Aleksandar (vizantijski car)

Izvor: Wikipedia
Aleksandar III
Car Bizantskog Cartva
Alexandros mosaic Hagia Sophia.JPG
Bizantski mozaik koji prikazuje cara Aleksandara u Aja Sofiji.
Vladavina ko-car cca. 879 – 912

car 912 – 913

Puno ime Aleksandar
Rođen/a 19. septembar 866. (866-09-19)
Umro/la 13. jun 913. (dob: 46)
Prethodnik Lav VI Mudri
Nasljednik Konstantin VII
Supruga/supruge nema
Dinastija Makedonska dinastija
Otac Vasilije I
Majka Eudokia Ingerina

Alexander (grčki: Αλέξανδρος, Alexandros, cca. 870–913), ponekad navođen i kao Aleksandar III je bio car Bizanta od 912. do 913. Bio je treći sin cara Vasilija III i carice Eudokije Ingerine. Za razliku od svog starijeg brata Lava VI Mudrog, otac mu nije bio sporan, odnosno nije bilo sumnji u to da mu je otac Mihailo III, s obzirom da je rođen godinama iza Mihailove smrti.[1]

Aleksandar je za ko-cara okrunio njegov otac 879. godine[2] Nakon bratove smrti 11. maja 912. Aleksandar je naslijedio njegovu titulu, starijeg cara, s time da je mlađi car bio Lavov malodobni sin Konstantin VII. Aleksandar je postao prvi bizantski car koji je koristio titulu "avtokrator" (αὐτοκράτωρ πιστὸς εὑσεβὴς βασιλεὺς) na kovanicama; time je proslavio kraj svoje 33-godišnjeg statusa mlađeg cara. .[3] Aleksandar je po dolasku na vlast obavio čistku Lavovih savjetnika i kadrova, među kojima su se isticali admiral Himerios, patrijarh Eutimije i carica Zoe Karbonopsina, Konstantinova majka, koju je dao zatvorriti u mansatir.[4] Patrijaršija je ponovno prešla u ruke Nikole Mistika, koji je bio svrgnut od Lava zbog protivljenja njegovog četvrtom braku. Aleksandrovu kratku vladavinu je obilježio napad Abasida pod kalifom Al-Muqtadirom na istočne granice Carstva, kao i početak rata sa Bugarskom, izazvan Aleksandrovim odbijanjem da nastavi plaćati godišnji danak bugarskom caru Simeonu I. Aleksandar je umro od iscrpljenosti nkon utakmice tzykaniona 6. juna 913. Time je, po predaji, ispunjeno bratovo proročanstvo da će Aleksandar vladati samo 13 mjeseci.

Bizantski izvori Aleksandra tradicionalno prikazuju u negativnom svjetlu, kao lijenog, razvratnog i zlonamjernog vladara te citiraju glasine prema kome je namjeravao kastrirati svog nećaka Konstantina i tako ga spriječiti da preuzme prijestolje. U toj nakani, ako ju je bilo, ga je spriječila smrt, ali je zato svom nasljednika ostavio neprijateljski raspoloženog regenta Nikolu Mistika i dugi, iscrpljujući rat s Bugarskom. Izvori također Aleksandra optužuju za idolatriju, iako ne spominju detalje.[5]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Schmitz, Leonhard (1867). "Alexander". u: William Smith. Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. 1. Boston: Little, Brown and Company. pp. 115. http://quod.lib.umich.edu/cgi/t/text/pageviewer-idx?c=moa;cc=moa;idno=acl3129.0001.001;size=l;frm=frameset;seq=130. 
  2. Ostrogorsky, George (1969). History of the Byzantine State. Rutgers University Press. str. 233. ISBN 0-8135-0599-2. 
  3. Ostrogorsky (1969), pp. 261ff.
  4. Ostrogorsky 1969, pp. 261.
  5. Runciman S., A history of the First Bulgarian empire, London, G.Bell & Sons, 1930, p. 155

Literatura[uredi - уреди]

Aleksandar
Rođen/a: 866 Umro/la: 913
Kraljevske titule
Prethodi:
Lav VI
bizantski car
912–913
Slijedi:
Konstantin VII
Političke funkcije
Prethodi:
Leo Augustus
Konzul Rimskog Carstva
912 - 913
titula se prestala koristiti