Lalince

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Lalince
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Pčinjski
Grad Vranje
Gradska opština Vranje
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 150
Geografija
Koordinate 42°45′45″N 21°50′04″E / 42.7625°N 21.8344°E / 42.7625; 21.8344
Nadmorska visina 768 m
Lalince na mapi Srbije
Lalince
Lalince
Lalince (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 17507
Pozivni broj 017
Registarska oznaka VR


Koordinate: 42° 45′ 45" SGŠ, 21° 50′ 04" IGD

Lalince je naselje u Poljanici, grad Vranje u Pčinjskom okrugu u Srbiji. Prema popisu iz 2002. bilo je 150 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 208 stanovnika).

Opis sela[uredi | uredi kod]

Nalazi se na krajnjem severu Poljanice, ispod Brezovika i drugih visova Kukavice, u izvorišnom delu Lalinske reke (koja se ovde naziva Gradašnica) i Crcavačke reke. Na jugozapadu je selo Mijovce, na severu Crcavac, na severoistoku planina Kukavica, a na istoku Tumba i Studena. Manji deo sela je u dolini Veternice, a veći deo između Gradašnice i Crcavačke reke, Gruačke i Jezerske doline i doline Rogja. Od centra Vlasa udaljeno je oko 8 km. Selo je planinsko, bez dobrih prilaznih puteva. Može se doći iz Mijovca seoskim putem sa dosta nagiba ili iz pravca Studene tako što se sa puta Poljanica - Vučje kod prevoja zvanog Petokraka skrene ka zapadu slabim šumskim putem.

Poznati su izvori vode: Baljin kladanac, Ljuljin kladanac, Loš kladanac, Ajdučki kladanac (tu je dolazio Nikola Mandrda, čuveni poljanački hajduk iz turskog vremena), Bunatovac, Prepljište, Smrdan, Rogaj i Lug.

Selo je razbijenog tipa, nema izraženih mahala, ali se mogu kao mahale smatrati Žarifez (pored Veternice), Donje Lalince, Gornje Lalince i Prekobrdce.

Pre dolaska Arnauta u selu su živeli Srbi, o čemu svedoči nekoliko starih srpskih grobalja. Jedno je „ćosinsko“, a drugo „brzačko“, za druga se ne zna koje porodice su ih koristile. Poznate srpske porodice toga vremena bile su Brzaci, Ćosinci i Markovci.

Dolaskom Arnauta srpske porodice su se iselile u Vranje, Kostomlaticu, Studenu i druga sela Poljanice. Arnauti su došli iz obližnjeg sela Oruglica i vladali su se kao hrišćani. U vreme oslobođenja od Turaka 1878. godine, bilo je oko 16 njihovih kuća. Posle oslobođenja, za kratko vreme su Lalince naselili Srbi iz Poljanice i Inogošta. Najstariji doseljenici su bili Kostadin Ilić, Novko Đorđević, Ilija Jović, Đorđe Ilić, Miloš Stanković, Stevan Rašić, Joca Stevanović, Ilići (Stevan i Stanko), Ivko Ristić, Tasa Jović, Ristići (Mile i Novko), Vidosav Janjić, Nastas Milošević, Ilija Pešić, Dimča Živković, Milutin Ilić, Anta Stevanović, Dimitrije Ristić, Đorđe Stevanović, Veličkovići (Stojan, Stoilko i Mita), Anta Stanković, Stojko Kostić, Živko Dodić, Petar Dimitrijević, Mikail i Stevan Milojini, Stanko i Sava Jović, Novko Stošić, Mikail Ilić, Antanas Đorđević, Stojko Jović, Milisav Đorđević, Milutin Ristić i Stoša Stevanović.

Stanovništvo se bavi ratarstvom, stočarstvom, voćarstvom, a u novije vreme izradom ćumura, berbom gljiva i šumskih plodova.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Lalince živi 129 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 50,8 godina (50,2 kod muškaraca i 51,3 kod žena). U naselju ima 51 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,94.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 597 [1]
1953. 616
1961. 593
1971. 440
1981. 285
1991. 208 208
2002. 150 150
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
150 100.0%
nepoznato
  
0 0.0%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Rista T. Nikolić, Poljanica i Klisura, izdanje 1905. godine, strana 171. (Srpski etnografski zbornik, Beograd, knjiga IV, Srpska kraljevska akademija).

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]