Azatioprin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Azatioprin
(IUPAC) ime
6-[(1-methyl-4-nitro-1H-imidazol-5-yl)sulfanyl]-7H-purine
Klinički podaci
Identifikatori
CAS broj 446-86-6
ATC kod L04AX01
PubChem[1][2] 2265
DrugBank APRD00811
ChemSpider[3] 2178
Hemijski podaci
Formula C9H7N7O2S 
Mol. masa 277.263 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost Dobro je apsorbovan
Metabolizam putem ksantin oksidaze
Poluvreme eliminacije 3 sata
Izlučivanje Renalno, minimalno
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća ?
Pravni status Prescription only
Način primene oralno

Azatioprin (Azathioprine, Imurek) je lek koji supresuje imunski sistem.[4]

Azatioprin se koristi kod transplantacije organa i za tretiranje autoimunih bolesti. Neke od autoimunih bolesti su reumatoidni artritis, pemfigus, Inflamatorna bolest creva (kao što je Kronova bolest i Ulcerozni kolitis)[5], multipla skleroza, autoimuni hepatitis, atopični dermatitis i restriktivna bolest pluća.[6]

Azatioprin ometa sintezu purina (adenina i guanina), koji su neophodni za DNK sintezu. Inhibicija sinteze purina ima najjači efekat na brzo-rastuće ćelije, u koje spadaju T-ćelije i B-ćelije.

Azatioprin je prolek, koji se konvertuje u telu u aktivne metabolite 6-merkaptopurin (6-MP) i 6-tioinosinsku kiselinu.

Azatioprin proizvodi više generičnih proizvođača. On se prodaje pod imenima (Azasan od strane kompanije Salix u SAD, Imuran od strane kompanije GlaksoSmitKlajn u Kanadi, SADu, Australiji i Velikoj Britaniji, Azamun u Finskoj, i Imurel u Skandinaviji i Francuskoj).

Istorija[uredi | uredi kod]

Azatioprin je uveo u kliničku praksu Sir Roj Kaln, britanski pionir u transplantaciji. On je sledio rad Sir Peter Medavara u kojem je otkrivena imunološka baza neprihvatanja transplantiranog tkiva i organa. Kaln je uveo 6-merkaptopurin kao eksperimentalni imunosupresant za transplantaciju bubrega. Kad je azatioprin bio otkriven, on ga je primenio kao manje toksičnu zamenu za 6-merkaptopurin. Dugo godina, dvojna terapija sa azatioprinom i steroidima je bila standard za antirejekcione režime, dok ciklosporin nije bio uveden u kliničku praksu (takođe Kalnov doprinos) 1978 godine.

Mehanizam akcije[uredi | uredi kod]

Azatioprin je inhibitor DNK sinteze. On se konvertuje u analog purina koji inhibira proliferaciju ćelija, posebno limfocita. On je efektivan kad se koristi sam, npr. kod određenih autoimunih bolesti, ili u kombinaciji sa drugim imunosupresantima kod transplantacije organa.

Neposredne ili kratkotrajne nuspojave[uredi | uredi kod]

Nuspojave nisu česte. Neke od poznatih nuspojava su mučnina, iscrpljenost, gubitak kose, i osip. Zato što azatioprin supresuje kičmenu moždinu, pacijenti postaju podložni infekcijama. Mere opreza trebaju biti preduzete kad se ovaj lek koristi sa purin analozima kao što je je alopurinol. Enzim tiopurin S-metiltransferaza (TPMT) deaktivira [[6-merkaptopurin]. TPMT genski polimorfizam može dovesti do eksesivne toksičnosti leka.[7]

Mada je znatno skuplji[8], mikofenolat mofetil se sve više koristi umesto azatioprina za organ transplantaciju, pošto u manjoj meri dovodi do supresije kičmene moždine i oportunističkih infekcija, i ima manju učestalost akutnih neprihvatanja organa.[9] Azatioprin je još uvek veoma značajan.

Dugotrajne nuspojave[uredi | uredi kod]

On je listiran kao ljudski karcinogen u 11-tom izveštaju o karcinogenima SAD ministarstva za zdravstvene i ljudske usluge.[10]

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11 izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-142280-3. 
  5. Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). „Chapter 38. Pharmacotherapy of inflammatory bowel disease, Immunosuppressive agents”. Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11 izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-142280-3. 
  6. Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). „Chapter 52. Immunosuppressants, tolerogens and immunostimulatns”. Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11 izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-142280-3. 
  7. Konstantopoulou M, Belgi A, Griffiths K, Seale J, Macfarlane A (2005). „Azathioprine-induced pancytopenia in a patient with pompholyx and deficiency of erythrocyte thiopurine methyltransferase”. BMJ 330 (7487): 350–1. DOI:10.1136/bmj.330.7487.350. PMID 15705694. 
  8. Remuzzi G. et al. Mycophenolate mofetil versus azathioprine for prevention of acute rejection in renal transplantation (MYSS): a randomized trial. The Lancet, Vol. 364, August 7, 2004; 503:12
  9. Woodroffe R, Yao G, Meads C, Bayliss S, Ready A, Raftery J, Taylor R (2005). „Clinical and cost-effectiveness of newer immunosuppressive regimens in renal transplantation: a systematic review and modelling study”. Health Technol Assess 9 (21): 1–194. PMID 15899149. 
  10. National Toxicology Program. „Azathioprine”. Substance Profiles, Report on Ccarcinogens (Eleventh izd.). U.S. Department of Health and Human Services. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]