Mijovce zauzima krajnji severozapadni deo Poljanice, a smešteno je između sela Dupeljevo na zapadu i Lalince na istoku. Do sela se najlakše stiže iz pravca Vlasa i Golemog Sela asfaltnim putem. U selu je krajnja autobuska stanica na liniji koja Poljanicu povezuje sa Vranjem. Moguć je prilaz iz pravca Leskovca i Vučja preko Kukavice ili nešto teže uz Veternicu, preko sela Vina, Barje i Gagince. Po suvom vremenu, terenskim vozilima, moguć je prilaz šumskim putem i sa zapada, preko Oruglice.
Selo je tipično planinsko, bez obzira ne relativno malu nadmorsku visinu, dosta pokriveno bukovom i hrastovom šumom. Samo je manji deo sela u klisurastom koritu na desnoj obali Veternice, a gro sela je na levoj obali, po stranama Ostroglavskog potoka i Mijovske reke i po kosi koja je između ovih dolina. Selo je razbijenog tipa, kao mahale mogu da se izdvoje Reka ili Mučinsko, Bara i Kruškar.
Do oslobođenja od Turaka1878. godine u selu su živeli Arnauti koji su imali džamiju na mestu zvanom Kruškar. Srbi su se doselili iz sela Poljanice i okoline Vranja. Iz Mijakovca su doseljeni Markovići ( Stanko i Dimitrije); iz Golemog Sela - Nasta Cvetković, Pejkovići (Stojan, Stanislav i Milan), Stojkovići (Aleksa i Zdravko) , Stojko Jović, Stojanovići (Gorča, Mile i Ilija) , Anta Đorđević i Stevanovići (Jova i Ilija) ; iz Pčinje - Cvetkovići (Krsta i Tonča).
Stanovnici se bave ratarstvom, stočarstvom, drvosečom, proizvodnjom ćumura, sakupljanjem gljiva i šumskog voća. U selu je ambulanta, jedna od ukupno dve u Poljanici (druga je u Vlasu).
U naselju Mijovce živi 57 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 49,0 godina (46,9 kod muškaraca i 51,0 kod žena). U naselju ima 25 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,68.
Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).