Ostra glava nalazi se u severozapadnom delu Poljanice, na levoj strani Veternice, između sela: Studena na istoku, Mijovce i Dupeljevo na severu, Ravni Del na zapadu i Golemo Selo na jugu. Razmešteno je na kosi zvanoj Ostroglavski rid koja je između Ostroglavske reke i Ostroglavskog potoka. Od centra Vlasa udaljena je oko 7 km.
Selo je nekada smatrano za mahalu Golemog Sela. Razbijenog je tipa, podeljeno u dve mahale: Ostru Glavu i Sinorski Deja.
U Ostru Glavu se najlakše stiže iz Golemog Sela, putem kroz mahalu Grnčarica i pored Ostroglavskog manastira. Nešto je teži prilaz sa severa iz Melova i Gaginca ili sa zapada preko Kopiljaka, slabijim seoskim putevima.
Postoje tragovi srpskog sela i starog groblja iz vremena pre naseljavanja Arnauta. Ti Srbi su osnovali selo i dali mu ime Ostra Glava. Po dolasku Arnauta, Srbi su izbegli niz Veternicu u unutrašnjost sadašnje Srbije. Ostru Glavu, kao arnautsko selo,1861. godine pominje austrougarski putopisac Han (Johann Georg von Hahn). Posle oslobođena 1878. godine, Ostru Glavu su ponovo naselili Srbi, iz Golemog Sela i iz Pčinje.
Zemlja u selu je lošeg kvaliteta i teška za obradu, ali su se stanovnici ipak bavili poljoprivredom, sa težištem na stočarstvo i ratarstvo. Bogato je bukovom, hrastovom i jasikovom šumom pa se u novije vreme razvila goroseča i izrada ćumura.
Ispod Ivanove čuke, između Manastirske i Ostroglavske reke, na mestu zvanom Manastir postojala je razvalina stare crkve, gde je podignuta nova obična crkvica posvećena Rođenju Presvete Bogorodice.
Seoska slava (krste, litije) je 28. avgusta, na Veliku Gospojinu.
U naselju Ostra Glava živi 62 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,7 godina (41,3 kod muškaraca i 48,7 kod žena). U naselju ima 22 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.
Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, strana 151. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).