Stari zavjet

Izvor: Wikipedia
Dio serije članaka na temu

Hrišćanstvo

Christian cross
Kršćanstvo

Isus Krist
Rođenje · Krštenje · Učenje
Smrt · Uskrsnuće

Osnove
Apostoli · Evanđelje · Crkva

Historija
Rano kršćanstvo · Oci · Sabori
Ikonoklazam · Šizma · Križari
Reformacija · Ekumenizam

Tradicije

Teologija
Stvaranje · Pad · Grijeh · Sud
Spasenje · Carstvo · Hristologija
Trojstvo (Otac, Sin, Sveti duh)

Biblija
Stari zavjet · Novi zavjet
Knjige · Kanon · Apokrifi

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi
Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
Istočno i rusko
pravoslavlje
Istočno pravoslavlje
uredi

Stari zavjet - je dio Biblije kojim se podjednako služe Židovi i kršćani.

Stari zavjet obuhvaća 39 protokanonskih (istovjetne s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih zovu apokrifima). Dijelimo ih u knjige zakona, povijesne, mudrosne knjige, poeziju i proroke. Jedina razlika između protestantske i hebrejske verzije je podjela knjiga, naime hebrejski Tanakh sastoji se od 24 knjige: knjige u parovima (o Samuelu, Kraljevima te Ljetopise) smještene su u jednu knjigu (6 knjiga u 3 = -3); 12 proroka stavljeno je u jednu knjigu (-11); te su Ezra i Nehemija također u jednoj knjizi (-1).

Petoknjižje - knjige zakona[uredi - уреди]

Židovska tradicija prvih pet knjiga Starog zavjeta naziva Torah (hrv. Zakon), a hrvatski naziv "Petoknjižje" prijevod je grčkog izraza Pentateuhos. Petoknjižje se sastoji od sljedečih knjiga:

1. Knjiga Postanka/Postanja (Genesis)

Dijeli se na dvije cjeline: prva iznosi židovske predaje o stvaranju svijeta i prvih ljudi te

završava pričom o općem potopu. Ima mitološku tematiku, govori o odnosu čovjeka i Boga. Drugi je dio vezan uz povijesnu tematiku te prikazuje predaje iz života židovskog naroda.

2. Knjiga Izlaska (Exodus)

Druga i s vjerskog stajališta najvažnija knjiga Petoknjižja. Prvi dio tematski govori o Mojsijevu životu i bijegu Židova iz Egipta, a drugi o sklapanju Sinajskog Saveza i daje se prikaz svih propisa kao i vjerskih obreda koji su njima doneseni.

3. Levitski zakonik (Leviticus)

4. Knjiga Brojeva (Numeri)

5. Ponovljeni zakon (Deuteronomii)

(u zagradama su navedeni latinski nazivi knjiga).

Povijesne knjige[uredi - уреди]

6. Jošua
7. Knjiga o Sucima
8. Ruta
9. Prva knjiga o Samuelu
10. Druga knjiga o Samuelu
11. Prva knjiga o kraljevima
12. Druga knjiga o kraljevima
13. Prva Knjiga Ljetopisa
14. Druga Knjiga Ljetopisa
15. Ezra/Jezdra
16. Nehemija/Nemija
17. Tobija (*)
18. Judita (*)
19. Estera/Jestira
20. Prva knjiga o Makabejcima (*)
21. Druga knjiga o Makabejcima (*)

Mudrosne knjige[uredi - уреди]

22. Psalmi
23. Job/Jov
24. Mudre izreke
25. Propovjednik
26. Pjesma nad pjesmama
27. Knjiga Mudrosti (*)
28. Knjiga Sirahova (*)

Proročke knjige[uredi - уреди]

Glavni proroci[uredi - уреди]

29. Izaija/Isaije
30. Jeremija
31. Tužaljke
32. Baruh (*)
33. Ezekiel/Jezekilja
34. Daniel/Danilo

"Manji" proroci[uredi - уреди]

35. Hošea/Osija
36. Joel/Joilj
37. Amos
38. Obadija/Avdija
39. Jona
40. Mihej
41. Nahum/Naum
42. Habakuk/Avakum
43. Sefanija/Sofonija
44. Hagaj/Agej
45. Zaharija
46. Malahija

(*) knjige označene zvjezdicom ne postoje u protestantskoj inačici Biblije (kao niti u hebrejskom kanonu), to su tzv. apokrifne knjige

Prvi prijevodi[uredi - уреди]

Prvi prijevodi Starog zavjeta bili su na grčki, zbog velikog broja Židova koji su živjeli u dijaspori i služili se tim jezikom. Najpoznatiji je svakako onaj koji je počeo nastajati na prelasku iz 3. u 2. stoljeće pne., a naziva se Septuaginta. Taj su prijevod kasnije preuzeli i kršćani. Uz njega, bilo je i drugih prijevoda na grčki, koji su obično nastojali približiti drevni tekst Septuaginte hebrejskom tekstu kakav je bio u uporabi u njihovo vrijeme. Među takve prijevode ubrajaju se i oni što su ih načinili Akvila iz Ponta, Teodocijan, Lucijan i ostali.

Među važnije stare kršćanske prijevode Staroga zavjeta ubrajaju se i prijevodi na latinski jezik, posebice tzv. Vetus latina, te kasnija Vulgata. Najznačajniji stari židovski prijevodi na aramejski jezik prenošeni su isprva usmenom predajom, a kasnije (od 2. stoljeća) pojavljuju se i u pisanom obliku. To su Targum Onkelos, koji gotovo doslovno prevodi hebrejski tekst, te Targum Jonatan ben Uziel, Targum Neofiti i Targum Jerušalmi koji je fragmentaran. Ova posljednja tri Targuma često u svoj prijevod unose tumačenja i tekstove kojih u hebrejskom tekstu nema.