Lav III Isavrijac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Lav III Isavrijanac

Lav III Isavrijanac i njegov sin Konstantin V na zlatniku iskovanom u Carigradu između 737. i 741. godine.
Lav III Isavrijanac i njegov sin Konstantin V na zlatniku iskovanom u Carigradu između 737. i 741. godine.

Datum rođenja 685.
Mesto rođenja Germanikeja
Datum smrti 18. jun 741.
Poreklo i porodica
Supružnik Marija

Lav III Isavrijanac (grč.: Λέων Γ' ο Ίσαυρος) (685 - 741) je bio vizantijski car od 717. do 741. Uspeo je da odbrani carstvo od arapskih invazija i započeo je politiku ikonoborstva. Njegova vladavina označava kraj perioda nestabilnosti u pogledu stalnih prevrata na prestolu koji su potresali Vizantiju od 695. godine. Sa druge strane, promovisanjem ikonoborstva, Lav je izazvao novu i dugoročnu krizu unutar Vizantije koja je završena tek 843. godine sa pobedom ikonofila. Sem što je odbranio Carigrad od arapske opsade 717-718, Lav je ponajbolje ostao upamćen i kao osnivač Isavrijanske ili Sirijske dinastije koja je vladala carstvom do 802. godine.

Rani život[uredi | uredi kod]

Rođen je pod imenom Konon u Germanikeji (Maraš) u sirijskoj provinciji Komageni. Njegovo porodica se kasnije preselila u Trakiju, gde se pridružio vojsci cara Justinijana II, kada je ovaj napredovao prema Konstantinopolju sa 15.000 konjanika, koje mu je 705. stavio na raspolaganje bugarski han Tervel. Tervel je bio bogato nagrađen i dobio je najveću titulu posle carske, titulu cezara. Nakon pobede Justinijana II Lav Isavrijanac je bio u diplomatskoj misiji u Laziki (danas deo Gruzije), gde je organizovao savez protiv Omejidskog kalifata. Car Anastasije II postavio ga je kao stratega teme Anatolikon. Kasnije je Lav skovao zaveru sa strategom teme Jermenijanikon Artavazdom da svrgnu novog cara Teodosija III. Oko dvadeset godina (695. do 716.) Vizantija je promenila sedam careva. To je bilo razdoblje meteža.

Opsada Carigrada[uredi | uredi kod]

Lav Isavrijanac je 25. marta 717. ušao sa vojskom u Carigrad i prislio je cara Teodosija III da abdicira. Lav Isavrijanac je tada postao car kao Lav III. Te iste godine kada se domogao trona Arapi su započeli opsadu Carigrada u avgustu 717. Arapi su iskoristili period građanskog rata u Vizantiji pa su poslali 80.000 vojnika i veliku flotu na Carigrad. Arape je predvodio vojskovođa Maslama, rođak kalifa Sulajman ibn Abd al Malik.

Pažljivim pripremama i tvrdoglavom obranom Lav je izmorio napadače. Značajan faktor koji je doprineo pobedi Vizantiju je bila grčka vatra. Osim toga i bugarska pojačanja su stigla na vreme. U to doba Lav je bio u savezništvu sa Bugarima, ali hroničar Teofan Ispovednik, autor sa početka 9. veka koji je najznačajniji izvor, nije bio siguran da li je to bilo pod Tervelom ili njegovim naslednikom Kormesijem. Arapi nisu mogli da nastave opsadu, jer nisu imali uspeha ni pre bugarskih napada. Opsadu su prekinuli avgusta 718. nakon punih 12 meseci. Tokom opsade je kalif Sulajman je umro i nasledio ga je Omar II koji nije želeo da obnovi opsadu.

Administracija[uredi | uredi kod]

Pošto je očuvao carstvo car Lav Isavrijanac se posvetio reformisanju dotrajale državne administracije. Godine anarhije su učinile svoje i adminstraciju je potonula u dizorganizaciju. Tokom 718. ugušio je pobunu na Siciliji, a 719. ugušio je pobunu svrgnutoga cara Anastasija II. Granice carstva osigurava pozivajući Slovene da nasele opustele oblasti carstva. Osim toga reformisao je i ojačao vojsku, tako da je sledeće arapske invazije lako odbio. Arapske pohode 726. i 739. predvodio je Hišam ibn Abd al Malik. Međutim Arapi su bili teško poraženi, posebno kod Akroinonu 740. Sklopio je i savezništva sa Hazarima i Gruzijcima.

