švedske}}

Verzija na datum 16 juni 2013 u 14:27

Olof Skötkonung
kralj Švedske

Vladavina 995–1022
Prethodnik Erik Segersäll
Nasljednik Anund Jacob
Suprug/a Estrid
Potomstvo Emund Stari
Astrid Olofsdotter
Anund Jacob
Ingegerd Olofsdotter
Kuća Kuća Munsö
Otac Erik Segersäll
Majka Sigríð Storråda?
Rođen/a 980
Umro/la 1022. (dob: 41–42)

Olof Skötkonung (starošvedski: Olawær Skotkonongær, staroislandski: Óláfr sænski), također poznat i kao Olaf Eiríksson (cca. 980–1022) bio je kralj Švedske, koji je vladao od 995. do 1022. Bio je sin kralja Erika Pobjedničkog i, prema islandskim izvorima, Sigrid Gorde.

Oca je naslijedio oko 995. Prema prilično oskudnim i od današnjih historičara sa skepsom promatranim izvorima (Snorri Sturluson i Adam Bremenski), navodi se da je vladavinu počeo kao vikinški kralj, odnosno da je organizirao pljačkaške pohode. U jednom od takvih - na vendsko područje u današnjoj njemačkoj oblasti Lüchow-Dannenberg ugrabio je "vendsku" (slavensku) ženu po imenu Edla i uzeo je za priležnicu. Ona mu je rodila sina (i budućeg kralja) Emunda i kćer Astrid Olofsdotter. Kasnije se oženio za vendsku princezu Estrid od Bodriča s kojom je imao sina (i budućeg kralja) Anunda Jacoba i kćer Ingegerd Olafsdotter (buduću kijevsku knjeginju).

Olof je sklopio savez sa danskim kraljem Svenom I Rašljobradim te su saveznici, nastojeći iskoristiti nezadovoljstvo Norvežana uvođenjem kršćanstva, pokrenuli rat protiv norveškog kralja Olafa Trygvassona. To je godine 1000. dovelo do pomorske bitke kod Svoldera u kojoj je Olaf poginuo, a saveznici pobijedili i nakon toga među sobom podijelili Norvešku. Olof je svojim teritorijama pripojio Trøndelag.

Oko godine 1008. je Olof, zahvaljujući misionaru po imenu Sigfrid, odlučio primiti kršćanstvo. Iako nije bio prvi švedski kršćanski kralj, bio je prvi koji je kršćaninom ostao do smrti. Otpor njegovih sunarodnjaka pokrštavanju ga je, međutim, prisilio da kršćanstvo pokušava uvoditi samo na ograničenom prostoru granične provincije Västergötland, gdje je kršćanstvo odranije bilo ukorijenjeno. Olof je također u Sigtuni počeo kovati novac sa svojim imenom. Na svom je dvoru također primao niz uglednih skandinavskih skalda (dvorskih pjesnika) među kojima se ističe Islanđanin Óttarr svarti koji je ispjevao ep Óláfsdrápa sænska u kome se opisuje Olafov život i, između ostalog, pregovore kojima je 1018. okončan rat Švedske sa nanovo ujedinjenom Norveškom pod kraljem Olafom II.

Prema predaji je godine 1022. umro mučeničkom smrću, odnosno ubili su njegovi paganski podanici nakon što je odbio sudjelovati u njihovim ritualima.

Izvori

Olof Skötkonung
Rođen/a: 980 Umro/la: 1022
Kraljevske titule
Prethodi:
Erik Segersäll 		kralj Švedske
995–1022 		Slijedi:
Anund Jacob
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Olof_Skötkonung&oldid=1644929