Sveti Josip

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Sveti Josip. Za naselje u općini Bednja, pogledajte Sveti Josip (Bednja).
Sveti Josip
Saint Joseph with the Infant Jesus by Guido Reni, c 1635.jpg

Sveti Josip i maleni Isus, Guido Reni (c. 1635)
Umro/la Nazaret (tradicionalno)
Kalendar svetaca 19. mart (zapadno kršćanstvo), nedjelja iza Božića (istočno kršćanstvo)
Atributi tesarski alat, mali Isus, štap s pupoljcima ljiljana.

Sveti Josip (hebrejski יוֹסֵף, također poznat kao Josip iz Kuće Davidove, Josip Zaručnik, Josip Radnik i Josif Pravedni) je prema Novom zavjetu suprug Marije, majke Isusove. Iako prema kršćanskoj tradiciji nije bio Isusov biološki otac, ponašao se kao njegov zamjenski otac, odnosno poglavar Svete porodice. Prema kršćanskoj tradiciji Isus se za života nazivao Josipovim sinom, iako ga Evanđelje po Marku naziva Marijinim sinom. Josip se slavi kao svetac u rimokatoličkoj. pravoslavnoj, anglikanskoj i luteranskoj crkvi.

U evanđeljima[uredi - уреди]

Prema evanđenjima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sv. Matej, apostol i evanđelist, kaže za nj da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način se to dogodilo. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti.

No kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.

Štovanje u kršćanstvu[uredi - уреди]

Sveti Josip, naslikao Guido Reni


Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine u Reichenauu, a kasnije su ga osobito promicali sveti Bernard iz Clairvauxa, sveta Tereza Avilska, sveti Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i papa Siksto IV., koji je uveo blagdan sv. Josipa obveznim za svu Crkvu.

Štovanje u Hrvatskoj[uredi - уреди]

Vlada Dubrovačke republike je 20. ožujka 1521. godine prihvatila prijedlog da se u republici toga dana svetkovina svetog Josipa slavi kao zapovijedni blagdan. U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio ga je zaštitnikom hrvatskog kraljevstva. Točnije, u saborskom protokolu od tih dana, na latinskom jeziku piše: "Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni branitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran."[1]

Svijest o tome da nam je zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli »da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…". Tada je Hrvatska biskupska konferencija donijela odluku da se osobito mora štovati u Hrvatskoj [1]. Odlukom HNV R. Srbije blagdan sv. Josipa je jedan od četiriju blagdana hrvatske zajednice u Srbiji [2]. Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu. Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te pokazuje kako se služi Isusu, spasitelju čovjeka.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Radio Subotica Hrvatska zajednica u Srbiji danas proslavlja blagdan Svetog Josipa, 19. ožujka 2009.
  2. Radio Subotica Hrvatska zajednica u Srbiji proslavila blagdan Svetog Josipa, 20. ožujka 2009.