Izmenio je sistem oporezivanja tako što je ukinuo praksu plaćanja poreza unapred koji se oslanjao na prebogate zakupce poreza. Zavisni seljaci su uzdignuti na nivo slobodnih zakupnika sitnih zemljišnih poseda. Takođe, Lav je reformisao pomorsko i porodično pravo. Te mere je objavio 740. u zakoniku poznatom kao Ekloga. Deo plemstva i visoki krugovi unutar crkve su se opirali tim merama. Sproveo je i manju reorganizaciju tema, tako da je u regionu Egejskog mora stvorio nove teme.

Ikonoborstvo[uredi | uredi kod]

Započeo je i seriju zakonodavnih reformi o religioznim pitanjima, posebno o ikonoborstvu. Najpre je navodno uspeo 722. da jednim dekretom prisili Jevreje i montaniste da se pokrste. Posle toga izdaje seriju edikata protiv poštovanja ikona (726-729), slika i drugih predstava sa predstavama Hrista, Bogorodice i drugih svetaca i biblijskih ličnosti. Kao neobrazovan ratnik, Lav je poštovanje ikona smatrao za kršenje Božije zapovesti protiv idolopoklonstva. Zbog toga je Lav Isavrijanac dobio podršku dvora i dela crkve. Međutim većina teologa i svi monasi su se tome suprostavljali. U zapadnim delovima carstva ljudi jednostavno nisu hteli da poštuju tu novu uredbu. Izbila je pobuna u Grčkoj, upravo zbog uvođenja ikonoboračke politike, ali je carska flota je 727. ugušila pobunu. Carigradski patrijarh German I je dao ostavku na mesto patrijarha, jer nije hteo da potpiše carski dekret. Car Lav III ga je zamenio patrijarhom Anastasijem, koji je bio carev istomišljenik. Na taj način je ugušio opoziciju u samoj vizantijskoj prestonici Carigradu.

Sukob sa papama[uredi | uredi kod]

Pape Grgur II i Grgur III nisu se obazirali na carevu zapovest o ikonama. Oni su na koncilu u Rimu 730. i 732. osudili ikonoborce i carevu politiku. Pošto su pape stale na stranu carevih protivnika, Lav je 732. odlučio da od papske jurisdikcije izuzme Siciliju, južnu Italiju i čitavo zapadno područje Balkana (nekadašnji Ilirik) sa Solunom, dotadašnjom rezidencijom papskog vikara. Car je to područje stavio pod kontrolu carigradskog patrijarha čime je otpočeo još jedan crkveni raskol između Rima i Konstantinopolja.

Pobuna u Ravenskom egzarhatu je izbila još 727. Car je poslao snažnu flotu koja je postradala u oluji, tako da je Ravenski egzarhat praktično postao nezavisan od carskih vlasti u Konstantinopolju. U južnoj Italiji podanici su odbijali da slede carske verske edikte.

Odluka o stavljanju Ilirika pod jurisdikciju carigradskog patrijarha imala je veliki dugodosežan značaj. Romanski uticaji su do 7. veka bili veoma jaki u tim područjima. Do te odluke cara Lava zapadni uticaj je bio jak čak i u Solunu i Korintu, jer su te oblasti bile pod jurisdikcijom rimskog pape. Posle te odluke uticaj Rima se zadržava samo uz primorje, a Južni Sloveni dolaze jednim delom pod jurisdikciju pape, a jednim delom pod jurisdikciju carigradskog patrijarha.

Prethodnik:
Teodosije III
Vizantijski carevi
(717 - 741)
Nasljednik:
Konstantin V

Literatura[uredi | uredi kod]

  • The Oxford Dictionary of Byzantium, Oxford University Press, 1991.