Autarijati

Izvor: Wikipedia
Ilirska plemena
Karta koja približno pokazuje razmještaj ilirskih plemena u Iliriji

Autarijati (grčki: Αὐταριάται) su bili lirsko pleme koje je doživjelo svoj uspon između VI i IV stoljeća pne. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima Balkana postoje mnogi historijski podaci, filološki nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Istraživanja o Autarijatima i glasinačkoj kulturi (Glasinac, visoravan u općini Sokolac) iz starijeg željeznog doba započela su krajem XIX stoljeća. Krajem XX stoljeća značajno je porastao interes za ovu temu ali uprkos intenzivnom istraživanju, sveobuhvatna studija o Autarijatima još uvijek nije izrađena.

Historija[uredi - уреди]

Porijeklo Autarijata se može pratiti unazad kroz historiju sve do proto-Ilirskih stanovnika koji su u bronzano doba naseljavali područja u jugoistočnoj Bosni i gornjem Podrinju, u VI stoljeću i oko rijeka Lim, Tara i Piva te planina Povlen i Maljen do Peštera, a u V stoljeću prodrli su dublje u teritoriju današnje Srbije. Prije pohoda na Persiju, Aleksandar Makedonski je u cilju učvršćivanja sjevernih granica carstva pokorio ilirsko pleme Tribali a Autarijati su iskoristili priliku i proširili se i na teritorije oslabljenih Tribala.

Seobe naroda kulture polja sa urnama(žara) (en.: urnfield people, njem. Urnenfelderkultur) su značajno izmijenile etničku i kulturnu strukturu Podunavlja ali njihove seobe nisu u značajnoj mjeri uticale na područje glasinačke kulture u kasnom bronzanom dobu. Stabilizacija koja je uslijedila nakon seoba pokrenula je brzi etnički, kulturni i politički razvoj zajednice Autarijata. Kao posljedica toga, njihova društvena i politička struktura postala je složenija; plemenska organizacija je prerasla u principate-kneževine sa utvrđenim teritorijama oko VIII stoljeća pne. U tumulusima napravljenim između VII i VI stoljeća pronađeni su veoma bogati "kneževski grobovi" u kojima su sahranjivani pripadnici mjesnih dinastija.

Zbog brojnih vanjskih političkih i ekonomskih faktora, zajednice Autarijata su se u kasnom VI stoljeću pne. ujedinile u jedno političko biće. Nakon ujedinjenja, Autarijati se počinju širiti; pretežno na istok, na teritorije plemena Tribali. Osim toga, proširili su se i na jug gdje su nadvladali Ardijejce, njihove stare suparnike s kojima su se dugo vremena borili za kontrolu nad pašnjacima i slanim izvorima. Historičar i arheolog J.J. Wilkes navodi da se jedan od slanih izvora oko koga su se ova dva ilirska plemena sukubljavala nalazio u blizini Orahovice, mjesta u gornjem toku rijeke Neretve, kod Konjica. Djelovanje Autarijata na prelazu između VI i V stoljeća pne. ostavilo je dubok uticaj na susjede koje su bili pogođeni njihovom ekspanzijom. Ardijejci su se pomjerili ka obali Jadranskog mora a Tribali dalje na istok. Ekspanzija Autarijata omogućila im je uspostavljanja hegemonističke kontrole nad datim dijelom balkanskog poluostrva.

Vladajuća klasa dostigla je vrhunac svog političkog i ekonomskog razvoja u V stoljeću pne. što se može zaključiti iz velikog broja bogatih kraljevskih tumulusa i grobova iz tog vremena. Grčki historičar, geograf i filozof Strabon (oko 64. pne. 24. godine n.e.) napisao je o Autarijatima da su "nekada bili najveći i najjači među Ilirima", vjerovatno misleći na navedeni period. Nakon dostizanja ovog vrhunca kod Autarijata počinje faza postepenog opadanja koje završava oko 310. godine pne. i njihovim iznenadnim nestankom, i to prije rimskih osvajanja, a vjerovatno zbog migracija Kelta. Diodor (grčki historičar iz I stoljeća) kaže da ih je grčki vladar Kasandar (vladao Makedonijom od 305-297. godine pne.) raselio oko planina Orbela (Belasica). Nedugo zatim tu su ih asimilirali Dardanci.

