Ilirik
Ilirikum, Ilirik, je bila rimska provincija nastala nakon rimskog osvajanja bivšeg nezavisnog kraljevstva Ilira i pacifikacije ilirskih plemena na širem području Ilirije. Teritorija Ilirikuma protezala se od rijeke Drim u današnjoj Albaniji do Istre u Hrvatskoj i od obale Jadranskog mora do Panonske nizije. Salona u blizini današnjeg Splita u Hrvatskoj bila je središte rimske provincije Ilirikum.
Oko 229. godine pne. Rim je intervenirao na istočnoj strani Jadrana na područjima pod ilirskom kontrolom zbog piratstva kojem su Iliri često pribjegavali i propalih diplomatskih napora. Tada je zabilježen prvi rimski rat protiv kraljevstva Ilira. U vrijeme Rimske Republike, oko 168. godine p.n.e, rimska vojska je pobijedila vojsku posljednjeg ilirskog kralja Gencija i time označila kraj postojanja Ilirije kao kraljevine. Od 167. godine pne. južna Ilirija postaje rimski protektorat.
Rimska provincija [uredi - уреди]
Ilirija je bila od velike strateške i ekonomske važnosti za Rimljane. Sa druge strane Jadrana za Rim su se nalazile važne trgovačke luke a u unutrašnjosti bogati rudnici. Na teritoriji Ilirije Rimljani su i započeli važan put (Via Egnatia) koji je vodio od Salone Drača u Albaniji sve do Bizanta, dalje na istok. Gaj Julije Cezar je 59. godine pne. dobio kontrolu nad ilirskim teritorijama i južnom Galijom. Prvo pominjanje Provincije Ilirikum datira iz 35-33. godine pne. a nakon ratova i pobjede protiv panonskih plemena 12-9. godine pne. provincija se proširuje na sjever.
Iliri su nastavili pružati otpor rimskoj vlasti zbog visokih poreza i prisilne regrutacije pa su od 6-9. godine podigli veliki ustanak. Udružena dalmatinsko-panonska plemena pod Batonom, vođom Dezitijata, i Batonom i Pinesom, vođama Breuka, su natjerali rimljane na sukob koji će rimski historičar Suetonijus opisati kao najteži još od Punskih ratova. Rim je morao angažovati desetak legija sa pomoćnim trupama i saveznicima iz Trakije; ukupno oko 120.000 vojnika. Težak gerilski rat vođen je u bosanskim planinama i južnoj Panoniji. Nakon ovog rata, provincija Ilirikum je 10. godine podijeljena na Panoniju i Dalmaciju.
Ratnici iz Ilirije-Ilirikuma bili su veoma vješti i hrabri pa ih je Rim rado regrutovao u svoje legije (npr. Legio I Illyricorum). Čak i nekoliko rimskih imperatora potiče sa ovog područja: Aurelijan, Klaudije II, Konstantin I i Dioklecijan i kasnije, bizantskih imperatora: Anastazije I i Justinijan I.
Važniji gradovi [uredi - уреди]
- Acruvium (Kotor)
- Aspalathos (Split, Dioklecijan je tu sagradio velelepnu palaču)
- Asseria (kod Zadra)
- Bona (Blagaj)
- Corcyra (Korčula)
- Dulcinium (Ulcinj)
- Dyrrachium (Drač)
- Epidaurus (Cavtat)
- Iader (Zadar)
- Issa ili Cissa (Vis)
- Narona (kod Metkovića)
- Pharus (Stari Grad na Hvaru)
- Rhizinium (Risan)
- Raetinium (Bihać)
- Salona (Solin, sjedište guvernera provincije)
- Scardona (Skradin)
- Scodra (Skadar)
- Senia (Senj, vojna luka)
- Tarsatica (Trsat, dio Rijeke)
- Tragurium (Trogir)
|
Ilirski vladari
Ilirski gradovi
Ilirska plemena
Abri - Albani - Amantini - Andizeti - Ardijejci (Ardiani) - Azali - Arijani - Autarijati - Bilioni - Breuci - Glindioni - Dalmati - Daorsi - Dasareti - Derentini - Deuri - Dezitijati - Dindari - Dicioni - Dokleati - Enhilejci - Grabi - Haonci - Helidonci - Jasi - Kolapijani - Labeati - Mezeji - Melkumani - Molosi - Partini - Piketi - Pirusti - Salentini - Sardeati - Taulanti Ilirsko-tračanska Dardanci - Galabri - Peonci - Tunati Ilirsko-keltska Ilirsko-venetska Histri - Japodi - Karni - Katari - Liburni Nezavisna |