Antički historičari o Autarijatima[uredi - уреди]

Historičar Apijan (oko 95.-165. godine p.n.e) navodi grčku legendu da su Iliri dоbili imе pо mitskom Ilirijonu koji je imao sinove Еnhеlеja, Autarija, Dardana, Mеda, Taulanta i Pеrеba, a kćеrke Partu, Daоrtu, Dasaru i drugе, i svi oni su bili rodonačelnici plemena; redom: Enhilejaca, Autarijata, Dardanaca, Meda, Taulanata, Pereba, Partina, Daorsa i Desareta. Autarijеj jе imaо sina Panоnija ili Pajоna, a Pajоn sinоvе Skоrdiska i Tribala i po njima su dobili svoja imena Skordisci i Tribali.

Pseudo-Skilaks (Skilaks iz Karijande, grčki istraživač iz VI stoljeća pne.) smješta Autarijate sjeverno od "velikog jezera", moguće Skadarskog jezera (ili možda Hutovog blata). Strabon navodi da ih je bilo i u donjem Pomoravlju.

Teopomp (grčki historičar, oko 380-300. godine pne.) zabilježio je priču koja govori o tome kako su Kelti, budući da nisu mogli nadjačati Autarijate, pribjegli lukavstvu; znajući da im je neprijatelj sklon piću, priredili su gozbu i potrudili se da Autarijati saznaju za nju. Autarijati su napali a Kelti se odmah povukli pa su Autarijati navalili na hranu i piće i toliko se opili da su ih Kelti lako savladali.

Kulturni običaji[uredi - уреди]

Jedan od običaja koji su Autarijati praktikovali bilo je ubijanje slabih i ranjenih članova njihove zajednice. Ovim su vjerovatno pokušali spriječiti da njihovi nejaki pripadnici padnu u ruke neprijateljskih plemena i tamo budu mučeni. Naime, J.J. Wilkes navodi da su Autarijati koristili lobanje neprijatelja kao vrčeve za piće a neprijateljske zarobljenike sakatili i zato nisu željeli da slična ili ista sudbina zadesi i njihove pripadnike.

Autarijati su za sobom ostavili veliki broj tragova materijalne prirode. Do sada je otkriveno više od 100 ostataka gradina u kojima su Autarijati obitavali i nekoliko hiljada tumulusa u kojima su sahranjivani. Manji predmeti poput nakita (npr. voma veoma lijepo izrađene i ukrašene narukvice) i oružja (koplja, mačevi, kacige) otkrivaju mnoge posebnosti originalne etno-kulture Autarijata. Autarijati su imali i kontinuiranu tradiciju proizvodnje metalnih i keramičkih predmeta. Pronađene metalne pločice na bogato ukrašenim zlatnim i srebrnim pojasevima tipa Mramorac ukazuju na vrijednost ove tradicije.

Autarijati su tipičan primjer naroda "gorštaka" koji je sačuvao i sve karakteristike gorštačkog mentaliteta što je vidljivo iz njihovog pridržavanja uz stara vjerovanja. Dokaz za to su pogrebni običaji spaljivanja mrtvih u tumulusima, običaji koji su ostali neizmijenjeni sve do kraja glasinačke kulture. Arheološki nalazi ukazuju da su Autarijati u svojim religioznim običajima poštovali kult predaka i kult boga sunca. Također se mogu pronaći brojni dokazi o postojanju kulta sunca na područjima koja su nekada bila pod kontrolom Autarijata.

Ekonomija Autarijata bila je zasnovana na uzgoju stoke, obradi metala, rukotvorinama i trgovini. Ovo je ilirsko pleme izražavalo značajnu potražnju za dobrima koja su prizvodili Grci i Italici i to je bio razlog veoma razvijenoj trgovini koju su imali sa grčkim i italskim trgovcima u VII i VI stoljeću pne.

U Zemaljskom muzeju u Sarajevu čuva se predmeti pronađeni u grobnim gomilama na Glasincu kao dio stalne postavke "Bosna i Hercegovina u prahistorijsko doba"

Napomene[uredi - уреди]

  • Mada se smatra da su nosioci glasinačke kulture bili Autarijati i da se čitav kulturni kompleks može vezati za Ilire ima i drugačijih tvrdnji.
  • Tvrdi se da je planina Tara u Srbiji dobila ime prema plemenu Autarijata.

Izvori i vanjski linkovi[uredi - уреди]

Illyrian shield.jpg
Illyrian shield.jpg